U Sabornom hramu u Kragujevcu služen je pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Savi, a dirljive besede mitropolita Jovana i oca Zorana Krstića otkrile su kakav je čovek zaista bio i šta je smatrao svojim najvećim odlikovanjem u životu.
Na dan kada se navršilo 24 godine od upokojenja blaženopočivšeg episkopa šumadijskog dr Save (Vukovića), u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Kragujevcu služena je sveta liturgija i pomen. Liturgiju je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje sveštenstva Eparhije šumadijske, sabravši vernike oko molitvenog sećanja na arhijereja koji je život posvetio Crkvi i narodu, ne štedeći ni snagu ni vreme.
Pomen nije bio samo podsetnik na odlazak voljenog vladike, već pre svega svedočanstvo o njegovom životu — životu u Hristu, životu u služenju, životu u tihom, ali odlučnom hodu za Gospodom.
Wikimedia/Stevan Kragujević/po odobrenju kćerke Tanje Kragujević
Blaženopočivči vladika Sava Vuković
Dirljiva beseda oca Zorana Krstića
U nadahnutoj besedi, protojerej-stavrofor prof. dr Zoran Krstić, rektor Bogoslovije Svetog Jovana Zlatoustog, osvrnuo se na duboki smisao hrišćanskih praznika i njihovu vezu sa životom i delom vladike Save:
— Ono što mi nazivamo praznicima, često i ne udubljujući se u sam pojam, u stvari su događaji iz istorije našega spasenja... To su velika dela Gospodnja, dela učinjena u konkretnom istorijskom trenutku, radi nas i radi našega spasenja.
Govoreći o snazi Božije ljubavi koja se najpotpunije izražava kroz žrtvu, otac Zoran je istakao:
— Onaj koji štedi sebe, taj u suštini poručuje da ne voli — ili bar da ne voli dovoljno. A ljubav se najjasnije pokazuje u neštedenju sebe.
U tom svetlu, život vladike Save prepoznat je kao hrišćanska služba ljubavi i potpunog samopregora:
— U tom velikom nizu, koji traje već dvadeset vekova, nalaze se veliki ljudi i velika dela... U tom nizu nalazi se i blaženopočivši vladika Sava, čijeg se spomena danas sećamo. Za mnoge je on izgledao gospodstveno, možda i nedostupno. Ali to je bila velika neistina. Svi mi koji smo ga bliže poznavali, znali smo da je on unutarnje bio veoma asketski nastrojen čovek.
— On pripada tom istom nizu velikih ljudi koji su svojim životom stvarali velika dela, ne štedeći sebe, pokazujući veliku ljubav prema Crkvi Božijoj.
"Njegove reči i dalje nas oblikuju"
Na kraju pomena, mitropolit Jovan obratio se sabranima duboko ličnim i potresnim rečima:
— Neka je večan spomen među nama, i Bog da prosti dušu našeg vladike Save. Danas smo se molili za njega, da Gospod dušu njegovu nastani tamo gde pravednici počivaju.“Mitropolit je istakao da reči vladike Save i danas oblikuju pastirsku svest i crkvenu odgovornost:
— O vladici Savi je divno govorio otac Zoran, a mi se molimo i verujemo da je Gospod njega smestio u Carstvo Nebesko. Verujem u to, jer, koliko sam ga poznavao, moto njegovog života bio je upravo ona jevanđelska reč: "Ištite najpre Carstvo Božije i pravdu njegovu, a sve ostalo će vam se dodati."
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Vladika Jovan u kragujevačkom Sabornom hramu posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice
Poslednja pouka blaženopočivšeg episkopa
Jedan trenutak ostao je posebno upečatljiv: govor vladike Save na poslednjem zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora, kada mu je dodeljen Orden Svetog Save. Tada je rekao:
— „Kada odem s ovoga sveta, znam da me Gospod neće pitati: Savo, šta si uradio i koliko si uradio, jer to Bog zna. Ali znam da će me jedno pitati: Savo, šta nisi uradio, a trebao si da uradiš?“
Te reči, izgovorene tiho, a snažno, i danas odzvanjaju kao poziv svakom hrišćaninu na duhovnu budnost i unutrašnje preispitivanje. Gospod ne meri samo ono što smo učinili, već i ono što smo propustili da učinimo iz ljubavi, vere ili odgovornosti.
Mitropolit Jovan je ovu poruku zaključio sledećim rečima:
— „Neka i ova misao vladike Save bude svima nama na pouku i na primer. Da se sećamo: Gospod nas neće pitati samo šta smo uradili, jer On sve zna, nego će nas pitati šta nismo uradili, a bili smo dužni da učinimo.“
Duhovni vođa koji nije štedeo sebe
Vladika Sava Vuković bio je episkop, profesor, duhovnik, čuvar svetosavske tradicije i tihi, ali odlučni pastir Srpske pravoslavne crkve. Ostavio je dubok trag ne samo u eparhiji koju je predvodio, već i u srcima svih koji su u njemu prepoznali vernog i verujućeg Hristovog učenika. Njegova dela, često skrivena od očiju sveta, bila su dela ljubavi i žrtve, vera pretočena u život.
Nakon što su se pojavile ozbiljne optužbe protiv sveštenika Nikole Simića, Eparhija šumadijska izdala je saopštenje u kojem jasno iznosi stav Crkve, ne ostavljajući mesta sumnji u donetu odluku.
U hramu Svetog Save, na Lazarevu subotu, služen je pomen blaženopočivšem Patrijarhu Irineju, čije je vođstvo oblikovalo Srpsku Pravoslavnu Crkvu i narod.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Tumačeći starozavetnu sliku o mravu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu treće sedmice po Duhovima upozorava na lenjost koja ne ostavlja spoljašnje tragove, ali duboko menja ljudski život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodota Ankarskog po novom, dok se po starom kalendaru obeležava Sveti Metodije Patarski. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Nauma Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Posebna priznanja uručena su i protođakonu prof. dr Draganu Radiću i protođakonu Radomiru Vrućiniću, kao zahvalnost za višegodišnju saradnju i podršku aktivnostima IPA Srbije tokom 15 godina.
Eparhija britansko-irska odgovorila obrazloženjem svojih odluka, dok se u središtu rasprave našlo pitanje odnosa između crkvenog poretka SPC i pravnih obaveza fonda registrovanog u Velikoj Britaniji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Zašto zlo često izgleda privlačno, kako nas obmanjuje obećanjima i zbog čega čak i ono što deluje kao dobro može da donese tragediju, objašnjava sveštenik Andrej Tkačov u svojoj knjizi "Ne boj se, samo veruj".
Tumačeći reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o srcu kao mestu iz kojeg izlaze čovekove misli, dela i osećanja, ali i kao prostoru u kojem prebiva Božija blagodat.