Od nedeljnih liturgija do velikih praznika i svetih tajni, epitrahilj oko vrata sveštenoslužitelja nosi duboku duhovnu i liturgijsku simboliku.
U pravoslavnoj tradiciji postoji mnogo crkvenih pojmova čije značenje nije poznato većini vernika. Jedan od takvih pojmova je epitrahilj. Vernici se s njim često susreću, bar svake nedelje ili tokom većih praznika na liturgiji ili drugim bogosluženjima, ali mu najčešće ne znaju naziv, značenje i simboliku. Za neke vernike, to je samo deo svešteničke odeće. Uloga rubrike Pravoslavni rečnik je upravo da takve pojmove približi vernicima.
Šta je epitrahilj?
Epitrahilj (grč. ἐπιτραχήλιον, petrahil) je deo svešteničke odežde u pravoslavnoj crkvi. To je duga, široka traka koja se stavlja oko vrata i spušta do ispod kolena. Obično je ukrašena izvezenim krstovima i drugim religijskim motivima. Sveštenici ga nose ispod felona (gornje odeće) i preko stihara (donje odeće).
Shutterstock
Epitrahilj je neophodan prilikom svih svetih tajni i obreda, a na ispovesti sveštenjici njime pokrivaju glavu vernika koji se ispoveda
Značenje i simbolika
Epitrahilj je jedan od najvažnijih delova svešteničke odežde. Simbolizuje blagodat Svetoga Duha koju sveštenik prima prilikom rukopoloženja. Kao što je Isus Hristos nosio krst do stradanja, tako i sveštenik prihvata jaram Hristov, vršeći svete tajne i obrede. Epitrahilj podseća i na uže kojim je Isus Hristos bio vezan oko vrata kada su ga vodili pred Pontija Pilata.
Kao što piše portal Eparhije šumadijske:
- Epitrahilj je jedan od najvažnijih delova svešteničke odežde, koji se nosi oko vrata i dopire do ispod kolena. Sveštenik ga nosi kad činodejstvuje.
Uloga u liturgiji
Epitrahilj je neophodan prilikom svih svetih tajni i obreda u pravoslavnoj crkvi. Njegovo prisustvo označava da je služba obavljena u duhu blagodatne moći Svetoga Duha. Bez njega, obred ne bi imao punu duhovnu snagu i značenje.
Epitrahilj nije samo deo svešteničke odežde; on je duboko ukorenjen u teološkoj simbolici pravoslavne tradicije. Kroz njega, sveštenik prihvata Božiju blagodat i odgovornost, postajući posrednik između Boga i vernog naroda. Njegovo značenje prevazilazi materijalnu formu, pozivajući svakog vernika na razumevanje i poštovanje svetosti liturgijskog života.
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.