Aktuelno iz SPC 10.05.2025 | 17:00

SEĆANJE NA JEDAN OD NAJPOTRESNIJIH TRENUTAKA U SRPSKOJ ISTORIJI: Noć kada je hram na Vračaru disao duhom Svetog Save i sabornosti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SEĆANJE NA JEDAN OD NAJPOTRESNIJIH TRENUTAKA U SRPSKOJ ISTORIJI: Noć kada je hram na Vračaru disao duhom Svetog Save i sabornosti
Foto: preuzeto sa spc.rs Učenici Bogoslovije Svetog Save obučeni u svečane stihare nosili su ripide i sveće

Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.

U blistavoj tišini Hrama Svetog Save, kao da je i nebo spustilo svoj veo da u molitvenom miru, zajedno s vernim narodom, podseti na jedan od najtragičnijih, ali i najsvetijih događaja u srpskoj istoriji – Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru. U petak uveče, 9. maja 2025. godine, duhovna proslava ovog svetosavskog spomena započela je svečanim prazničnim bdenijem sa petohlebnicom, u prisustvu episkopa, sveštenstva, bogoslova i naroda Božijeg, sabranih u srcu pravoslavne Srbije.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Tihon služio je praznično bdenje sa petohlebnicom

 

Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, praznično bdenije služio je vikarni episkop moravički Tihon. Njegovoj molitvenoj sabranosti pridružili su se episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, umirovljeni episkop kanadski Georgije i vikarni episkop hvostanski Aleksej. Sasluživali su i profesori i rektor Bogoslovije Svetog Save, bratstvo svetosavskog hrama, kao brojno sveštenstvo Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Kao neugasivi plamen podsećanja na žrtvu i vaskrsenje, učenici Bogoslovije, obučeni u bele stihare, nosili su ripide i sveće, osvetljavajući lica sabranih i podsećajući sve prisutne na čistoću i svetost duhovnog poziva.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Nakon bdenija, duhovna svečanost nastavila se u kripti hrama, gde je održana Svetosavska akademija

 

Pesme crkvenog hora, koji je predvodio pevnički sastav Hrama Svetog Save, uzdizale su dušu ka nebu. Glasovi puni molitve, nade i duboke vere odjekivali su pod svodom hrama, pretačući se u jedno sa mirisima tamjana – simbolom molitve koja se uznosi Bogu. Verni narod, blagočestiv i sabran, disao je jednim dahom s Crkvom, u svetom podsećanju da je mesto na kojem se sada nalazi nekada bilo mesto spaljene svetinje – ali i seme koje je, polivano suzama i molitvama, izniklo u veličanstveni hram vaskrsenja srpskog duha.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Nakon bdenija, duhovna svečanost nastavila se u kripti hrama, gde je održana Svetosavska akademija

 

Nakon bdenija, duhovna svečanost nastavila se u kripti hrama, gde je održana Svetosavska akademija – svedočanstvo da bogoslovlje nije samo znanje, već i pesma, svedočanstvo, dar i umetnost. Program, koji su priredili profesori i učenici Bogoslovije Svetog Save, započet je dokumentarnim filmom o istoriji i misiji ove najstarije bogoslovske ustanove u Beogradu, čije zidine čuvaju molitve mnogih naraštaja. Film, u produkciji Informativne službe SPC, na dirljiv način osvetljava značaj bogoslovskog obrazovanja kao temelja svešteničkog poziva.

Prisutnima se zatim obratio protođakon prof. Radomir Vrućinić, rektor Bogoslovije, istakavši da je Sveti Sava ne samo prvi arhiepiskop i prosvetitelj, već i duhovni temelj našeg naroda, a da je svako bogoslovsko zvanje nastavak tog svetosavskog puta.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Učenici Bogoslovije Svetog Save obučeni u svečane stihare nosili su ripide i sveće

 

Molitveno i umetnički, program se nastavio kroz horske nastupe učenika Bogoslovije, Vojne gimnazije i Muzičke škole „Mokranjac“. Pod dirigentskom palicom profesora Branka Tadića, Marije Acković i Jovana Rakočevića, melodije duhovne muzike pretvorile su kriptu u duhovni vrt, u kojem su srce i um svakog slušaoca mogli da dotaknu nebo. Besedu nadahnutu duhom svetosavlja izgovorio je jerej prof. Nemanja Kalem, osvetlivši rečima kako se Hristova pobeda nad smrću utelovljuje upravo kroz svakodnevni trud, krst i nadu koju nose učenici bogoslovije i svi koji su pozvani da svedoče Jevanđelje.

 

U duhovnoj tišini akademije, posebno je odzvanjala misao koju je izgovorio patrijarh srpski Porfirije na samom kraju svečanosti, kada je istakao da bez sveštenstva nema Crkve, a najpre bez episkopa nema Crkve, te da je .vaspitavanje budućih sveštenika zato je najvažniji zadatak Crkve.

Te reči, upućene iz srca patrijarha, bile su više od govora – bile su poziv, opomena i ohrabrenje. Jer, u vremenu kada je svet preplavljen bukom, lažnim svetlima i brzim zaboravom, upravo je sveštenička služba – i priprema za nju – to svetlo koje ne sme da se ugasi. To je vatra koja ne prestaje da gori, uprkos spaljivanju moštiju, progonima i zaboravu – jer Sveti Sava, kao luča duhovnosti, i dalje gori u srcima onih koji mu pevaju i mole se, i koji hodaju njegovim stopama.

Bdenije u Hramu Svetog Save nije bilo samo liturgijski čin, već živa ikona duhovnog identiteta jednog naroda. Bila je to noć kada su se oganj i molitva, prošlost i budućnost, škola i Crkva, narod i pastiri stopili u jedno – u svetu Liturgiju života.