U dramatičnom otvorenom pismu, svetogorski monasi upozoravaju da se pod maskom svetovne uprave pokušava razoriti ono što vekovima čuva Presveta Bogorodica — duhovnu autonomiju ove monaške republike.
Na Svetoj gori, tihom i svetom utočištu monaške molitve, gde vekovima vlada tišina koja je snažnija od svake reči, ovih dana se razlegao glas uznemirenosti. Glas koji dolazi iz samog srca pravoslavlja — sa usana monaha koji nisu obični stanovnici jednog izolovanog sveta, već čuvari duhovne tvrđave pravoslavlja, Hristovi vojnici koji pod zaštitom Presvete Bogorodice služe ne ljudima, već Bogu.
U dramatičnom otvorenom pismu, svetogorski monasi kelioti, obraćaju se političkom guverneru Svete gore, Alkivijadisu Stefanjisu, sa dubokim protestom i ozbiljnom opomenom. Monasi optužuju guvernera da je, zloupotrebljavajući svoj položaj, započeo sistematski proces progona pojedinih monaha iz Atonske države, što oni nazivaju napadom na dostojanstvo, slobodu i samu suštinu monaškog života.
- Mi nismo vaši vojnici, ni vaši oficiri, ni poslušnici. Mi smo slobodni ljudi.“ — stoji u pismu koje već odjekuje među vernicima, ali i daleko izvan svetogorskih granica, prenosi portal Saveza pravoslavnih novinara athoseod.gr.
GALI TIBBON / AFP / Profimedia
Monasi, ilustracija
Ono što posebno uznemirava monahe jeste, kako navode, guvernerovo mešanje u duhovna pitanja, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonskom poveljom iz 1924. godine i Statutom Svete gore.
- Vaša nadležnost je isključivo svetovna, usmerena na javni red i bezbednost. Ne i na duhovni poredak - upozoravaju oci.
Iako je Atos deo teritorije Grčke, on je istovremeno i mesto izuzetnog duhovnog značaja, koje uživa vekovni status autonomije pod okriljem Pravoslavne crkve. „Atos nije geografska tačka. On je udeo Presvete Bogorodice.“ — podsećaju monasi, ukazujući da je svaki pokušaj narušavanja njegovog ustrojstva direktan udar na ono što vernici nazivaju „zemaljskim rajem“.
Pismo obiluje ne samo kritikama, već i svedočanstvima vere i podsećanjima na nevidljive, ali moćne sile koje čuvaju ovu svetu goru. Monasi ne propuštaju da guvernera podsete na jedan događaj iz 2017. godine, kada je — po njihovim rečima — blagodat Presvete Bogorodice spasila život vojniku u padu vojnog helikoptera.
- Bili ste svedok da je Bogorodica živa i moćna. Zar to niste zaboravili? - poručili su monasi.
Zabrinuti zbog duhovnog razaranja
Kelioti ne govore samo u svoje ime. Oni podsećaju guvernera da njegova taktika — koju opisuju kao vojničku, prisilnu i zasnovanu na zastrašivanju — nije kompatibilna sa prirodom monaškog života.
- Možda ste takve metode sprovodili u kopnenim snagama, ali ovde nemate posla sa vojnicima. Imate posla sa ljudima koji se boje samo Hrista.
Monasi ne kriju da se osećaju praćeni, posmatrani, analizirani. Ipak, jasno poručuju da i oni poznaju život svojih progonitelja. „Baš kao što vi proučavate nas, tako i mi, uz pomoć Božiju, poznajemo vas.“ — navode, sa opomenom koja odzvanja kao grom u tišini Atosa.
U njihovim rečima ne oseća se politički bunt, već vapaj za očuvanjem svetinje. Njihovo pismo nije manifest protiv države, već poziv na pokajanje onima koji pokušavaju da svetost pokore administrativnim alatima.
Poziv na duhovnu odgovornost
- Ne bojimo se vas. Bojimo se Hrista. I bilo bi mudro da se i vi bojite pravde našeg Vođe i Gospoda Isusa Hrista - poručuju u jednom od najsnažnijih delova pisma. Nije to pretnja, već poziv. Poziv da se poštuje ono što se ne može komandovati: vera, pokajanje i posvećenost monaškom zavetu.
Oni koji su Atos posetili, znaju da se tamo ne ulazi tek tako. Tamo se ulazi sa dozvolom, sa molitvom, sa drhtanjem. Tamo se živi bez straha od ljudi, ali sa stalnim strahopoštovanjem pred Bogom.
Svetogorski monasi, svesni težine svojih reči, i dalje ostaju nepokolebljivi u svojoj misiji: da svedoče istinu, brane veru i čuvaju zavet Presvete Bogorodice. I dok politika pokušava da uđe kroz vrata, monasi podižu duhovne bedeme, svesni da njihova snaga nije u vlasti, već u veri.
U svetu koji svakim danom sve više potire granice svetog i svetovnog, pismo keliota je podsetnik da još uvek postoje ljudi koji ne pristaju da budu "predvidivi objekti" sistema. Ljudi koji ne govore „Da, gospodine“, već „Neka bude volja Tvoja, Gospode“.
Jer Atos ne pripada ni vojnoj komandi, ni političkoj hijerarhiji. Atos pripada Onome koji ga je darovao Presvetoj Bogorodici. I dok ona stražari — monasi se ne boje.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Vozilo je sletelo s puta na nepristupačnom terenu nakon iznenadnog gubitka kontrole; sumnja se na zdravstveni problem, povređeni saputnik zbrinut u bolnici, bratstvo tuguje za poštovanim sabratom
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.