POKUŠAO DA JE OMAĐIJA, A ONDA JE SPOZNAO MOĆ KRSTA: Sutra su Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Srpska pravoslavna crkva obeležava sutra praznik Srđevdan, posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana. Car ih je veoma uvažavao zbog hrabrosti, mudrosti i vernosti.
Ali, kad je čuo da su ova dva velikaša hrišćani, veoma se naljutio.
"I jednom kada beše veliko žrtvoprinošenje idolima, car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome. Van sebe od jarosti, car naredi, te svukoše s njih vojničko odelo, i prstenje, i odlikovanja, i obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih vođahu ulicama grada Rima na podsmeh svima i svakome", piše u žitijama.
Potom ih je car poslao u Aziju kod svog namesnika Antiohu, na istjazanje.
Antioh je, inače, došao do tog položaja zahvaljujući Sergiju i Vakhu, koji su ga i preporučili caru.
Kada ih Antioh poče savetovati, da se odreknu Isusa Hrista, i da sebe spasu muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji:
"I čest i beščešće, i život i smrt — sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga".
Antioh baci Sergija u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh. Sluge su se menjale jedan za drugim tukući Vakha, sve dok mu celo telo nisu unakazile.
"Iz razdrobljenog i krvavog tela Svetog Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode Gospodu. Postrada Sveti Vakh u gradu Varvalisu".
Tada je Sergije izveden, obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako oteran u grad Rosaf u Siriju, i tamo mačem posečen.
Postradaili su 303. godine.
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga, posle stravičnih i dugotrajnih muka, na kraju zaklali 259. godine.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.