Svetogorski oci prvi su stigli da pruže duhovnu i telesnu pomoć ozleđenom verniku, dok su vojnici i vatrogasci izveli spektakularnu akciju spasavanja u gotovo nemogućim uslovima.
Dok su se oblaci nadvijali nad svetogorskim vrhovima, a tišina parala kao nož, odvijala se prava drama – borba za život jednog nepoznatog hodočasnika, koji je sam krenuo ka vrhu Atosa, ne sluteći da će mu vera biti na ispitu ne samo duhovno, već i telesno.
U sredu popodne, 18. juna 2025. godine, nadležni su primili poziv za pomoć – muškarac je teško povređen na nepristupačnom terenu, visoko, blizu samog vrha Svete gore. Bez pratnje, bez pomoći, ali sa mobilnim telefonom u ruci i poslednjom nadom u glasu, uspeo je da pozove spasioce.
Shutterstock/aabeele
Vrh Atosa
Borba s vremenom – život u pitanju
Njegovo stanje ocenjeno je kao kritično, a zvanične vlasti su odmah pokrenule mehanizam spasavanja. Mesto na kojem je pronađen bilo je izuzetno teško dostupno – visoko, stenovito i potpuno nepristupačno kopnenim putem.
Prvi stigli svetogorski monasi – duhovna i telesna pomoć
Prvi su mu prišli – kako i dolikuje ovom svetom mestu – svetogorski monasi. Dvojica otaca iz Baze pripravnosti Svete gore, posebno obučeni za ovakve situacije, stigli su do unesrećenog i ostali uz njega, pružajući mu i osnovnu fizičku pomoć i – ono možda najvažnije – duhovnu utehu dok su čekali zvanične spasioce.
Helikopter u nemogućoj misiji
Na zahtev vlasti Svete gore, aktiviran je helikopter tipa Super Puma Ratnog vazduhoplovstva Grčke. Poleteli su iz 113. borbenog krila, a u spasilačkoj akciji učestvovalo je i deset specijalno opremljenih vatrogasaca. Leteli su prema gotovo nedostižnom cilju – ka nebu iznad Atosa, pokušavajući da se izbore sa visinom i surovim stenovitim reljefom, prenosi portal vimaorthodoxias.gr
Zahvaljujući koordinaciji sa monasima na terenu i pripadnicima svetogorske Baze civilne zaštite, helikopter je uspeo da locira hodočasnika. Uz pomoć nosila, povređeni je izvučen i bezbedno ukrcan. Cela operacija trajala je oko 45 minuta – 45 minuta borbe sa prirodom, vremenom i neizvesnošću.
Prebačen u bolnicu u Solunu – još uvek bez identiteta
Povređeni je transportovan u 424. Vojnu učnu bolnicu u Solunu. I dalje nema zvaničnih informacija o njegovom identitetu, a lokalni izvori tvrde da je putovao sam, bez pratnje. Tokom prevoza bio je pri svesti.
Molitva i nada na visini od preko 2.000 metara
Atos nije samo planina – on je duhovna vertikala pravoslavlja. I upravo tamo, gde se zemlja dodiruje s nebom, vera jednog čoveka susrela se s ljudskom solidarnošću, vojnom preciznošću i monaškom ljubavlju. I dok istraga o tačnim okolnostima nezgode i dalje traje, ostaje činjenica: u senci Svetog vrha, još jednom je pobedila – briga za bližnjeg.
Premijer Grčke razgovarao je sa trojicom predstavnika Svetogorskog bratstva o svakodnevnim izazovima i budućoj saradnji, najavivši pritom svoju prvu zvaničnu posetu Atosu – događaj koji bi mogao imati duboke duhovne i geopolitičke posledice
Nakon snažnog podrhtavanja tla u februaru, a zatim ponovo 7. juna, mnogi svetogorski manastiri upozoravaju da su ostavljeni bez adekvatne zaštite, dok se sveti prostor suočava s ozbiljnim oštećenjima i potpunim izostankom konkretnih mera.
Zbog narušavanja tišine i duhovnog poretka, monaška republika uvodi stroga pravila: ulazak za strance biće drastično ograničen, osim za tri slovenska manastira.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.