POKUŠAO DA JE OMAĐIJA, A ONDA JE SPOZNAO MOĆ KRSTA: Sutra su Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Srpska pravoslavna crkva obeležava sutra praznik Srđevdan, posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana. Car ih je veoma uvažavao zbog hrabrosti, mudrosti i vernosti.
Ali, kad je čuo da su ova dva velikaša hrišćani, veoma se naljutio.
"I jednom kada beše veliko žrtvoprinošenje idolima, car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome. Van sebe od jarosti, car naredi, te svukoše s njih vojničko odelo, i prstenje, i odlikovanja, i obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih vođahu ulicama grada Rima na podsmeh svima i svakome", piše u žitijama.
Potom ih je car poslao u Aziju kod svog namesnika Antiohu, na istjazanje.
Antioh je, inače, došao do tog položaja zahvaljujući Sergiju i Vakhu, koji su ga i preporučili caru.
Kada ih Antioh poče savetovati, da se odreknu Isusa Hrista, i da sebe spasu muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji:
"I čest i beščešće, i život i smrt — sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga".
Antioh baci Sergija u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh. Sluge su se menjale jedan za drugim tukući Vakha, sve dok mu celo telo nisu unakazile.
"Iz razdrobljenog i krvavog tela Svetog Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode Gospodu. Postrada Sveti Vakh u gradu Varvalisu".
Tada je Sergije izveden, obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako oteran u grad Rosaf u Siriju, i tamo mačem posečen.
Postradaili su 303. godine.
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Poslao je izaslanike da pronađu pravu veru, a onda promenio sudbinu čitavog ruskog naroda.
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.