U Hramu Svetih apostola Petra i Pavla obeleženo je 83 godine od tragedije – narod i deca Tutina čuvaju uspomenu na postradale novomučenike.
U Tutinu, u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla, obeležena je 83. godišnjica stradanja sveštenoslužitelja Uroša i Luke Popovića i mladog crkvenjaka Jablana Rakovića, kao i svih nevino postradalih u Tutinu i okolini tokom Drugog svetskog rata. Svetom liturgijom i parastosom odana je počast mučenicima čija žrtva i danas prožima tihu molitvu ovog kraja.
Svetu liturgiju služio je arhimandrit Andrej, iguman manastira Crna Reka, uz sasluženje monaštva i sveštenstva Eparhije raško-prizrenske. Evharistijskom sabranju umilnim pojanjem doprinosili su sestrinstvo manastira Končul, sestrinstvo manastira Brnjak i polaznici škole pojanja „Sveti Jovan Damaskin“ iz Novog Sada. U crkvi se okupio veliki broj vernog naroda, ispunjavajući prostor tihim šapatom molitve i sećanja.
Život posvećen veri i zajednici
Otac Uroš Popović, paroh dobrinjski, rođen je 1897. godine u Azanima, u svešteničkoj porodici koja je dala više od četrdeset sveštenika Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Završio je Bogoslovsko-učiteljsku školu u Prizrenu, oženio se Olgom i dobio petoro dece: Dušana, Milorada, Jelicu, Milicu i Leposavu.
Foto: Eparhija raško-prizrenska
Parastos sveštenicima Luki i Urošu Popoviću i crkvenjaku Jablanu
Otac Luka Popović, paroh suvodolski, rođen je 1890. godine u Suvom Dolu, takođe iz svešteničke porodice. Bio je ratni veteran Prvog svetskog rata, ranjen i lečen u Francuskoj. Oženio se Maricom rođ. Čukanović i imao šestoro dece: Žarka, Dobrilu, Olgu, Gradimira, Goricu i Vladetu.
Pretnja i tragedija pod okupacijom
Tokom Drugog svetskog rata, pod komandom muslimanskog odreda Bali Kombetara i Salka Ganevića, oca Luku i njegovu porodicu čekala je smrtna opasnost. Napad na njihovu kuću na Lučindan 1942. godine ostavio je popadiju Maricu teško ranjenu, dok je otac Luka sa porodicom bio primoran da napusti Suvi Do. Sakrili su se kod oca Uroša u Tutinu, ali ni ovde im nije bila zagarantovana sigurnost. Italijanski vojni lekar dr. Rivera spasio je teško ranjenu Maricu i obnevidelog oca Uroša, planirajući evakuaciju porodica do Raške.
Tragično jutro 21. februara 1943. godine označilo je krvavu nedelju u Tutinu. U Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, dok su služili svetu Liturgiju, banditi Salka Ganevića ubili su oca Uroša i oca Luku, zajedno sa sedamnaestogodišnjim Jablana Rakovićem. Mučenici su podnosili strašne udarce i bol živog uglja stavljanog u usta, dok je narod u panici pozivao italijanske vojnike. Tela sveštenika i mladića pronađena su unakažena, a ubice su pobegle. Sahranjeni su ispred oltara tutinske crkve iz XIV veka, dok su plotuni ubica i njihovih pristalica odjekivali nad brdom Vidrenjak.
Sećanje koje nastavlja život
Posle stradanja mučenika usledila su dodatna stradanja srpskog naroda u štavičkom srezu – mnogi su proterani, a stotine ubijene. Sećanje na ove događaje opstalo je kroz generacije vernika i danas služi kao podsetnik na hrabrost i neokaljanu veru.
Po svetoj liturgiji i parastosu pripremljena je trpeza ljubavi. Najmlađi parohijani obeležili su događaj svojim likovnim radovima na temu tutinskih mučenika. Radovi su izloženi u crkvenoj sali, gde je priređen mali bazar. Prihod od prodaje biće, uz saradnju Pravoslavne omladine Raške oblasti, usmeren u humanitarne svrhe, nastavljajući delo milosrđa koje su mučenici simbolično započeli svojom žrtvom.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija okupljeni su u molitvi evocirali život i delo kralja Petra I, dok su članovi porodice Karađorđević i predstavnici države učestvovali u ovom jedinstvenom duhovnom događaju.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.