DUHOVNI DRAGULJ BEOGRADA: Tradicionalni božićni koncert Pevačkog društva Hrama Svetog Save
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Tačno u minut posle ponoći, crkvena zvona su označila početak ponoćne božićne liturgije u Hramu Svetog Save. Vernici uzdižu molitve, a svetlost stvara svečanu i duhovnu atmosferu. Ponoćnu liturgiju služi vladika hvostanski Aleksej.
Đakon je upravo pročitao Jevanđelje po Mateju, začalo 3 (2,1-12), koje govori o rođenju Hrista i dolasku mudraca od Istoka da mu se poklone.
1. A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: 2. „Gdje je car judejski koji se rodi? Jer videsmo njegovu zvezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo.” 3. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. 4. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gde će se Hristos roditi.
5. A oni rekoše: „U Vitlejemu judejskome”; jer je tako prorok napisao: 6. „I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izaći Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.” 7. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvezda. 8. I poslavši ih u Vitlejem, reče: „Idite i raspitajte se dobro za dete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim.” 9. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvezda, koju su videli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gde beše dete.
10. A kad videše zvezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. 11. I ušavši u kuću, videše dete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu. 12. I primivši u snu zapovest da se ne vraćaju Irodu, drugim putem otidoše u zemlju svoju.
Posle večernjeg bogosluženja u Hramu Svetog Save na Vračaru, vernici su polako izlazili iz crkve i okupljali se u porti hrama. Na Badnje veče, 6. januara 2026. godine, pred glavnim vratima hrama zapaljen je badnjak, uz molitvu i blagoslov sveštenstva.

Badnjak, mlado cerovo drvo koje u pravoslavnoj tradiciji simbolizuje toplinu za novorođenog Hrista, stavljeno je u plamen pred stotinama sabranih. Među vernicima bili su i stari i mladi, roditelji sa decom, stariji ljudi sa ikonicama, dok su sveštenici nadgledali i darivali blagoslov.
Za pravoslavce, Badnje veče označava završetak Božićnog posta i pripremu za proslavu Hristovog rođenja. Paljenje badnjaka je trenutak koji okuplja zajednicu i daje početak prazničnom slavlju.
Nakon paljenja badnjaka, vernici su ostajali u porti hrama, pripremajući se za ponoćnu liturgiju. Neki su razgovarali i pili tople napitke, ali većina je stajala u tišini. Kretanje vernika ka glavnim vratima, znak je da se pripremaju za početak ponoćne liturgije i praznik Rođenja Hristovog. .
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Kako se bliži ponoć, broj vernika u porti raste. U rukama su nose ikone i sveće, dok su crkvena zvona najavljivala početak svetog časa. Vernici se okupljaju, čekajući početak ponoćne liturgije i trenutak kada će se čuti: „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Dugogodišnji dobrotvor Srpske Pravoslavne Crkve nagrađen za izuzetan doprinos očuvanju hrišćanske kulture i pravoslavne baštine u zemlji i inostranstvu.
Bez prethodne najave uklonjena su pravoslavna znamenja kod Vrbovskog, što je među potomcima upokojenih izazvalo ogorčenje i bol.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.
Patrijarh Porfirije razgovarao je sa episkopom Grigorijem i ministrom Kostasom Kumisom o položaju hramova na podeljenom ostrvu, izazovima na istočnom Mediteranu i novoj saradnji koja bi mogla da poveže vernike dva naroda snažnije nego ikada ranije.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Starinski desert sa mlekom, medom i vanilom, blago zapečen, svaku hladnu večer čini toplijom.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.