Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Pred grobnim mestom na severnom zidu beogradske Saborne crkve, gde počiva blaženopočivši patrijarh srpski Vikentije, danas je služen godišnji pomen ovom znamenitom arhijereju. Molitvu za njegovu dušu i spokoj uzneo je vikarni episkop toplički Petar, sabravši vernike oko sećanja na 42. poglavara Srpske Pravoslavne Crkve, čije ime i delo ostaju duboko upisani u njenu istoriju.
Od učitelja do patrijarha
Rođen kao Vitomir Prodanov 23. avgusta 1890. godine u Bačkom Petrovom Selu, ovaj budući patrijarh započeo je život na plodnim ravnicama Bačke, u pobožnoj porodici oca Đorđa i majke Jelene. Nakon osnovne škole u rodnom mestu i gimnazije u Novom Sadu, završio je bogosloviju u Sremskim Karlovcima 1913. godine. Kratko je službovao kao učitelj, ali ga je Gospod pozvao na put monaškog podviga i crkvene službe.
Prvi koraci služenja
Godine 1917. u manastiru Bezdinu prima monaški čin iz ruku arhimandrita Isaka (Došena), a ubrzo potom biva rukopoložen za đakona u Temišvaru, od episkopa Georgija (Letića). Nakon Prvog svetskog rata, kada je Temišvar pripao Rumuniji, vraća se u Bačku eparhiju i uspinje kroz činove sve do arhiđakona i arhimandrita, neprekidno služeći Crkvi kao podbeležnik, protođakon i sekretar mnogih važnih crkvenih tela.
SPC
Blaženopočivši patrijarh srpski Vikentije
Čovek Crkve i nauke
Uz revnosno služenje, gajio je ljubav prema istoriji. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je istoriju Srba, opštu istoriju i vizantologiju 1929. godine. Bio je urednik Glasnika Istorijskog društva Vojvodine, okupljajući najuglednije istoričare tog vremena i doprinoseći očuvanju narodne i crkvene prošlosti.
Put ka patrijaraškom tronu
Godine 1936. izabran je za vikarnog episkopa marčanskog, a 1939. za episkopa zletovsko-strumičkog. Tokom Drugog svetskog rata proteran je iz Štipa od strane bugarskih vlasti, a posle rata komunisti mu nisu dozvolili povratak u eparhiju. Na molbu episkopa Nikolaja Velimirovića, upravljao je Žičkom eparhijom do 1947. godine, a potom i Sremskom do 1951. godine.
Mudro vođstvo u teškim vremenima
Na tron patrijaraha srpskih stupio je 1. jula 1950. godine. Njegovo patrijaraško služenje ostaće upamćeno po tome što je, u teškim godinama komunističkog bezbožništva, mudro čuvao jedinstvo Crkve i uspostavio ponovne veze sa sestrinskim Pravoslavnim Crkvama. Posebno je zaslužan za rešavanje pitanja socijalnog i penzionog osiguranja sveštenstva, nakon što je crkveni fond bio ukinut posleratnim odlukama vlasti.
SPC
Grobno mesto patrijarha Vikentija nalazi se na na severnom zidu beogradske Saborne crkve
Nerazjašnjena smrt i tišina sećanja
Patrijarh Vikentije upokojio se 5. jula 1958. godine pod još uvek nerazjašnjenim okolnostima, što ostaje tiha i bolna tajna savremenika tog doba. Sahranjen je u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde i danas, decenijama kasnije, vernici prilaze njegovom grobu da zapale sveću i pomole se za pokoj njegove duše, ali i da se sete vremena kada je Srpska Crkva pod njegovim rukovodstvom hodila stazom mudrosti, dostojanstva i nepokolebljivosti u veri.
Nasleđe koje traje
Pomen patrijarhu Vikentiju danas nije bio samo sećanje na jednog čoveka, već tihi podsetnik svima nama – da i u najtežim vremenima Gospod podiže pastire koji znaju da sačuvaju veru, narod i Crkvu u slozi. Njegov život, od bačke ravnice do patrijaraškog trona, ostaje svedočanstvo o trpljenju, mudrosti i snazi molitve koja sve nadvisuje.
U hramu Svetog Save, na Lazarevu subotu, služen je pomen blaženopočivšem Patrijarhu Irineju, čije je vođstvo oblikovalo Srpsku Pravoslavnu Crkvu i narod.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
U manastiru Podmalinsko održano je molitveno sabranje posvećeno veri, predacima i žrtvama komunističkih progona, a mitropolit budimljansko-nikšićki uputio je snažne poruke o istorijskom pamćenju, duhovnom identitetu i borbi za istinu.
U Sabornom hramu u Kragujevcu služen je pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Savi, a dirljive besede mitropolita Jovana i oca Zorana Krstića otkrile su kakav je čovek zaista bio i šta je smatrao svojim najvećim odlikovanjem u životu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
U čast kralju Vukašinu i despotu Uglješi, mitropolit Damaskin u Grčkoj služio liturgiju i pomen palim ratnicima, a uskoro počinje izgradnja spomen-kapele na mestu sudbonosne bitke
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.