DUHOVNI DRAGULJ BEOGRADA: Tradicionalni božićni koncert Pevačkog društva Hrama Svetog Save
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Tačno u minut posle ponoći, crkvena zvona su označila početak ponoćne božićne liturgije u Hramu Svetog Save. Vernici uzdižu molitve, a svetlost stvara svečanu i duhovnu atmosferu. Ponoćnu liturgiju služi vladika hvostanski Aleksej.
Đakon je upravo pročitao Jevanđelje po Mateju, začalo 3 (2,1-12), koje govori o rođenju Hrista i dolasku mudraca od Istoka da mu se poklone.
1. A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: 2. „Gdje je car judejski koji se rodi? Jer videsmo njegovu zvezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo.” 3. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. 4. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gde će se Hristos roditi.
5. A oni rekoše: „U Vitlejemu judejskome”; jer je tako prorok napisao: 6. „I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izaći Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.” 7. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvezda. 8. I poslavši ih u Vitlejem, reče: „Idite i raspitajte se dobro za dete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim.” 9. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvezda, koju su videli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gde beše dete.
10. A kad videše zvezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. 11. I ušavši u kuću, videše dete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu. 12. I primivši u snu zapovest da se ne vraćaju Irodu, drugim putem otidoše u zemlju svoju.
Posle večernjeg bogosluženja u Hramu Svetog Save na Vračaru, vernici su polako izlazili iz crkve i okupljali se u porti hrama. Na Badnje veče, 6. januara 2026. godine, pred glavnim vratima hrama zapaljen je badnjak, uz molitvu i blagoslov sveštenstva.

Badnjak, mlado cerovo drvo koje u pravoslavnoj tradiciji simbolizuje toplinu za novorođenog Hrista, stavljeno je u plamen pred stotinama sabranih. Među vernicima bili su i stari i mladi, roditelji sa decom, stariji ljudi sa ikonicama, dok su sveštenici nadgledali i darivali blagoslov.
Za pravoslavce, Badnje veče označava završetak Božićnog posta i pripremu za proslavu Hristovog rođenja. Paljenje badnjaka je trenutak koji okuplja zajednicu i daje početak prazničnom slavlju.
Nakon paljenja badnjaka, vernici su ostajali u porti hrama, pripremajući se za ponoćnu liturgiju. Neki su razgovarali i pili tople napitke, ali većina je stajala u tišini. Kretanje vernika ka glavnim vratima, znak je da se pripremaju za početak ponoćne liturgije i praznik Rođenja Hristovog. .
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Kako se bliži ponoć, broj vernika u porti raste. U rukama su nose ikone i sveće, dok su crkvena zvona najavljivala početak svetog časa. Vernici se okupljaju, čekajući početak ponoćne liturgije i trenutak kada će se čuti: „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U Pećkoj patrijaršiji liturgijski proslavljen praznik posvećen ovoj čudotvornoj ikoni.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.