KO JE KO U HIJERARHIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Nemaju svi pravo da krštavaju i venčavaju, a ovo je najviši čin
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Dve posete mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Kolumbiji bile su presudne za mladog teologa iz Južne Amerike, Rodriga Jukumu Truhilja, danas monaha Amfilohija, da svoj život posveti pravoslavlju.
Ono što je započelo kao interesovanje, preraslo je u duboko duhovno preumljenje, zbog kojeg se doselio u zemlju za koju, kako sam kaže, nije ni znao da postoji – Crnu Goru.
Rođen 1983. godine u gradiću Nataga, u jugozapadnoj Kolumbiji, Rodrigo je potekao iz farmerske porodice. Kao profesor geografije, filozofije i religije, radio je u državnim školama i studirao teologiju na univerzitetu u Bogoti. Upravo na fakultetu, 2010. godine, prvi put se susreo sa pravoslavnom verom, što ga je duboko zaintrigiralo. Njegov susret sa mitropolitom Amfilohijem tokom arhipastirske posete Kolumbiji ostavio je snažan utisak i doneo preokret u njegovom životu.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi". Uprkos tome što je već imao akademsko teološko obrazovanje, poželeo je da produbi razumevanje i iskustvo pravoslavne vere u njenom izvorištu. Tako je stigao na Cetinje, u Crnu Goru, i upisao Cetinjsku bogosloviju „Sveti Petar Cetinjski“, školu sa više od 150 godina dugom misijom širenja pravoslavlja.
- Iako sam imao 35 godina kada sam došao, nije mi smetalo što učim sa mnogo mlađima od sebe. Ljubav prema Bogu, želja za učenjem i duhovnim uzrastanjem ne poznaju godine - izjavio je Teofilo u jednom intervjuu.
Njegov trud i posvećenost nisu ostali nezapaženi. Na dan Svetog Vasilija Velikog, 13. januara 2021. godine, u Cetinjskom manastiru, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo zamonašio ga je, dajući mu monaško ime Amfilohije – u čast Svetog Amfilohija Ikonijskog i u znak zahvalnosti prema mitropolitu Amfilohiju, koji je bio ključna figura u njegovom duhovnom putu.
Monah Amfilohije je već neko vreme misionarski aktivan. U okviru pravoslavne eparhije u Južnoj Americi postoje dve parohije u Kolumbiji – „Sveta Trojica“ u gradu Belo (Antiokija) i misionarska parohija „Sveti Vasilije Ostroški“ u Barankilji. On želi da osnuje pravoslavne zajednice u svih 32 departmana svoje zemlje, uz blagoslov i podršku vladike Kirila.
Njegova priča svedoči o snazi duhovnog traganja i univerzalnosti pravoslavne vere, koja ne poznaje ni geografske, ni kulturne barijere. Put od kolumbijskih planina do Cetinjskog manastira pokazao se kao put dubokog ličnog preobražaja i služenja veri koja mu je, kako sam kaže, "pružila mir i ispunjenje kakvo nikada ranije nije osetio".
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Mitropolija crnogorsko-primorske saopštila da je crkva Svetog arhangela Mihaila obijena po treći put od početka godine.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.