POKUŠAO DA JE OMAĐIJA, A ONDA JE SPOZNAO MOĆ KRSTA: Sutra su Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Srpska pravoslavna crkva obeležava sutra praznik Srđevdan, posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana. Car ih je veoma uvažavao zbog hrabrosti, mudrosti i vernosti.
Ali, kad je čuo da su ova dva velikaša hrišćani, veoma se naljutio.
"I jednom kada beše veliko žrtvoprinošenje idolima, car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome. Van sebe od jarosti, car naredi, te svukoše s njih vojničko odelo, i prstenje, i odlikovanja, i obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih vođahu ulicama grada Rima na podsmeh svima i svakome", piše u žitijama.
Potom ih je car poslao u Aziju kod svog namesnika Antiohu, na istjazanje.
Antioh je, inače, došao do tog položaja zahvaljujući Sergiju i Vakhu, koji su ga i preporučili caru.
Kada ih Antioh poče savetovati, da se odreknu Isusa Hrista, i da sebe spasu muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji:
"I čest i beščešće, i život i smrt — sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga".
Antioh baci Sergija u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh. Sluge su se menjale jedan za drugim tukući Vakha, sve dok mu celo telo nisu unakazile.
"Iz razdrobljenog i krvavog tela Svetog Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode Gospodu. Postrada Sveti Vakh u gradu Varvalisu".
Tada je Sergije izveden, obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako oteran u grad Rosaf u Siriju, i tamo mačem posečen.
Postradaili su 303. godine.
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Nakon uspenja Presvete Bogorodice, njen pojas pripao je Svetom apostolu Tomi.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Nakon uspenja Presvete Bogorodice, njen pojas pripao je Svetom apostolu Tomi.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Susret vernika, sveštenstva i poglavara Srpske pravoslavne crkve uoči velikog jubileja Sabornog hrama u Ljubljani.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.