KO JE KO U HIJERARHIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Nemaju svi pravo da krštavaju i venčavaju, a ovo je najviši čin
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Dve posete mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Kolumbiji bile su presudne za mladog teologa iz Južne Amerike, Rodriga Jukumu Truhilja, danas monaha Amfilohija, da svoj život posveti pravoslavlju.
Ono što je započelo kao interesovanje, preraslo je u duboko duhovno preumljenje, zbog kojeg se doselio u zemlju za koju, kako sam kaže, nije ni znao da postoji – Crnu Goru.
Rođen 1983. godine u gradiću Nataga, u jugozapadnoj Kolumbiji, Rodrigo je potekao iz farmerske porodice. Kao profesor geografije, filozofije i religije, radio je u državnim školama i studirao teologiju na univerzitetu u Bogoti. Upravo na fakultetu, 2010. godine, prvi put se susreo sa pravoslavnom verom, što ga je duboko zaintrigiralo. Njegov susret sa mitropolitom Amfilohijem tokom arhipastirske posete Kolumbiji ostavio je snažan utisak i doneo preokret u njegovom životu.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi". Uprkos tome što je već imao akademsko teološko obrazovanje, poželeo je da produbi razumevanje i iskustvo pravoslavne vere u njenom izvorištu. Tako je stigao na Cetinje, u Crnu Goru, i upisao Cetinjsku bogosloviju „Sveti Petar Cetinjski“, školu sa više od 150 godina dugom misijom širenja pravoslavlja.
- Iako sam imao 35 godina kada sam došao, nije mi smetalo što učim sa mnogo mlađima od sebe. Ljubav prema Bogu, želja za učenjem i duhovnim uzrastanjem ne poznaju godine - izjavio je Teofilo u jednom intervjuu.
Njegov trud i posvećenost nisu ostali nezapaženi. Na dan Svetog Vasilija Velikog, 13. januara 2021. godine, u Cetinjskom manastiru, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo zamonašio ga je, dajući mu monaško ime Amfilohije – u čast Svetog Amfilohija Ikonijskog i u znak zahvalnosti prema mitropolitu Amfilohiju, koji je bio ključna figura u njegovom duhovnom putu.
Monah Amfilohije je već neko vreme misionarski aktivan. U okviru pravoslavne eparhije u Južnoj Americi postoje dve parohije u Kolumbiji – „Sveta Trojica“ u gradu Belo (Antiokija) i misionarska parohija „Sveti Vasilije Ostroški“ u Barankilji. On želi da osnuje pravoslavne zajednice u svih 32 departmana svoje zemlje, uz blagoslov i podršku vladike Kirila.
Njegova priča svedoči o snazi duhovnog traganja i univerzalnosti pravoslavne vere, koja ne poznaje ni geografske, ni kulturne barijere. Put od kolumbijskih planina do Cetinjskog manastira pokazao se kao put dubokog ličnog preobražaja i služenja veri koja mu je, kako sam kaže, "pružila mir i ispunjenje kakvo nikada ranije nije osetio".
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Sreća se ne može naći na kasnim noćnim gozbama, na pijankama ili na onim ozloglašenim mestima...
Posle svete liturgije, mitropolit sremski je naglasio značaj međusobne ljubavi u zajednici.
Pouka ruskog svetitelja iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini" za četvrtak treće sedmice po Vaskrsu otkriva kako neznanje i površno tumačenje Božje reči mogu ostaviti čoveka u tami, dok pravi tumač otkriva dublje značenje.
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Savremeno doba je prepuno izazova , a pušenje cigareta je svakako jedan od njih.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
Između molitve i prirode nastaje jednostavno jelo sa sremušem koje osvežava telo, jača imunitet i simbolično najavljuje novi život — savršen spoj ukusa i tihe duhovnosti.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.