Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Iza guste senke šuma Radan planine, nekoliko kilometara od Prolom banje, stoji skromna crkva-brvnara koja vekovima čuva priče iz predanja o jednom od najvažnijih trenutaka u srpskoj istoriji. Hram Svetog Vaskrsenja Lazara, poznat i kao crkva Lazarica, neupadljiv je u svom obliku, ali njegova tišina i neobični detalji oko njega privlače one koji tragaju za značenjem, lepotom i misterioznim znakovima vere i sećanja.
Wikipedia/Katarina Z
Crkva Svetog cara Lazara
Ovaj hram sagradili su 1890. godine doseljenici sa planine Golije na temeljima starog srednjovekovnog hrama iz 14. veka I jedina je crkva brvnara u Toplici. Kao drvena struktura, više podseća na seoski prizor iz bajke nego na monumentalne zidine tipičnih pravoslavnih crkava, ali upravo to skromno, u potpunosti rukom građeno zdanje ima posebnu privlačnost.
Istorija i predanje Lazarice
Za pravoslavne vernike i istorijske entuzijaste, Lazarica je duboko ukorenjena u predanju da se ovde, neposredno pre Kosovske bitke 1389. godine, deo vojske kneza Lazara pričestio i molio za snagu i Božiju zaštitu. Ovo predanje prenose se generacijama u Topličkom kraju, iako pouzdani istorijski izvori iz tog perioda ne postoje u obimu koji bi ih potpuno potvrdio. Ipak, u narodu se živo čuva sećanje da su se ratnici nakon pričešća šest puta u ophodu iko crkve molili, tražeći utehu i hrabrost pred neminovni sukob.
Wikipedia/ Аутор Драган Цветковић Ниш
Stabla šljiva u porti crkve Svetog cara Lazara rastu uvijena, u sppiralnom obliku i uvek ih je u porti šet
Šljive koje “plešu” u spirali
Ali možda i zanimljiviji od same crkve jeste ono što raste u njenoj porti - šest stabala šljive koja se uvijaju u spiralu oko svoje ose, kao da čuvaju sećanje na taj davni, odlučujući dan. Ta stabla nisu uobičajena. Debla rastu uvijeno, uvek u istom smeru, baš onako kako narod kaže da su vojnici koračali u ophodu oko hrama. Kada bi se neko od starih stabala osušilo, brzo bi niklo novo, opet u svom karakterističnom spiralnom obliku, i uvek bi ih bilo upravo šest.
Stručna naučna objašnjenja za ovo čudo ne postoje, i šljive su ostale više stvar lokalne misterije nego prirodnog čuda. Neki meštani pripisuju uvijanje neobičnim mikroklimatskim uslovima, drugi eventualnom uticaju vetra ili specifičnom tlu, ali nijedna teorija nije dovoljno ubedljiva da bi potisnula predanje koje narod prenosi s kolena na koleno.
Za pravoslavnog hodočasnika, šljive ispred Lazarice mogu biti podsetnik na to kako se vera i sećanje ukrštaju u prostoru. One su poput tihih svedoka vremena — stojeći ispred hrama koji simbolizuje odlučnost i nadu pred iskušenjem, a svojim uvrnutim stablima ispisuju priču o molitvi, zajedništvu i trajanju tradicije.
U eri kada se mnoge priče o prošlosti brišu ili zamagle, crkva brvnara Svetog cara Lazara i njenih šest šljiva ostaju mesto gde se istorija i predanje susreću, gde svaki putnik namernik može da oseti tišinu duboko usađenu u drvo i kamen, i možda, u sopstvenom razmišljanju, otkrije nova značenja izgubljenih vremena.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.