Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
U tišini manastira Rukumija, smeštenog u srcu Eparhije braničevske, dogodilo se čudo koje je duboko potreslo i obradovalo pravoslavne vernike. Ikona Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju, pred kojom se svakodnevno uznose molitve i suze, počela je da mirotoči. Iguman rukumijski, otac Simeon, prvi je posvedočio ovu duhovnu pojavu kada je, dok se molio, osetio miris nebeskog mira i video blage kapi mira kako se slivaju sa ikone – kao nevidljiva uteha i tihi Božiji odgovor na ljudsku patnju.
– To nije samo čudo pred očima, to je poziv iz večnosti, znak da Majka Božija bdije nad nama – reče otac Simeon, čije su reči odzvanjale u tišini konaka poput zvona koje poziva na pokajanje i veru.
Manastir Rukumija, duboko ukorenjen u pravoslavnoj duhovnosti naroda, vekovima je svetionik vere – mesto tihe molitve i Božijeg blagoslova. Osnovan u doba despota Stefana Lazarevića, ovaj svetionik duhovnog života okuplja vernike iz svih krajeva Srbije i šire, koji dolaze u potrazi za mirom, isceljenjem i nadom. Činjenica da se upravo u ovom manastiru pojavilo mirotočenje dodatno produbljuje njegov značaj i potvrđuje prisustvo Božije blagodatne sile.
Mirotočive ikone su retka i dragocena pojava u životu Crkve. Bog njima – kao kroz prozor ka nebu – šalje utehu, ohrabrenje i blagoslov vernicima. No, u svetlosti duhovnog razumevanja, takve pojave se među vernicima često se tumače i kao opomena i znak ozbiljnih, sudbonosnih trenutaka za narod ili čitav svet.
U pravoslavnom predanju čuda mirotočenja nikada se ne tumače površno ili senzacionalistički, već se smatraju Božijim znakom – tišim od groma, ali snažnijim od svakog govora. Mnogi vernici, duboko potreseni ovim događajem, šapatom govore:
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.