Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Od svih prizora i zvukova koji se urezuju u sećanje onima koji su imali priliku da svedoče konklavi, beli dim koji izbija iz dimnjaka Sikstinske kapele, praćen zvonjavom crkvenih zvona, svakako je jedan od najsnažnijih i najprepoznatljivijih simbola izbora novog pape.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Ovaj privremeni dimnjak, koji je prošle nedelje instalirala Vatrogasna služba Vatikana, povezan je sa dvema pećima — jednom starijom, od livenog gvožđa, i drugom modernijom, koja stvara dim odgovarajuće boje.
Tanjug/Vatican Media via AP
Iako ceo obred odiše starinom, sama peć u kojoj se spaljuju glasački listići i beleške kardinala prvi put je upotrebljena tek 1939. godine.
Od 2005. godine koristi se i dodatni elektronski uređaj za proizvodnju dima, sinhronizovan sa spaljivanjem listića, kako bi boja dima bila jasnija i uočljivija.
Prema navodima Pres biroa Svete Stolice, crni dim nastaje sagorevanjem smeše kalijum-perhlorata, antracena i sumpora.
Za beli dim koristi se smeša kalijum-hlorata, laktoze i borove smole poznate i kao grčka smola.
Ova gusta, obojena para prolazi kroz oko 30 metara čeličnih i bakarnih cevi pre nego što se pojavi na dimnjaku – obznanjujući svetu da li Crkva još čeka ili je dobila novog pastira.
Kardinali Katoličke crkve, koji se ove sedmice okupljaju kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču globalne crkve pre nego što počne glasanje za novog papu, diskutovali su o Bečuovom slučaju.
Kardinali su danas pred važnim izborom - da li će novog papu birati u duhu reformi pape Franje, argentinskog poglavara poznatog po zalaganju za migrante i očuvanje životne sredine, ili će Crkvu usmeriti ka konzervativnijem, tradicionalnom pravcu.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Sve što treba da znate o značenju najčešćih božićnih pozdrava, zašto se neki izrazi gube i kako izabrati reč koja odražava poštovanje, veru i radost praznika.
Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.