Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Od svih prizora i zvukova koji se urezuju u sećanje onima koji su imali priliku da svedoče konklavi, beli dim koji izbija iz dimnjaka Sikstinske kapele, praćen zvonjavom crkvenih zvona, svakako je jedan od najsnažnijih i najprepoznatljivijih simbola izbora novog pape.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.
Ovaj privremeni dimnjak, koji je prošle nedelje instalirala Vatrogasna služba Vatikana, povezan je sa dvema pećima — jednom starijom, od livenog gvožđa, i drugom modernijom, koja stvara dim odgovarajuće boje.
Tanjug/Vatican Media via AP
Iako ceo obred odiše starinom, sama peć u kojoj se spaljuju glasački listići i beleške kardinala prvi put je upotrebljena tek 1939. godine.
Od 2005. godine koristi se i dodatni elektronski uređaj za proizvodnju dima, sinhronizovan sa spaljivanjem listića, kako bi boja dima bila jasnija i uočljivija.
Prema navodima Pres biroa Svete Stolice, crni dim nastaje sagorevanjem smeše kalijum-perhlorata, antracena i sumpora.
Za beli dim koristi se smeša kalijum-hlorata, laktoze i borove smole poznate i kao grčka smola.
Ova gusta, obojena para prolazi kroz oko 30 metara čeličnih i bakarnih cevi pre nego što se pojavi na dimnjaku – obznanjujući svetu da li Crkva još čeka ili je dobila novog pastira.
Kardinali Katoličke crkve, koji se ove sedmice okupljaju kako bi razgovarali o pitanjima koja se tiču globalne crkve pre nego što počne glasanje za novog papu, diskutovali su o Bečuovom slučaju.
Kardinali su danas pred važnim izborom - da li će novog papu birati u duhu reformi pape Franje, argentinskog poglavara poznatog po zalaganju za migrante i očuvanje životne sredine, ili će Crkvu usmeriti ka konzervativnijem, tradicionalnom pravcu.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Alesandro Previti, organizator događaja koje priređuje italijanska LGBTQ grupa "La Tenda di Gionata", rekao je da je osnovni cilj da se svi zajedno mole.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.