Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu
U svetogorskom manastiru Vatoped, jednom od najznačajnijih duhovnih središta pravoslavnog sveta, čuva se jedna od najpotresnijih i najpoučnijih čudotvornih ikona Presvete Bogorodice.
Ikona je poznata pod imenom Esfagmeni, što u prevodu znači "posečena", a samo njeno ime nosi u sebi teško svedočanstvo o ljudskom gnevu, ali i o bezgraničnoj milosti Majke Božje.
Ova ikona podseća na događaj iz XIV veka, koji se i danas sa strahopoštovanjem prepričava među monasima Svete gore, ali i vernicima. U jednom trenutku duhovnog pomračenja, obuzet gnevom i unutrašnjim nemirom, jedan iskušenik manastira usudio se na nezamislivo - da nožem udari u samo lice Presvete Bogorodice na ikoni.
Taj čin svetogrđa nije ostao bez odgovora. Iz rane na ikoni, istog časa, potekla je prava krv, a grešnik je momentalno oslepeo i pao u teško duševno rastrojstvo.
Spc
Ikona Presvete Bogorodice Esfagmeni
Ono što sledi nije samo priča o kazni, već pre svega o pokajanju. Sledeće tri godine ovaj čovek proveo je u najdubljem smirenju i gorkom kajanju.
Sedeo je pred oštećenom ikonom, neprestano se moleći Presvetoj Bogorodici za oproštaj, svesno prihvatajući slepilo kao pravednu posledicu svog greha. Njegovo pokajanje nije bilo rečima, već suzama, ćutanjem i trpljenjem.
Bogorodica, kao Majka milosti i utehe, na kraju je uslišila njegovo iskreno kajanje. Vratila mu je vid i oprostila mu greh, ali je i ostavila vidljivu opomenu za sve buduće naraštaje.
Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu: dok je celo telo bilo podložno truljenju, desna ruka – ona kojom je udario u svetinju – ostala je potpuno crna i netruležna. Ta ruka i danas stoji pored ikone Esfagmeni u manastiru Vatoped.
maristos/shutterstock
Manastir Vatoped na Svetoj gori
Ona nije relikvija osvete, već opomena.
Opomena o pogubnosti neobuzdanog gneva, o tome koliko je čovek slab kada se prepusti strastima, ali i snažno svedočanstvo o beskrajnoj ljubavi i milosti Presvete Bogorodice prema onima koji se iskreno kaju. Ikona Esfagmeni nas uči da nijedan greh nije jači od pokajanja, ali i da nijedno svetogrđe ne prolazi bez posledica.
Pred ovom ikonom vernici i danas stoje u tišini, sa strahopoštovanjem, moleći se ne samo za oproštaj grehova, već i za mir u srcu, kako nikada ne bi dopustili da gnev, zavist ili mržnja pomrače um i udalje ih od Boga. Priča o "posečenoj" ikoni ostaje trajni duhovni zavet Svete Gore – zavet o pravdi, ali još više o milosti, koja se daruje onima koji se iskreno i smireno pokaju i vraćaju Bogu.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.