Katoličanstvo 07.05.2025 | 19:33

SRBIJA PRVI PUT U ISTORIJI UČESTVUJE U IZBORU NOVOG PAPE: U Vatikanu počela konklava za izbor 267. poglavara Rimokatoličke crkve

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SRBIJA PRVI PUT U ISTORIJI UČESTVUJE U IZBORU NOVOG PAPE: U Vatikanu počela konklava za izbor 267. poglavara Rimokatoličke crkve
Marco Iacobucci Epp/Shutterstock, rarrarorro/Shutterstock Unutrašnjost Sikstinske kapele

U svetoj tišini Sikstinske kapele počela je konklava za izbor novog poglavara Rimokatoličke crkve, a kardinal Ladislav Nemet, rođen u Odžacima, nosi svedočanstvo da ni Srbija nije zaboravljena u Božjem promislu.

U dubokoj tišini Sikstinske kapele, pod svodovima ukrašenim vizijom Poslednjeg suda, odjeknula je reč: „Extra omnes“ — svi napolje. Vrata su se zatvorila, a iza njih, u sabornosti i molitvi, započela je konklava – sveta tajna izbora 267. poglavara Rimokatoličke crkve. Prvi put u dvomilenijumskoj istoriji hrišćanstva, među kardinalima biračima nalazi se i predstavnik iz Srbije — kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup, prvi kardinal koji je rođen u ovoj zemlji.

Ovo nije tek istorijska činjenica. Ovo je duhovni potres, znak s neba, ne samo za Katoličku crkvu u Srbiji, već i za sve hrišćane ovih prostora. Kao da Bog, u svom promislu, šalje tihu poruku: „I vi ste deo tela Hristovog, i vi imate mesto za stolom Crkve, koji se prostire širom vaseljene.“

U Sikstinskoj kapeli, 133 kardinala, odevena u crveno — boju mučeništva i Duha Svetoga — položila su zakletvu tajnosti. Seli su za stolove prekrivene crvenim zavesama, okrenuti ka oltaru, pod Mikelanđelovim freskama koje podsećaju na sudbinu duše. Molitva, tišina, razboritost — sve se to sada sjedinjuje u svetoj odluci: ko će voditi Crkvu u ovom vremenu sve većih iskušenja?

Bella Falk / Alamy / Profimedia
Unutrašnjost Sikstinske kapele

 

Ako u večerašnjem glasanju padne odluka, iz dimnjaka će se podići beli dim – znak da je novi papa izabran. Ako ne, crni dim označiće da Sveti Duh još uvek govori kroz neizvesnost. U svakom slučaju, svet gleda prema Vatikanu, a Srbija — po prvi put — ne samo da gleda, nego učestvuje.

Ovaj trenutak nije samo politički ili verski značajan. On je duhovan. On svedoči o tome da nijedan narod, nijedna zemlja nije zaboravljena u Božjem promislu. Srce Srbije, u liku jednog poniznog čoveka u crvenoj mantiji, sada kuca unutar zidina bazilike Svetog Petra.

Kardinal Nemet, rođen 7. septembra 1956. u Odžacima, hodi ovim svetim putem sa svešću o težini trenutka, ali i s nadom u Boga koji poznaje srca. Njegovo prisustvo tiha je pobeda mostova nad zidovima, dijaloga nad podelama. To što Srbija danas ima kardinala koji učestvuje u izboru rimskog pape jeste čin istorijske pravde i plod decenija tihe, ali duboke vernosti vernika Katoličke crkve u našoj zemlji.

LADISLAV ILI LASLO?

Beogradski nadbiskup Ladislav Nemet imenovan je za kardinala Rimokatoličke crkve 7. decembra 2024. godine, što predstavlja veliki trenutak ne samo za njega, već i za katolike, ali i za ostale vernike u Srbiji. Ovo imenovanje označava važan korak za hrišćansku zajednicu u našoj zemlji, koja je do sada bila u manjini, ali čiji glas sada ima globalnu težinu.

Kardinal Nemet naglašava da je za katolike u Srbiji njegovo imenovanje poseban izvor radosti, jer su deo velike, svetske Crkve.

– Trista hiljada katolika na 6,5 miliona stanovnika zaista je mali broj. I zato ispunjava radošću kada čovek, u takvoj dijaspori, doživi da papa misli i na nas. To je njegova poruka za katolike – vi ste važni za mene, ja vas pratim i svakako sam sa vama. I ako treba – ja ću da pomognem – rekao je kardinal Nemet u intervjuu za „Dojče vele“.

Ovakvo imenovanje, dodaje, nije priznanje samo jednoj osobi, već i svim ljudima iz Crkve u kojoj služi. Važno mu je da istakne da je Katolička crkva u Srbiji deo društva, i da se prisustvo hrišćanstva na ovim prostorima meri hiljadama godina.

Tiziana FABI / AFP / Profimedia
Beogradski nadbiskup Ladislav Nemet imenovan je za kardinala Rimokatoličke crkve 7. decembra 2024.

 

– Država Srbija sada prvi put ima kardinala – rekao je tada kardinal Nemet, ne bez ponosa.

Vest ga je zatekla u Rimu i bio je iznenađen.

– Pozvao sam brata tek kada sam bio sasvim siguran da sam zaista imenovan. I bila je to ogromna radost. Brat je potom zvao sve rođake okolo, jer sam ja bio zauzet drugim obavezama u Rimu i brojnim pozivima i čestitkama. Ali, moram da kažem – strašno su ponosni na mene.

Ističe da je dobio čestitke i od zvaničnih državnih institucija, ali da mu je jednako važna i reakcija običnog naroda.

– Moji su bili u Rimu na svečanosti proglašenja. Kada su se vratili, zvao me sestrić i rekao da ga na svakom koraku zadržavaju i pitaju kako je bilo i šta je tamo video... Mislim da je to jedna opšta radost.

Kada je 1956. godine u kući Nemetovih u Odžacima rođeno muško dete, otac Ferenc, kojeg su zvali Franja, krstio je sina u lokalnoj crkvi, i dečak je dobio ime Laslo. Prilikom upisa u matičnu knjigu rođenih, ocu su predložili da sina upiše kao Ladislava. Otac je pristao.

Laslo je bio srednjovekovni mađarski kralj, do danas omiljen među Mađarima, koji je učvrstio hrišćansku veru. Njegova majka bila je poljska princeza, a odrastao je u Krakovu, gde su ga svi zvali Ladislav, i gde je, kako izvori navode, govorio poljski mnogo bolje nego mađarski.

Foto: Beogradska nadbiskupija i metropolija
Beogradski nadbiskup, kardinal Ladislav Nemet 

 

Kardinal ovu priču iznosi sa osmehom, kao da želi da poruči da je biti most bolje nego biti samo jedna obala:

– Dugo nisam shvatao zašto, ali danas kažem da je bolje. Ime Laslo na srpskom jeziku piše se na razne načine, ali nijedna verzija nije kao original. Sada je to mnogo jednostavnije. Ja znam ko sam, a i oni koji me poznaju znaju ko sam – kaže kardinal Nemet i dodaje:

– Neko će me zvati Ladislav, neko Laslo – ja s tim nemam problem, to se već ustalilo. Četiri godine sam radio u Mađarskoj – tamo sam bio samo Laslo. U Poljskoj sam bio Vlado. Šta da im radim? Na Filipinima je Ladislav predugo ime, pa su me zvali Ladis. Ja ne tražim da me zoveš ovako ili onako. Ako neko pokušava da me zove na neki degutantan način, možda ću reagovati. Ali svi čestiti i pošteni ljudi mogu da me zovu kako žele. Preživeću.

A kada je reč o rodnim Odžacima i dilemi da li će ga tamo oslovljavati sa „eminencijo“ ili će ostati Laslo iz kuće Nemetovih, on kaže:

– Bio sam biskup, nadbiskup, pa smo ostali na tome. Mislim da ni sada neće biti drugačije. Ne nameravam da odem u punom kardinalskom odelu da se šetam po Odžacima da bi ljudi videli ko sam i šta sam. Ne vidim problem da me i dalje zovu kao i ranije. „Onaj Franjin“. Moj otac je bio Ferenc – Franja. Iz Partizanske ulice.