KO JE KO U HIJERARHIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Nemaju svi pravo da krštavaju i venčavaju, a ovo je najviši čin
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Dve posete mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Kolumbiji bile su presudne za mladog teologa iz Južne Amerike, Rodriga Jukumu Truhilja, danas monaha Amfilohija, da svoj život posveti pravoslavlju.
Ono što je započelo kao interesovanje, preraslo je u duboko duhovno preumljenje, zbog kojeg se doselio u zemlju za koju, kako sam kaže, nije ni znao da postoji – Crnu Goru.
Rođen 1983. godine u gradiću Nataga, u jugozapadnoj Kolumbiji, Rodrigo je potekao iz farmerske porodice. Kao profesor geografije, filozofije i religije, radio je u državnim školama i studirao teologiju na univerzitetu u Bogoti. Upravo na fakultetu, 2010. godine, prvi put se susreo sa pravoslavnom verom, što ga je duboko zaintrigiralo. Njegov susret sa mitropolitom Amfilohijem tokom arhipastirske posete Kolumbiji ostavio je snažan utisak i doneo preokret u njegovom životu.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi". Uprkos tome što je već imao akademsko teološko obrazovanje, poželeo je da produbi razumevanje i iskustvo pravoslavne vere u njenom izvorištu. Tako je stigao na Cetinje, u Crnu Goru, i upisao Cetinjsku bogosloviju „Sveti Petar Cetinjski“, školu sa više od 150 godina dugom misijom širenja pravoslavlja.
- Iako sam imao 35 godina kada sam došao, nije mi smetalo što učim sa mnogo mlađima od sebe. Ljubav prema Bogu, želja za učenjem i duhovnim uzrastanjem ne poznaju godine - izjavio je Teofilo u jednom intervjuu.
Njegov trud i posvećenost nisu ostali nezapaženi. Na dan Svetog Vasilija Velikog, 13. januara 2021. godine, u Cetinjskom manastiru, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo zamonašio ga je, dajući mu monaško ime Amfilohije – u čast Svetog Amfilohija Ikonijskog i u znak zahvalnosti prema mitropolitu Amfilohiju, koji je bio ključna figura u njegovom duhovnom putu.
Monah Amfilohije je već neko vreme misionarski aktivan. U okviru pravoslavne eparhije u Južnoj Americi postoje dve parohije u Kolumbiji – „Sveta Trojica“ u gradu Belo (Antiokija) i misionarska parohija „Sveti Vasilije Ostroški“ u Barankilji. On želi da osnuje pravoslavne zajednice u svih 32 departmana svoje zemlje, uz blagoslov i podršku vladike Kirila.
Njegova priča svedoči o snazi duhovnog traganja i univerzalnosti pravoslavne vere, koja ne poznaje ni geografske, ni kulturne barijere. Put od kolumbijskih planina do Cetinjskog manastira pokazao se kao put dubokog ličnog preobražaja i služenja veri koja mu je, kako sam kaže, "pružila mir i ispunjenje kakvo nikada ranije nije osetio".
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Mitropolija crnogorsko-primorske saopštila da je crkva Svetog arhangela Mihaila obijena po treći put od početka godine.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.