Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu
U svetogorskom manastiru Vatoped, jednom od najznačajnijih duhovnih središta pravoslavnog sveta, čuva se jedna od najpotresnijih i najpoučnijih čudotvornih ikona Presvete Bogorodice.
Ikona je poznata pod imenom Esfagmeni, što u prevodu znači "posečena", a samo njeno ime nosi u sebi teško svedočanstvo o ljudskom gnevu, ali i o bezgraničnoj milosti Majke Božje.
Ova ikona podseća na događaj iz XIV veka, koji se i danas sa strahopoštovanjem prepričava među monasima Svete gore, ali i vernicima. U jednom trenutku duhovnog pomračenja, obuzet gnevom i unutrašnjim nemirom, jedan iskušenik manastira usudio se na nezamislivo - da nožem udari u samo lice Presvete Bogorodice na ikoni.
Taj čin svetogrđa nije ostao bez odgovora. Iz rane na ikoni, istog časa, potekla je prava krv, a grešnik je momentalno oslepeo i pao u teško duševno rastrojstvo.
Spc
Ikona Presvete Bogorodice Esfagmeni
Ono što sledi nije samo priča o kazni, već pre svega o pokajanju. Sledeće tri godine ovaj čovek proveo je u najdubljem smirenju i gorkom kajanju.
Sedeo je pred oštećenom ikonom, neprestano se moleći Presvetoj Bogorodici za oproštaj, svesno prihvatajući slepilo kao pravednu posledicu svog greha. Njegovo pokajanje nije bilo rečima, već suzama, ćutanjem i trpljenjem.
Bogorodica, kao Majka milosti i utehe, na kraju je uslišila njegovo iskreno kajanje. Vratila mu je vid i oprostila mu greh, ali je i ostavila vidljivu opomenu za sve buduće naraštaje.
Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu: dok je celo telo bilo podložno truljenju, desna ruka – ona kojom je udario u svetinju – ostala je potpuno crna i netruležna. Ta ruka i danas stoji pored ikone Esfagmeni u manastiru Vatoped.
maristos/shutterstock
Manastir Vatoped na Svetoj gori
Ona nije relikvija osvete, već opomena.
Opomena o pogubnosti neobuzdanog gneva, o tome koliko je čovek slab kada se prepusti strastima, ali i snažno svedočanstvo o beskrajnoj ljubavi i milosti Presvete Bogorodice prema onima koji se iskreno kaju. Ikona Esfagmeni nas uči da nijedan greh nije jači od pokajanja, ali i da nijedno svetogrđe ne prolazi bez posledica.
Pred ovom ikonom vernici i danas stoje u tišini, sa strahopoštovanjem, moleći se ne samo za oproštaj grehova, već i za mir u srcu, kako nikada ne bi dopustili da gnev, zavist ili mržnja pomrače um i udalje ih od Boga. Priča o "posečenoj" ikoni ostaje trajni duhovni zavet Svete Gore – zavet o pravdi, ali još više o milosti, koja se daruje onima koji se iskreno i smireno pokaju i vraćaju Bogu.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.