Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu
U svetogorskom manastiru Vatoped, jednom od najznačajnijih duhovnih središta pravoslavnog sveta, čuva se jedna od najpotresnijih i najpoučnijih čudotvornih ikona Presvete Bogorodice.
Ikona je poznata pod imenom Esfagmeni, što u prevodu znači "posečena", a samo njeno ime nosi u sebi teško svedočanstvo o ljudskom gnevu, ali i o bezgraničnoj milosti Majke Božje.
Ova ikona podseća na događaj iz XIV veka, koji se i danas sa strahopoštovanjem prepričava među monasima Svete gore, ali i vernicima. U jednom trenutku duhovnog pomračenja, obuzet gnevom i unutrašnjim nemirom, jedan iskušenik manastira usudio se na nezamislivo - da nožem udari u samo lice Presvete Bogorodice na ikoni.
Taj čin svetogrđa nije ostao bez odgovora. Iz rane na ikoni, istog časa, potekla je prava krv, a grešnik je momentalno oslepeo i pao u teško duševno rastrojstvo.
Spc
Ikona Presvete Bogorodice Esfagmeni
Ono što sledi nije samo priča o kazni, već pre svega o pokajanju. Sledeće tri godine ovaj čovek proveo je u najdubljem smirenju i gorkom kajanju.
Sedeo je pred oštećenom ikonom, neprestano se moleći Presvetoj Bogorodici za oproštaj, svesno prihvatajući slepilo kao pravednu posledicu svog greha. Njegovo pokajanje nije bilo rečima, već suzama, ćutanjem i trpljenjem.
Bogorodica, kao Majka milosti i utehe, na kraju je uslišila njegovo iskreno kajanje. Vratila mu je vid i oprostila mu greh, ali je i ostavila vidljivu opomenu za sve buduće naraštaje.
Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu: dok je celo telo bilo podložno truljenju, desna ruka – ona kojom je udario u svetinju – ostala je potpuno crna i netruležna. Ta ruka i danas stoji pored ikone Esfagmeni u manastiru Vatoped.
maristos/shutterstock
Manastir Vatoped na Svetoj gori
Ona nije relikvija osvete, već opomena.
Opomena o pogubnosti neobuzdanog gneva, o tome koliko je čovek slab kada se prepusti strastima, ali i snažno svedočanstvo o beskrajnoj ljubavi i milosti Presvete Bogorodice prema onima koji se iskreno kaju. Ikona Esfagmeni nas uči da nijedan greh nije jači od pokajanja, ali i da nijedno svetogrđe ne prolazi bez posledica.
Pred ovom ikonom vernici i danas stoje u tišini, sa strahopoštovanjem, moleći se ne samo za oproštaj grehova, već i za mir u srcu, kako nikada ne bi dopustili da gnev, zavist ili mržnja pomrače um i udalje ih od Boga. Priča o "posečenoj" ikoni ostaje trajni duhovni zavet Svete Gore – zavet o pravdi, ali još više o milosti, koja se daruje onima koji se iskreno i smireno pokaju i vraćaju Bogu.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.