Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Vernici koji su posetili Svetu goru govore o – drugom svetlu, o unutrašnjoj promeni, o pokajanju koje se sjedinjuje s mirom srca. Neki su, kako svedoče, tamo došli ne iz verske revnosti, već iz duševne teskobe – a otišli su sa srcem zapaljenim verom.
Jedan poklonik je rekao:
– Došao sam u Skit svetog Vasilija pognute glave, umoran od života i svojih grehova. Nisam video nijednog monaha da me teši, ali sam u sebi osetio da me neko isceljuje iznutra. Promenio sam se, a da mi niko nije rekao ni reč.
Kada monahe upitaju o takvim čudima, oni, blago osmehnuti, kažu:
Sveti Josif, pustinjak Svete gore, živeo je u postu, tišini i neprestanoj umnoj molitvi. Njegove pouke, sačuvane u pismima i svedočenjima, do danas osvetljavaju put duhovnim tragaocima. Piše, između ostalog:
– Poslušnost, smirenje i molitva – to su tri temelja. I ako imaš to, ne boj se ni demona, ni pomisli, ni tuge.
Foto: SPC wikipedia CPC
Starac Josif Isihasta
I na drugom mestu ovaj sveti Josif Svetogorac piše:
– Čovek treba da umre za svet i da živi samo za Boga. Ne rečima, već delima. A delo njegovo je da ništa ne čini bez molitve.
Mnogi poklonici svedočili su da su osetili prisustvo svetog Josifa na Svetoj gori. Neki su ga videli u viđenju. Drugima su duše bile isceljene samo čitanjem njegovih pisama u molitvi – prenosi grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr.
Nisu retki oni koji veruju da se grubost današnjeg sveta ne ublažava vikom, već tihim srcima koja se mole. Blagodat Svete Gore, duh isihazma, molitve staraca i pouke svetitelja nisu prošlost. One su sadašnjost – živa i delatna. U vremenima kada duša traži pukotinu svetlosti, tamo, u isposničkim kelijama Svete Gore, rađa se nada koja nije od ovoga sveta. Ona je – nebeska.
I kako jednom reče jedan svetogorac:
– Ovde Bog ne viče. Govori svojim dahom. Ako ga čuješ – više ne poželiš da odeš.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.