U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, u Prizrenu, gde se spajaju istorija, vera, dogodilo se čudo koje je obasjalo duše vernika i podstaklo ih na još dublje promišljanje o Božijoj ljubavi i prisutnosti među nama. U sabornom hramu Svetog Đorđa, pod svetlom koje pada kroz prozore ukrašene vekovima starim freskama, kako je saopštila Eparhija raško-prizrenska danas je, 4. januara 2025. godine, u prisustvu verne braće i sestara, zabeležen trenutak koji će ostati u srcima svih koji su prisustvovali.
Facebook/Pravoslavni život
Suza na Hristovom licu, na ikoni presvete Bogoridice u prizrenskom Sabornom hramu
Grupa poklonika iz inicijative „Metohija za mlade” posetila je ovaj hram, noseći u srcima molitve za mir i spasenje. Dok su ljubavi i pobožno celivali ikone, nešto nevredno svakodnevnim očima, a ipak duboko duhovno, uhvatilo je pažnju vernika: sa ikone Hrista, naslikane po uzoru na čudotvornu Kazanjsku ikonu Bogorodice, počele su teći suze.
Suze, bezbojne i bez mirisa, izgledale su kao najprirodniji izraz ljudskih emocija, ali su se svakako razlikovale od svega poznatog. Zatvorena je mogućnost da je reč o ulju iz kandila, jer je samo prirodno čudo moglo biti objašnjenje.
Vernici, dirnuti i nadahnjeni, spontano su započeli pevati tropare, a okupljeni paroh, jerej Jovan Radić, blagoslovio je prisutne uljem iz kandila. Potom je pročitan Akatist Presvetoj Bogorodici, u kojem su učestvovali jerej Vladan i đakon Stefan iz crkve Bogorodice Ljeviške, posvećujući trenutak molitve za spasenje svih nas. O ovom neobičnom događaju odmah je obavešten vladika raško-prizrenski Teodosije.
Facebook/Pravoslavni život
Vernici iu Sabornom hramu u Prizrenu ispred čudotvorne ikone na kojoj se pojavila suza
Suze iz očiju Spasitelja tekle su, mirne i tihu, oko sat vremena. Ovaj neobičan znak uoči predstojećih Božićnih praznika duboko nas podseća na Božiju prisutnost i ljubav, koja je neprestano uz nas. Na Kosovu i Metohiji, gde je narod iskušen mnogim nedaćama, ova suza kao da je uteha i ohrabrenje.
Hristos ne zaboravlja svoj verni narod, a Presveta Bogorodica, koja neprestano moli za nas, poziva nas da ne prestanemo moliti se za spasenje i mir, ne samo na ovoj svetojoj zemlji, nego i za ceo svet. U predbožićnim danima, ovaj znak je poziv na dublju molitvu i pročišćenje, podsećajući nas na istinske vrednosti vere i ljubavi prema Bogu i čoveku.
Nakon poslednjih izjava albanskih zvaničnika o "etničkom čišćenju" Srba sa Kosova i Metohije i tvrdnji da se u srpskim crkvama skriva oružje, Eparhija raško-prizrenska je reagovala upozoravajući na opasnost širenja lažnih informacija koje pogoršavaju međunacionalnu i versku tenziju u ovom delu Balkana.
Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na poziva na nasilje visokog funkcionera stranke "Nova kosovska alijansa", upozorivši na posledice prećutnog odobravanja ovakve retorike u društvu koje tvrdi da teži evropskim vrednostima.
U duhovnom centru pravoslavlja na Kosovu i Metohiji, nestala je iskušenica, čiji tragovi vode u misterioznu tišinu sveta. Šta stoji iza ovog slučaja i kako je svetinja pogođena neobjašnjivim događajem koji podseća na zagonetke prošlih vremena?
Zaboravljena tradicija iz 19. i 20. veka krije duboku simboliku: od sećanja na Kosovo do priča o porodičnoj žrtvi i nepokolebljivoj veri, svedočanstva ministarke Vesne Bratić osvetljavaju značaj crnog vela kao mosta između lične sreće i kolektivne svesti.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.