Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Pred grobnim mestom na severnom zidu beogradske Saborne crkve, gde počiva blaženopočivši patrijarh srpski Vikentije, danas je služen godišnji pomen ovom znamenitom arhijereju. Molitvu za njegovu dušu i spokoj uzneo je vikarni episkop toplički Petar, sabravši vernike oko sećanja na 42. poglavara Srpske Pravoslavne Crkve, čije ime i delo ostaju duboko upisani u njenu istoriju.
Od učitelja do patrijarha
Rođen kao Vitomir Prodanov 23. avgusta 1890. godine u Bačkom Petrovom Selu, ovaj budući patrijarh započeo je život na plodnim ravnicama Bačke, u pobožnoj porodici oca Đorđa i majke Jelene. Nakon osnovne škole u rodnom mestu i gimnazije u Novom Sadu, završio je bogosloviju u Sremskim Karlovcima 1913. godine. Kratko je službovao kao učitelj, ali ga je Gospod pozvao na put monaškog podviga i crkvene službe.
Prvi koraci služenja
Godine 1917. u manastiru Bezdinu prima monaški čin iz ruku arhimandrita Isaka (Došena), a ubrzo potom biva rukopoložen za đakona u Temišvaru, od episkopa Georgija (Letića). Nakon Prvog svetskog rata, kada je Temišvar pripao Rumuniji, vraća se u Bačku eparhiju i uspinje kroz činove sve do arhiđakona i arhimandrita, neprekidno služeći Crkvi kao podbeležnik, protođakon i sekretar mnogih važnih crkvenih tela.
SPC
Blaženopočivši patrijarh srpski Vikentije
Čovek Crkve i nauke
Uz revnosno služenje, gajio je ljubav prema istoriji. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je istoriju Srba, opštu istoriju i vizantologiju 1929. godine. Bio je urednik Glasnika Istorijskog društva Vojvodine, okupljajući najuglednije istoričare tog vremena i doprinoseći očuvanju narodne i crkvene prošlosti.
Put ka patrijaraškom tronu
Godine 1936. izabran je za vikarnog episkopa marčanskog, a 1939. za episkopa zletovsko-strumičkog. Tokom Drugog svetskog rata proteran je iz Štipa od strane bugarskih vlasti, a posle rata komunisti mu nisu dozvolili povratak u eparhiju. Na molbu episkopa Nikolaja Velimirovića, upravljao je Žičkom eparhijom do 1947. godine, a potom i Sremskom do 1951. godine.
Mudro vođstvo u teškim vremenima
Na tron patrijaraha srpskih stupio je 1. jula 1950. godine. Njegovo patrijaraško služenje ostaće upamćeno po tome što je, u teškim godinama komunističkog bezbožništva, mudro čuvao jedinstvo Crkve i uspostavio ponovne veze sa sestrinskim Pravoslavnim Crkvama. Posebno je zaslužan za rešavanje pitanja socijalnog i penzionog osiguranja sveštenstva, nakon što je crkveni fond bio ukinut posleratnim odlukama vlasti.
SPC
Grobno mesto patrijarha Vikentija nalazi se na na severnom zidu beogradske Saborne crkve
Nerazjašnjena smrt i tišina sećanja
Patrijarh Vikentije upokojio se 5. jula 1958. godine pod još uvek nerazjašnjenim okolnostima, što ostaje tiha i bolna tajna savremenika tog doba. Sahranjen je u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde i danas, decenijama kasnije, vernici prilaze njegovom grobu da zapale sveću i pomole se za pokoj njegove duše, ali i da se sete vremena kada je Srpska Crkva pod njegovim rukovodstvom hodila stazom mudrosti, dostojanstva i nepokolebljivosti u veri.
Nasleđe koje traje
Pomen patrijarhu Vikentiju danas nije bio samo sećanje na jednog čoveka, već tihi podsetnik svima nama – da i u najtežim vremenima Gospod podiže pastire koji znaju da sačuvaju veru, narod i Crkvu u slozi. Njegov život, od bačke ravnice do patrijaraškog trona, ostaje svedočanstvo o trpljenju, mudrosti i snazi molitve koja sve nadvisuje.
U hramu Svetog Save, na Lazarevu subotu, služen je pomen blaženopočivšem Patrijarhu Irineju, čije je vođstvo oblikovalo Srpsku Pravoslavnu Crkvu i narod.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
U manastiru Podmalinsko održano je molitveno sabranje posvećeno veri, predacima i žrtvama komunističkih progona, a mitropolit budimljansko-nikšićki uputio je snažne poruke o istorijskom pamćenju, duhovnom identitetu i borbi za istinu.
U Sabornom hramu u Kragujevcu služen je pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Savi, a dirljive besede mitropolita Jovana i oca Zorana Krstića otkrile su kakav je čovek zaista bio i šta je smatrao svojim najvećim odlikovanjem u životu.
Izjava dolazi kao odgovor na javni apel ukrajinskog ambasadora u Bukureštu, Igora Prokopčuka, koji je zatražio da Rumunija zvanično prizna raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Na liturgiji treće nedelje po Duhovima, đakon Milutin Lekić primio je čin prezvitera pred vernicima koji su sa oduševljenjem dočekali ovog mladog pastira i reči utehe mitropolita Justina o Božijoj brizi za sve ljude.
U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
Najveća odgovornost, kako se navodi, leži na grčkom Ministarstvu prosvete i veroispovesti, ali i na Generalnom sekretarijatu za verska pitanja.Manastir Svete Katarine.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Pravoslavni duhovnici nas podsećaju da molitva za oca i majku nije samo znak ljubavi, već i najlepši dar koji pred Bogom uzvraćamo onima koji su nam udahnuli život.
U besedi za subotu 4. nedelje po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović govori o opasnosti lenjosti koja izobličava čovekovu prirodu, uspavljuje dušu i udaljava nas od Gospoda, koji nas je stvorio za rad, stvaranje i rast.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.