Smena mitropolita pafoskog, izazvana njegovim kritikama upućenim papi, pokrenula je pravu lavinu, ali on se sada, oslanjajući se na poslednju instancu crkvene pravde, obraća za zaštitu Carigradskoj patrijaršiji.
U tišini svetih oltara i pred ikonostasima osveštanim vekovima vere, gde zvona od pamtiveka pozivaju na jedinstvo, na Kipru je odjeknula vest koja je uzdrmala ne samo lokalnu arhiepiskopiju, već i samo srce pravoslavnog sveta. Mitropolit pafoski Tihik, smenjen voljom Svetog Sinoda Kiparske Pravoslavne Crkve, odlučno je stao pred tron Carigrada, pozivajući se na poslednju liniju crkvenopravne odbrane – ekklito žalbu Vaseljenskoj patrijaršiji.
Time se, po sili Ustava Kiparske pravoslavne crkve, automatski obustavlja odluka o njegovom razrešenju. Arhijerej, koga su mnogi već otpisali, sada stoji kao živa spona između pravoslavne tradicije i kanonske borbe za pravdu.
Šta je izazvalo ovaj raskol?
Smena mitropolita Tihika 22. maja 2025. godine, doneta sa 10 glasova „za“ naspram 6 „protiv“, usledila je nakon niza događaja koje je Sinod ocenio kao „upornu neposlušnost, kanonske prekršaje i opasnost po crkveno jedinstvo“. Među ključnim tačkama optužnice: kritika ekumenskih odnosa sa Rimom, uključujući odbijanje da primi relikviju svetog apostola Pavla u prisustvu pape Franje; potom odbijanje da prizna svetost jednog upokojenog podvižnika bez odobrenja Sinoda; liturgijsko povezivanje sa razrešenim jerejima van Crkve; rigorozno odbijanje da prihvati valjanost krštenja i brakova iz drugih pravoslavnih jurisdikcija.
Iza tih činova, kako tvrdi Sinod, ne krije se samo neslaganje, već – duhovna samovolja koja ugrožava celinu Crkve. Za druge, to je – svedočenje nepokolebljive vere i odbrana Svetog Predanja.
Louisa GOULIAMAKI / AFP / Profimedia, Gr;ka pravoslavna crkva
Vest o žalbi dočekana je s ushićenjem među brojnim vernicima u Pafosu. Stotine su se okupile ispred mitropolije sa ikonama u rukama i suzama u očima, uzvikujući: "Nećete nam uzeti mitropolita! Bog je sudija, ne Sinod!"
Ekklito – poslednja reč Crkve
Pozivajući se na član 81. Ustava Kiparske Crkve, mitropolit Tihik je prizvao autoritet Carigradske patrijaršije – majke Crkve, kako je naziva – i time crkvenopravno zaustavio proces svoje smene. Ova mogućnost žalbe nije novina: ona postoji i u Ustavu Grčke pravoslavne crkve i predstavlja duhovni sud poslednje instance.
Dok Carigradska patrijaršija razmatra njegovu žalbu, Tihik ostaje zakoniti mitropolit Pafosa. Sveti Sinod ne sme izabrati novog, a arhiepiskop kiparski ne može više vršiti dužnost mestočuvatelja te eparhije.
Vernici: "Ne predajemo našeg vladiku!"
Vest o žalbi dočekana je s ushićenjem među brojnim vernicima u Pafosu. Stotine su se okupile ispred mitropolije sa ikonama u rukama i suzama u očima, uzvikujući:
– Nećete nam uzeti mitropolita! Bog je sudija, ne Sinod!
Na društvenim mrežama, u parohijskim domovima i na liturgijama, ime Tihika izgovara se sa poštovanjem, a ponegde i sa zebnjom: da li je pravda u Pravoslavlju danas predmet dogovora ili vernosti kanonima?
Tanjug/AP Photo/Domenico Stinellis
Papa Franja
Sudar dve vizije Crkve
Ova kriza je više od personalnog sukoba. Ona razotkriva duboku pukotinu između dva pogleda na Crkvu u savremenom svetu:
– s jedne strane stoji tradicionalističko čitanje, koje podrazumeva strogu vernost predanju i čuvanje distance prema Rimu i zapadnim novinama;
– s druge strane je pristup otvoren dijalogu, zajedništvu i širini crkvenog prisustva u savremenom društvu.
Tihik je, za svoje sledbenike, – novi Atanasije – a za svoje protivnike – remetilački glas prošlosti koji ne prepoznaje duh vremena.
Sve oči uprte u Carigrad
Konačna odluka sada je u rukama patrijarha Vartolomeja, koji mora doneti presudu – ne samo o jednom mitropolitu, već o samom tumačenju crkvenog autoriteta i pravde u pravoslavlju 21. veka.
Ako potvrdi smenu, Carigrad će stati uz autokefalne sinode i njihovu samostalnost. Ako presudi u korist Tihika, poslaće poruku da crkveno pravo i kanoni stoje iznad svakog lokalnog konsenzusa.
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teofilakta Ispovednika po starom kalendaru i Svetog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Serapiona, muslimani slave drugi dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Arhijerej Kiparske pravoslavne crkve, čija je smena uzburkala vernike, oglasio se posle višemesečne tišine i u pismu otkrio ne samo borbu sa bolešću, već i bol čoveka koji veruje da ga je Crkva kojoj je služio – zaboravila.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima