Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
U tišini manastira Rukumija, smeštenog u srcu Eparhije braničevske, dogodilo se čudo koje je duboko potreslo i obradovalo pravoslavne vernike. Ikona Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju, pred kojom se svakodnevno uznose molitve i suze, počela je da mirotoči. Iguman rukumijski, otac Simeon, prvi je posvedočio ovu duhovnu pojavu kada je, dok se molio, osetio miris nebeskog mira i video blage kapi mira kako se slivaju sa ikone – kao nevidljiva uteha i tihi Božiji odgovor na ljudsku patnju.
– To nije samo čudo pred očima, to je poziv iz večnosti, znak da Majka Božija bdije nad nama – reče otac Simeon, čije su reči odzvanjale u tišini konaka poput zvona koje poziva na pokajanje i veru.
Manastir Rukumija, duboko ukorenjen u pravoslavnoj duhovnosti naroda, vekovima je svetionik vere – mesto tihe molitve i Božijeg blagoslova. Osnovan u doba despota Stefana Lazarevića, ovaj svetionik duhovnog života okuplja vernike iz svih krajeva Srbije i šire, koji dolaze u potrazi za mirom, isceljenjem i nadom. Činjenica da se upravo u ovom manastiru pojavilo mirotočenje dodatno produbljuje njegov značaj i potvrđuje prisustvo Božije blagodatne sile.
Mirotočive ikone su retka i dragocena pojava u životu Crkve. Bog njima – kao kroz prozor ka nebu – šalje utehu, ohrabrenje i blagoslov vernicima. No, u svetlosti duhovnog razumevanja, takve pojave se među vernicima često se tumače i kao opomena i znak ozbiljnih, sudbonosnih trenutaka za narod ili čitav svet.
U pravoslavnom predanju čuda mirotočenja nikada se ne tumače površno ili senzacionalistički, već se smatraju Božijim znakom – tišim od groma, ali snažnijim od svakog govora. Mnogi vernici, duboko potreseni ovim događajem, šapatom govore:
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.