U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, u Prizrenu, gde se spajaju istorija, vera, dogodilo se čudo koje je obasjalo duše vernika i podstaklo ih na još dublje promišljanje o Božijoj ljubavi i prisutnosti među nama. U sabornom hramu Svetog Đorđa, pod svetlom koje pada kroz prozore ukrašene vekovima starim freskama, kako je saopštila Eparhija raško-prizrenska danas je, 4. januara 2025. godine, u prisustvu verne braće i sestara, zabeležen trenutak koji će ostati u srcima svih koji su prisustvovali.
Facebook/Pravoslavni život
Suza na Hristovom licu, na ikoni presvete Bogoridice u prizrenskom Sabornom hramu
Grupa poklonika iz inicijative „Metohija za mlade” posetila je ovaj hram, noseći u srcima molitve za mir i spasenje. Dok su ljubavi i pobožno celivali ikone, nešto nevredno svakodnevnim očima, a ipak duboko duhovno, uhvatilo je pažnju vernika: sa ikone Hrista, naslikane po uzoru na čudotvornu Kazanjsku ikonu Bogorodice, počele su teći suze.
Suze, bezbojne i bez mirisa, izgledale su kao najprirodniji izraz ljudskih emocija, ali su se svakako razlikovale od svega poznatog. Zatvorena je mogućnost da je reč o ulju iz kandila, jer je samo prirodno čudo moglo biti objašnjenje.
Vernici, dirnuti i nadahnjeni, spontano su započeli pevati tropare, a okupljeni paroh, jerej Jovan Radić, blagoslovio je prisutne uljem iz kandila. Potom je pročitan Akatist Presvetoj Bogorodici, u kojem su učestvovali jerej Vladan i đakon Stefan iz crkve Bogorodice Ljeviške, posvećujući trenutak molitve za spasenje svih nas. O ovom neobičnom događaju odmah je obavešten vladika raško-prizrenski Teodosije.
Facebook/Pravoslavni život
Vernici iu Sabornom hramu u Prizrenu ispred čudotvorne ikone na kojoj se pojavila suza
Suze iz očiju Spasitelja tekle su, mirne i tihu, oko sat vremena. Ovaj neobičan znak uoči predstojećih Božićnih praznika duboko nas podseća na Božiju prisutnost i ljubav, koja je neprestano uz nas. Na Kosovu i Metohiji, gde je narod iskušen mnogim nedaćama, ova suza kao da je uteha i ohrabrenje.
Hristos ne zaboravlja svoj verni narod, a Presveta Bogorodica, koja neprestano moli za nas, poziva nas da ne prestanemo moliti se za spasenje i mir, ne samo na ovoj svetojoj zemlji, nego i za ceo svet. U predbožićnim danima, ovaj znak je poziv na dublju molitvu i pročišćenje, podsećajući nas na istinske vrednosti vere i ljubavi prema Bogu i čoveku.
Nakon poslednjih izjava albanskih zvaničnika o "etničkom čišćenju" Srba sa Kosova i Metohije i tvrdnji da se u srpskim crkvama skriva oružje, Eparhija raško-prizrenska je reagovala upozoravajući na opasnost širenja lažnih informacija koje pogoršavaju međunacionalnu i versku tenziju u ovom delu Balkana.
Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na poziva na nasilje visokog funkcionera stranke "Nova kosovska alijansa", upozorivši na posledice prećutnog odobravanja ovakve retorike u društvu koje tvrdi da teži evropskim vrednostima.
U duhovnom centru pravoslavlja na Kosovu i Metohiji, nestala je iskušenica, čiji tragovi vode u misterioznu tišinu sveta. Šta stoji iza ovog slučaja i kako je svetinja pogođena neobjašnjivim događajem koji podseća na zagonetke prošlih vremena?
Zaboravljena tradicija iz 19. i 20. veka krije duboku simboliku: od sećanja na Kosovo do priča o porodičnoj žrtvi i nepokolebljivoj veri, svedočanstva ministarke Vesne Bratić osvetljavaju značaj crnog vela kao mosta između lične sreće i kolektivne svesti.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.