Od nedeljnih liturgija do velikih praznika i svetih tajni, epitrahilj oko vrata sveštenoslužitelja nosi duboku duhovnu i liturgijsku simboliku.
U pravoslavnoj tradiciji postoji mnogo crkvenih pojmova čije značenje nije poznato većini vernika. Jedan od takvih pojmova je epitrahilj. Vernici se s njim često susreću, bar svake nedelje ili tokom većih praznika na liturgiji ili drugim bogosluženjima, ali mu najčešće ne znaju naziv, značenje i simboliku. Za neke vernike, to je samo deo svešteničke odeće. Uloga rubrike Pravoslavni rečnik je upravo da takve pojmove približi vernicima.
Šta je epitrahilj?
Epitrahilj (grč. ἐπιτραχήλιον, petrahil) je deo svešteničke odežde u pravoslavnoj crkvi. To je duga, široka traka koja se stavlja oko vrata i spušta do ispod kolena. Obično je ukrašena izvezenim krstovima i drugim religijskim motivima. Sveštenici ga nose ispod felona (gornje odeće) i preko stihara (donje odeće).
Shutterstock
Epitrahilj je neophodan prilikom svih svetih tajni i obreda, a na ispovesti sveštenjici njime pokrivaju glavu vernika koji se ispoveda
Značenje i simbolika
Epitrahilj je jedan od najvažnijih delova svešteničke odežde. Simbolizuje blagodat Svetoga Duha koju sveštenik prima prilikom rukopoloženja. Kao što je Isus Hristos nosio krst do stradanja, tako i sveštenik prihvata jaram Hristov, vršeći svete tajne i obrede. Epitrahilj podseća i na uže kojim je Isus Hristos bio vezan oko vrata kada su ga vodili pred Pontija Pilata.
Kao što piše portal Eparhije šumadijske:
- Epitrahilj je jedan od najvažnijih delova svešteničke odežde, koji se nosi oko vrata i dopire do ispod kolena. Sveštenik ga nosi kad činodejstvuje.
Uloga u liturgiji
Epitrahilj je neophodan prilikom svih svetih tajni i obreda u pravoslavnoj crkvi. Njegovo prisustvo označava da je služba obavljena u duhu blagodatne moći Svetoga Duha. Bez njega, obred ne bi imao punu duhovnu snagu i značenje.
Epitrahilj nije samo deo svešteničke odežde; on je duboko ukorenjen u teološkoj simbolici pravoslavne tradicije. Kroz njega, sveštenik prihvata Božiju blagodat i odgovornost, postajući posrednik između Boga i vernog naroda. Njegovo značenje prevazilazi materijalnu formu, pozivajući svakog vernika na razumevanje i poštovanje svetosti liturgijskog života.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.