Smena mitropolita pafoskog, izazvana njegovim kritikama upućenim papi, pokrenula je pravu lavinu, ali on se sada, oslanjajući se na poslednju instancu crkvene pravde, obraća za zaštitu Carigradskoj patrijaršiji.
U tišini svetih oltara i pred ikonostasima osveštanim vekovima vere, gde zvona od pamtiveka pozivaju na jedinstvo, na Kipru je odjeknula vest koja je uzdrmala ne samo lokalnu arhiepiskopiju, već i samo srce pravoslavnog sveta. Mitropolit pafoski Tihik, smenjen voljom Svetog Sinoda Kiparske Pravoslavne Crkve, odlučno je stao pred tron Carigrada, pozivajući se na poslednju liniju crkvenopravne odbrane – ekklito žalbu Vaseljenskoj patrijaršiji.
Time se, po sili Ustava Kiparske pravoslavne crkve, automatski obustavlja odluka o njegovom razrešenju. Arhijerej, koga su mnogi već otpisali, sada stoji kao živa spona između pravoslavne tradicije i kanonske borbe za pravdu.
Šta je izazvalo ovaj raskol?
Smena mitropolita Tihika 22. maja 2025. godine, doneta sa 10 glasova „za“ naspram 6 „protiv“, usledila je nakon niza događaja koje je Sinod ocenio kao „upornu neposlušnost, kanonske prekršaje i opasnost po crkveno jedinstvo“. Među ključnim tačkama optužnice: kritika ekumenskih odnosa sa Rimom, uključujući odbijanje da primi relikviju svetog apostola Pavla u prisustvu pape Franje; potom odbijanje da prizna svetost jednog upokojenog podvižnika bez odobrenja Sinoda; liturgijsko povezivanje sa razrešenim jerejima van Crkve; rigorozno odbijanje da prihvati valjanost krštenja i brakova iz drugih pravoslavnih jurisdikcija.
Iza tih činova, kako tvrdi Sinod, ne krije se samo neslaganje, već – duhovna samovolja koja ugrožava celinu Crkve. Za druge, to je – svedočenje nepokolebljive vere i odbrana Svetog Predanja.
Louisa GOULIAMAKI / AFP / Profimedia, Gr;ka pravoslavna crkva
Vest o žalbi dočekana je s ushićenjem među brojnim vernicima u Pafosu. Stotine su se okupile ispred mitropolije sa ikonama u rukama i suzama u očima, uzvikujući: "Nećete nam uzeti mitropolita! Bog je sudija, ne Sinod!"
Ekklito – poslednja reč Crkve
Pozivajući se na član 81. Ustava Kiparske Crkve, mitropolit Tihik je prizvao autoritet Carigradske patrijaršije – majke Crkve, kako je naziva – i time crkvenopravno zaustavio proces svoje smene. Ova mogućnost žalbe nije novina: ona postoji i u Ustavu Grčke pravoslavne crkve i predstavlja duhovni sud poslednje instance.
Dok Carigradska patrijaršija razmatra njegovu žalbu, Tihik ostaje zakoniti mitropolit Pafosa. Sveti Sinod ne sme izabrati novog, a arhiepiskop kiparski ne može više vršiti dužnost mestočuvatelja te eparhije.
Vernici: "Ne predajemo našeg vladiku!"
Vest o žalbi dočekana je s ushićenjem među brojnim vernicima u Pafosu. Stotine su se okupile ispred mitropolije sa ikonama u rukama i suzama u očima, uzvikujući:
– Nećete nam uzeti mitropolita! Bog je sudija, ne Sinod!
Na društvenim mrežama, u parohijskim domovima i na liturgijama, ime Tihika izgovara se sa poštovanjem, a ponegde i sa zebnjom: da li je pravda u Pravoslavlju danas predmet dogovora ili vernosti kanonima?
Tanjug/AP Photo/Domenico Stinellis
Papa Franja
Sudar dve vizije Crkve
Ova kriza je više od personalnog sukoba. Ona razotkriva duboku pukotinu između dva pogleda na Crkvu u savremenom svetu:
– s jedne strane stoji tradicionalističko čitanje, koje podrazumeva strogu vernost predanju i čuvanje distance prema Rimu i zapadnim novinama;
– s druge strane je pristup otvoren dijalogu, zajedništvu i širini crkvenog prisustva u savremenom društvu.
Tihik je, za svoje sledbenike, – novi Atanasije – a za svoje protivnike – remetilački glas prošlosti koji ne prepoznaje duh vremena.
Sve oči uprte u Carigrad
Konačna odluka sada je u rukama patrijarha Vartolomeja, koji mora doneti presudu – ne samo o jednom mitropolitu, već o samom tumačenju crkvenog autoriteta i pravde u pravoslavlju 21. veka.
Ako potvrdi smenu, Carigrad će stati uz autokefalne sinode i njihovu samostalnost. Ako presudi u korist Tihika, poslaće poruku da crkveno pravo i kanoni stoje iznad svakog lokalnog konsenzusa.
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Crkva nas uči da odeća treba da bude čedna, skromna i dostojanstvena – da ne sablažnjava druge, već da svedoči smirenje i poštovanje prema Bogu i sebi samome.
Izražavajući saučešće, starešina Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, protojerej stavrofor Miloš Trišić, poziva na zajedništvo i molitvu za preminule, povređene i sve pogođene ovom strašnom tragedijom.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Arhijerej Kiparske pravoslavne crkve, čija je smena uzburkala vernike, oglasio se posle višemesečne tišine i u pismu otkrio ne samo borbu sa bolešću, već i bol čoveka koji veruje da ga je Crkva kojoj je služio – zaboravila.
Crkva nas uči da odeća treba da bude čedna, skromna i dostojanstvena – da ne sablažnjava druge, već da svedoči smirenje i poštovanje prema Bogu i sebi samome.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.