POKUŠAO DA JE OMAĐIJA, A ONDA JE SPOZNAO MOĆ KRSTA: Sutra su Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Srpska pravoslavna crkva obeležava sutra praznik Srđevdan, posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana. Car ih je veoma uvažavao zbog hrabrosti, mudrosti i vernosti.
Ali, kad je čuo da su ova dva velikaša hrišćani, veoma se naljutio.
"I jednom kada beše veliko žrtvoprinošenje idolima, car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome. Van sebe od jarosti, car naredi, te svukoše s njih vojničko odelo, i prstenje, i odlikovanja, i obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih vođahu ulicama grada Rima na podsmeh svima i svakome", piše u žitijama.
Potom ih je car poslao u Aziju kod svog namesnika Antiohu, na istjazanje.
Antioh je, inače, došao do tog položaja zahvaljujući Sergiju i Vakhu, koji su ga i preporučili caru.
Kada ih Antioh poče savetovati, da se odreknu Isusa Hrista, i da sebe spasu muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji:
"I čest i beščešće, i život i smrt — sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga".
Antioh baci Sergija u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh. Sluge su se menjale jedan za drugim tukući Vakha, sve dok mu celo telo nisu unakazile.
"Iz razdrobljenog i krvavog tela Svetog Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode Gospodu. Postrada Sveti Vakh u gradu Varvalisu".
Tada je Sergije izveden, obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako oteran u grad Rosaf u Siriju, i tamo mačem posečen.
Postradaili su 303. godine.
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Prekretnica u njegovom životu je nastala kada je upoznao apostola Pavla.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Carevoj sestri javilo se u snu da njen poludeli brat neće ozdraviti dok se Grigorije ne izvadi iz jame.
S osamnaest godina, napustio je svoj rodni grad i uputio se u Jerusalim, gde je stupio u manastir.
Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Od nedeljnih liturgija do velikih praznika i svetih tajni, epitrahilj oko vrata sveštenoslužitelja nosi duboku duhovnu i liturgijsku simboliku.