Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Iza guste senke šuma Radan planine, nekoliko kilometara od Prolom banje, stoji skromna crkva-brvnara koja vekovima čuva priče iz predanja o jednom od najvažnijih trenutaka u srpskoj istoriji. Hram Svetog Vaskrsenja Lazara, poznat i kao crkva Lazarica, neupadljiv je u svom obliku, ali njegova tišina i neobični detalji oko njega privlače one koji tragaju za značenjem, lepotom i misterioznim znakovima vere i sećanja.
Wikipedia/Katarina Z
Crkva Svetog cara Lazara
Ovaj hram sagradili su 1890. godine doseljenici sa planine Golije na temeljima starog srednjovekovnog hrama iz 14. veka I jedina je crkva brvnara u Toplici. Kao drvena struktura, više podseća na seoski prizor iz bajke nego na monumentalne zidine tipičnih pravoslavnih crkava, ali upravo to skromno, u potpunosti rukom građeno zdanje ima posebnu privlačnost.
Istorija i predanje Lazarice
Za pravoslavne vernike i istorijske entuzijaste, Lazarica je duboko ukorenjena u predanju da se ovde, neposredno pre Kosovske bitke 1389. godine, deo vojske kneza Lazara pričestio i molio za snagu i Božiju zaštitu. Ovo predanje prenose se generacijama u Topličkom kraju, iako pouzdani istorijski izvori iz tog perioda ne postoje u obimu koji bi ih potpuno potvrdio. Ipak, u narodu se živo čuva sećanje da su se ratnici nakon pričešća šest puta u ophodu iko crkve molili, tražeći utehu i hrabrost pred neminovni sukob.
Wikipedia/ Аутор Драган Цветковић Ниш
Stabla šljiva u porti crkve Svetog cara Lazara rastu uvijena, u sppiralnom obliku i uvek ih je u porti šet
Šljive koje “plešu” u spirali
Ali možda i zanimljiviji od same crkve jeste ono što raste u njenoj porti - šest stabala šljive koja se uvijaju u spiralu oko svoje ose, kao da čuvaju sećanje na taj davni, odlučujući dan. Ta stabla nisu uobičajena. Debla rastu uvijeno, uvek u istom smeru, baš onako kako narod kaže da su vojnici koračali u ophodu oko hrama. Kada bi se neko od starih stabala osušilo, brzo bi niklo novo, opet u svom karakterističnom spiralnom obliku, i uvek bi ih bilo upravo šest.
Stručna naučna objašnjenja za ovo čudo ne postoje, i šljive su ostale više stvar lokalne misterije nego prirodnog čuda. Neki meštani pripisuju uvijanje neobičnim mikroklimatskim uslovima, drugi eventualnom uticaju vetra ili specifičnom tlu, ali nijedna teorija nije dovoljno ubedljiva da bi potisnula predanje koje narod prenosi s kolena na koleno.
Za pravoslavnog hodočasnika, šljive ispred Lazarice mogu biti podsetnik na to kako se vera i sećanje ukrštaju u prostoru. One su poput tihih svedoka vremena — stojeći ispred hrama koji simbolizuje odlučnost i nadu pred iskušenjem, a svojim uvrnutim stablima ispisuju priču o molitvi, zajedništvu i trajanju tradicije.
U eri kada se mnoge priče o prošlosti brišu ili zamagle, crkva brvnara Svetog cara Lazara i njenih šest šljiva ostaju mesto gde se istorija i predanje susreću, gde svaki putnik namernik može da oseti tišinu duboko usađenu u drvo i kamen, i možda, u sopstvenom razmišljanju, otkrije nova značenja izgubljenih vremena.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vodeći nas kroz prizore Isaijinih proročanstava, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 13. četvrtak pokazuje kako Božja moć i danas menja život i veru ljudi.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Stevan Sinđelić“, gaseći požar na obodu grada, naišli su na prizor pred kojim su zanemeli — ikona Presvete Bogorodice ostala je čitava uprkos požaru.
U svetinji smeštenoj u dalmatinskom kanjonu reke Krke, ikona Svetog arhangela Mihaila počela je da mirotoči, podsećajući verni narod na dubinu vere i snagu duhovnog dodira kroz svete ikone koje čuvaju tajnu nebeskog prisustva.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.