Marco Iacobucci Epp/Shutterstock, rarrarorro/ShutterstockUnutrašnjost Sikstinske kapele
U svetoj tišini Sikstinske kapele počela je konklava za izbor novog poglavara Rimokatoličke crkve, a kardinal Ladislav Nemet, rođen u Odžacima, nosi svedočanstvo da ni Srbija nije zaboravljena u Božjem promislu.
U dubokoj tišini Sikstinske kapele, pod svodovima ukrašenim vizijom Poslednjeg suda, odjeknula je reč: „Extra omnes“ — svi napolje. Vrata su se zatvorila, a iza njih, u sabornosti i molitvi, započela je konklava – sveta tajna izbora 267. poglavara Rimokatoličke crkve. Prvi put u dvomilenijumskoj istoriji hrišćanstva, među kardinalima biračima nalazi se i predstavnik iz Srbije — kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup, prvi kardinal koji je rođen u ovoj zemlji.
Ovo nije tek istorijska činjenica. Ovo je duhovni potres, znak s neba, ne samo za Katoličku crkvu u Srbiji, već i za sve hrišćane ovih prostora. Kao da Bog, u svom promislu, šalje tihu poruku: „I vi ste deo tela Hristovog, i vi imate mesto za stolom Crkve, koji se prostire širom vaseljene.“
U Sikstinskoj kapeli, 133 kardinala, odevena u crveno — boju mučeništva i Duha Svetoga — položila su zakletvu tajnosti. Seli su za stolove prekrivene crvenim zavesama, okrenuti ka oltaru, pod Mikelanđelovim freskama koje podsećaju na sudbinu duše. Molitva, tišina, razboritost — sve se to sada sjedinjuje u svetoj odluci: ko će voditi Crkvu u ovom vremenu sve većih iskušenja?
Ako u večerašnjem glasanju padne odluka, iz dimnjaka će se podići beli dim – znak da je novi papa izabran. Ako ne, crni dim označiće da Sveti Duh još uvek govori kroz neizvesnost. U svakom slučaju, svet gleda prema Vatikanu, a Srbija — po prvi put — ne samo da gleda, nego učestvuje.
Ovaj trenutak nije samo politički ili verski značajan. On je duhovan. On svedoči o tome da nijedan narod, nijedna zemlja nije zaboravljena u Božjem promislu. Srce Srbije, u liku jednog poniznog čoveka u crvenoj mantiji, sada kuca unutar zidina bazilike Svetog Petra.
Kardinal Nemet, rođen 7. septembra 1956. u Odžacima, hodi ovim svetim putem sa svešću o težini trenutka, ali i s nadom u Boga koji poznaje srca. Njegovo prisustvo tiha je pobeda mostova nad zidovima, dijaloga nad podelama. To što Srbija danas ima kardinala koji učestvuje u izboru rimskog pape jeste čin istorijske pravde i plod decenija tihe, ali duboke vernosti vernika Katoličke crkve u našoj zemlji.
LADISLAV ILI LASLO?
Beogradski nadbiskup Ladislav Nemet imenovan je za kardinala Rimokatoličke crkve 7. decembra 2024. godine, što predstavlja veliki trenutak ne samo za njega, već i za katolike, ali i za ostale vernike u Srbiji. Ovo imenovanje označava važan korak za hrišćansku zajednicu u našoj zemlji, koja je do sada bila u manjini, ali čiji glas sada ima globalnu težinu.
Kardinal Nemet naglašava da je za katolike u Srbiji njegovo imenovanje poseban izvor radosti, jer su deo velike, svetske Crkve.
– Trista hiljada katolika na 6,5 miliona stanovnika zaista je mali broj. I zato ispunjava radošću kada čovek, u takvoj dijaspori, doživi da papa misli i na nas. To je njegova poruka za katolike – vi ste važni za mene, ja vas pratim i svakako sam sa vama. I ako treba – ja ću da pomognem – rekao je kardinal Nemet u intervjuu za „Dojče vele“.
Ovakvo imenovanje, dodaje, nije priznanje samo jednoj osobi, već i svim ljudima iz Crkve u kojoj služi. Važno mu je da istakne da je Katolička crkva u Srbiji deo društva, i da se prisustvo hrišćanstva na ovim prostorima meri hiljadama godina.
Tiziana FABI / AFP / Profimedia
Beogradski nadbiskup Ladislav Nemet imenovan je za kardinala Rimokatoličke crkve 7. decembra 2024.
– Država Srbija sada prvi put ima kardinala – rekao je tada kardinal Nemet, ne bez ponosa.
Vest ga je zatekla u Rimu i bio je iznenađen.
– Pozvao sam brata tek kada sam bio sasvim siguran da sam zaista imenovan. I bila je to ogromna radost. Brat je potom zvao sve rođake okolo, jer sam ja bio zauzet drugim obavezama u Rimu i brojnim pozivima i čestitkama. Ali, moram da kažem – strašno su ponosni na mene.
Ističe da je dobio čestitke i od zvaničnih državnih institucija, ali da mu je jednako važna i reakcija običnog naroda.
– Moji su bili u Rimu na svečanosti proglašenja. Kada su se vratili, zvao me sestrić i rekao da ga na svakom koraku zadržavaju i pitaju kako je bilo i šta je tamo video... Mislim da je to jedna opšta radost.
Kada je 1956. godine u kući Nemetovih u Odžacima rođeno muško dete, otac Ferenc, kojeg su zvali Franja, krstio je sina u lokalnoj crkvi, i dečak je dobio ime Laslo. Prilikom upisa u matičnu knjigu rođenih, ocu su predložili da sina upiše kao Ladislava. Otac je pristao.
Laslo je bio srednjovekovni mađarski kralj, do danas omiljen među Mađarima, koji je učvrstio hrišćansku veru. Njegova majka bila je poljska princeza, a odrastao je u Krakovu, gde su ga svi zvali Ladislav, i gde je, kako izvori navode, govorio poljski mnogo bolje nego mađarski.
Foto: Beogradska nadbiskupija i metropolija
Beogradski nadbiskup, kardinal Ladislav Nemet
Kardinal ovu priču iznosi sa osmehom, kao da želi da poruči da je biti most bolje nego biti samo jedna obala:
– Dugo nisam shvatao zašto, ali danas kažem da je bolje. Ime Laslo na srpskom jeziku piše se na razne načine, ali nijedna verzija nije kao original. Sada je to mnogo jednostavnije. Ja znam ko sam, a i oni koji me poznaju znaju ko sam – kaže kardinal Nemet i dodaje:
– Neko će me zvati Ladislav, neko Laslo – ja s tim nemam problem, to se već ustalilo. Četiri godine sam radio u Mađarskoj – tamo sam bio samo Laslo. U Poljskoj sam bio Vlado. Šta da im radim? Na Filipinima je Ladislav predugo ime, pa su me zvali Ladis. Ja ne tražim da me zoveš ovako ili onako. Ako neko pokušava da me zove na neki degutantan način, možda ću reagovati. Ali svi čestiti i pošteni ljudi mogu da me zovu kako žele. Preživeću.
A kada je reč o rodnim Odžacima i dilemi da li će ga tamo oslovljavati sa „eminencijo“ ili će ostati Laslo iz kuće Nemetovih, on kaže:
– Bio sam biskup, nadbiskup, pa smo ostali na tome. Mislim da ni sada neće biti drugačije. Ne nameravam da odem u punom kardinalskom odelu da se šetam po Odžacima da bi ljudi videli ko sam i šta sam. Ne vidim problem da me i dalje zovu kao i ranije. „Onaj Franjin“. Moj otac je bio Ferenc – Franja. Iz Partizanske ulice.
Kardinali Katoličke crkve, koji se ove sedmice okupljaju kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču globalne crkve pre nego što počne glasanje za novog papu, diskutovali su o Bečuovom slučaju.
Od 7. maja, 135 kardinala biće potpuno izolovano dok ne izaberu novog poglavara Rimokatoličke crkve. Svaki zalogaj je pod nadzorom, a svaka čaša – prozirna. Bez šifri u pitama i bez poruka u hrani.
Iako je godinama unazad udaljen iz javnog života zbog ozbiljnih optužbi, kardinala Huana Luisa Čiprijanija očekuju na konklavi u Rimu. Njegovo prisustvo izazvalo je osude i duboko razočaranje među onima koji su već jednom bili izdani od Crkve kojoj su verovali.
U moru recepata koje domaćice pažljivo biraju za krsnu slavu, slane kuglice od sira, oraha i nara donose osvežavajuću novinu – lako se prave, divno izgledaju i ostavljaju snažan utisak na goste.
"Evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!".
Pouka ruskog svetitelja iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini" za četvrtak treće sedmice po Vaskrsu otkriva kako neznanje i površno tumačenje Božje reči mogu ostaviti čoveka u tami, dok pravi tumač otkriva dublje značenje.
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Ribarov prsten, simbol svetovne vlasti i duhovnog služenja, svečano se uništava pred kardinalima kao znak da se završila papina zemaljska misija i da Crkva započinje novo poglavlje svoga života.
Nakon prvog dana konklave i prvog glasanja, kardinali još nisu doneli odluku o nasledniku svetog Petra. Umesto belog dima koji označava izbor, večeras se nad Vatikanom pojavio tamni oblak koji znači — čekanje se nastavlja.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Kardinali su danas pred važnim izborom - da li će novog papu birati u duhu reformi pape Franje, argentinskog poglavara poznatog po zalaganju za migrante i očuvanje životne sredine, ili će Crkvu usmeriti ka konzervativnijem, tradicionalnom pravcu.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
Između molitve i prirode nastaje jednostavno jelo sa sremušem koje osvežava telo, jača imunitet i simbolično najavljuje novi život — savršen spoj ukusa i tihe duhovnosti.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.