Duhovna riznica 08.06.2025 | 20:44

SVETOGORCI TRAŽE ZAŠTITU NA DELU, NE PRAZNA OBEĆANJA: Posle zemljotresa, monaška tišina prerasta u vapaj

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
SVETOGORCI TRAŽE ZAŠTITU NA DELU, NE PRAZNA OBEĆANJA: Posle zemljotresa, monaška tišina prerasta u vapaj
Ivan Vasylyev/Shutterstock

Nakon snažnog podrhtavanja tla u februaru, a zatim ponovo 7. juna, mnogi svetogorski manastiri upozoravaju da su ostavljeni bez adekvatne zaštite, dok se sveti prostor suočava s ozbiljnim oštećenjima i potpunim izostankom konkretnih mera.

Sveta gora, kao deo seizmički aktivnog područja severnog Egeja, često je izložena zemljotresima, koji vremenom postaju sve snažniji. U februaru 2025. godine zemljotres jačine 4,6 stepeni Rihterove skale pogodio je ovu monašku republiku, ostavljajući za sobom vidljiva oštećenja na više manastira. Novi potres, zabeležen 7. juna, bio je još jači - 5,3 stepena Rihterove skale, sa epicentrom 9–10 kilometara severozapadno od Kareje - i dodatno je uznemirio monašku zajednicu, produbivši strahove da nadležni i dalje ne reaguju sa neophodnom ozbiljnošću.

Iako je ministar za klimatsku krizu i civilnu zaštitu Republike Grčke, Janis Kefalogijanis, izjavio da je „bezbednost monaha i poklonika apsolutni prioritet“, brojni oci sa Svete gore sa tugom i razočaranjem svedoče da je „država u potpunosti zanemarila“ posledice zemljotresa koji je 15. februara pogodio ovaj sveti prostor.

Shutterstock/Stanley Kalvan
Sveta gora

 

Monasi govore o sistemskom nemaru i ćutanju nad svetinjom

Prema izveštaju portala "Vima Orthodoxias", monasi iz više svetogorskih manastira svedoče da je nakon zemljotresa nastala ozbiljna šteta, ali da nikakva konkretna pomoć nije stigla — ni u vidu inženjera, ni tehničkih timova za procenu bezbednosti i sanaciju. U manastirima Dohejariju i Simonopetri srušeni su dimnjaci, a pali su i veliki polijeleji, dok su u manastiru Vatopedu, pored odrona kamenja, zabeležene ozbiljne pukotine unutar manastirskog kompleksa. Monasi su u panici napustili svoje kelije i okupili se u manastirskom dvorištu, moleći se u tišini.

Zabrinutost je dodatno porasla nakon što je jedan poklonik zadobio povredu ramena u manastiru Pantokratoru usled panike. Ovaj nemili događaj jasno je pokazao da ne postoji ni osnovni plan evakuacije, niti sistem zaštite za poklonike u slučaju prirodne nepogode.

Nedostatak konkretnih mera dok vreme prolazi

Civilna zaštita je, preventivno, poslala jedno vozilo Druge jedinice EMAK-a i pripadnike jedinice EMODE u Kareju, administrativni centar Svete gore. Ipak, prema svedočenjima koje prenosi Vima Orthodoxias, ova intervencija ocenjena je kao neadekvatna, naročito kada je reč o udaljenim manastirima do kojih se teško dolazi.

U međuvremenu, Stalna naučna komisija za procenu seizmičkog rizika (OASP) održala je sastanak povodom seizmičke aktivnosti na Svetoj gori. Međutim, kako kažu monasi, „sastanci se drže, a konkretne mere izostaju“. I dalje se čeka dolazak zvanične ekipe inženjera radi stručne procene štete, dok su svetinje prepuštene zubu vremena i nebrige.

shutterstock.com/PhotoStock10
 

 

Duhovna tišina pretvara se u glas vapaja

Zemljotres koji je pogodio Svetu goru deo je šire seizmičke serije koja poslednjih meseci uznemirava područje Halkidikija i severnog Egeja, pa je strah od snažnijeg potresa realan i opravdan. Ipak, ono što više od svega boli jeste osećaj da se na ovaj sveti prostor ne gleda kao na dragoceni stub duhovnosti i kulturne baštine, već kao na sporednu tačku zemljovida.

- Da je Sveta gora neka hotelska investicija ili luksuzno letovalište, možda bi država reagovala sa više revnosti - primećuje jedan od monaha iz manastira Karakalu.

Dok Svetogorska zajednica sa nadom očekuje nove odluke OASP-a, njen glas postaje sve jasniji: traže se dela, a ne prazne reči. Jer Sveta gora nije samo geografski pojam, niti samo duhovno središte – ona je živi spomenik vere, molitve i podviga, koji zahteva istinsku, a ne deklarativnu zaštitu.