Zbog narušavanja tišine i duhovnog poretka, monaška republika uvodi stroga pravila: ulazak za strance biće drastično ograničen, osim za tri slovenska manastira.
U srcu Egejskog mora, tamo gde molitva ne prestaje i gde su vekovi sabrani u tišini kelija i mirisu tamjana, Sveta gora ulazi u novo poglavlje svog duhovnog postojanja. Od subotre, 4. juna 2025. godine, na dan kada novi nadzornik stupa na dužnost, stupaju na snagu stroža pravila o pristupu ovom svetom mestu, prenosi ugledni grčki pravoslavni portal Romfea.
Ova odluka Svete opštine Atosa, najvišeg upravnog tela monaške zajednice, dolazi kao odgovor na zabrinjavajuće narušavanje tišine i isihastičkog duha koji su vekovima bili zaštitni znak Svete gore. Uprkos ranijim merama uvedenim u decembru 2024. godine, broj posetilaca nije opao. Naprotiv – priliv je rastao, a mnogi su, umesto duhovnog sabranja, tražili atraktivnu pozadinu za selfije.
Monasi sve otvorenije ukazuju na praksu brojnih turističkih agencija koje se predstavljaju kao „hodočasnički biroi“, organizujući komercijalizovane ture uz visoke cene i – kako se sumnja – u dosluhu sa pojedinim manastirima. Tako se Sveta gora, opominju duhovnici, sve češće doživljava ne kao mesto podviga i neprestane molitve, već kao „verski Disneyland“ – destinacija za duhovni turizam bez istinske pokajničke pripreme.
Фондација "Задужбина Светог манастира Хиландара
Za tri slovenska manastira, među kojima je i Hilandar, donet je izuzetak, tako da će vernici iz Srbije i dalje će moći da dolaze, ali uz prethodno odobrenje
Zbog toga će, počev od 14. juna, stranim državljanima biti izdavano najviše 300 dozvola za ulazak mesečno. Ograničenje ne važi za građane Grčke i Kipra, koji i dalje mogu slobodno dolaziti.
Ipak, Sveta gora pokazuje i razumevanje za bratske slovenske narode. Za tri slovenska manastira – Hilandar, Zograf i manastir Svetog Pantelejmona – donet je izuzetak. Pravoslavni vernici iz Srbije, Bugarske, Rusije i Ukrajine i dalje će moći da dolaze, ali uz prethodno odobrenje.
Ove promene nisu samo administrativne – one predstavljaju dubok poziv: da se Atosu prilazi kao svetinji, a ne kao turističkoj atrakciji. Sveta gora je zemlja Presvete Bogorodice, i njoj se ne dolazi kamerom u ruci, već srcem punim molitve.
U tišini Svetog Atosa ne čuje se buka sveta – i upravo zato ta tišina mora biti očuvana. Jer tamo gde prestaje reč, počinje molitva.
Premijer Grčke razgovarao je sa trojicom predstavnika Svetogorskog bratstva o svakodnevnim izazovima i budućoj saradnji, najavivši pritom svoju prvu zvaničnu posetu Atosu – događaj koji bi mogao imati duboke duhovne i geopolitičke posledice
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
Nakon snažnog podrhtavanja tla u februaru, a zatim ponovo 7. juna, mnogi svetogorski manastiri upozoravaju da su ostavljeni bez adekvatne zaštite, dok se sveti prostor suočava s ozbiljnim oštećenjima i potpunim izostankom konkretnih mera.
Serija potresa narušila je spokoj u Vrtu Presvete Bogorodice, dok monasi upozoravaju na izostanak državne reakcije, tehničke zaštite i prisustva stručnjaka, i sve glasnije pozivaju na hitnu intervenciju.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.