KO JE KO U HIJERARHIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Nemaju svi pravo da krštavaju i venčavaju, a ovo je najviši čin
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Dve posete mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Kolumbiji bile su presudne za mladog teologa iz Južne Amerike, Rodriga Jukumu Truhilja, danas monaha Amfilohija, da svoj život posveti pravoslavlju.
Ono što je započelo kao interesovanje, preraslo je u duboko duhovno preumljenje, zbog kojeg se doselio u zemlju za koju, kako sam kaže, nije ni znao da postoji – Crnu Goru.
Rođen 1983. godine u gradiću Nataga, u jugozapadnoj Kolumbiji, Rodrigo je potekao iz farmerske porodice. Kao profesor geografije, filozofije i religije, radio je u državnim školama i studirao teologiju na univerzitetu u Bogoti. Upravo na fakultetu, 2010. godine, prvi put se susreo sa pravoslavnom verom, što ga je duboko zaintrigiralo. Njegov susret sa mitropolitom Amfilohijem tokom arhipastirske posete Kolumbiji ostavio je snažan utisak i doneo preokret u njegovom životu.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi". Uprkos tome što je već imao akademsko teološko obrazovanje, poželeo je da produbi razumevanje i iskustvo pravoslavne vere u njenom izvorištu. Tako je stigao na Cetinje, u Crnu Goru, i upisao Cetinjsku bogosloviju „Sveti Petar Cetinjski“, školu sa više od 150 godina dugom misijom širenja pravoslavlja.
- Iako sam imao 35 godina kada sam došao, nije mi smetalo što učim sa mnogo mlađima od sebe. Ljubav prema Bogu, želja za učenjem i duhovnim uzrastanjem ne poznaju godine - izjavio je Teofilo u jednom intervjuu.
Njegov trud i posvećenost nisu ostali nezapaženi. Na dan Svetog Vasilija Velikog, 13. januara 2021. godine, u Cetinjskom manastiru, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo zamonašio ga je, dajući mu monaško ime Amfilohije – u čast Svetog Amfilohija Ikonijskog i u znak zahvalnosti prema mitropolitu Amfilohiju, koji je bio ključna figura u njegovom duhovnom putu.
Monah Amfilohije je već neko vreme misionarski aktivan. U okviru pravoslavne eparhije u Južnoj Americi postoje dve parohije u Kolumbiji – „Sveta Trojica“ u gradu Belo (Antiokija) i misionarska parohija „Sveti Vasilije Ostroški“ u Barankilji. On želi da osnuje pravoslavne zajednice u svih 32 departmana svoje zemlje, uz blagoslov i podršku vladike Kirila.
Njegova priča svedoči o snazi duhovnog traganja i univerzalnosti pravoslavne vere, koja ne poznaje ni geografske, ni kulturne barijere. Put od kolumbijskih planina do Cetinjskog manastira pokazao se kao put dubokog ličnog preobražaja i služenja veri koja mu je, kako sam kaže, "pružila mir i ispunjenje kakvo nikada ranije nije osetio".
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Otkrivena zastava iz Drugog svetskog rata u srcu Knjaževca.
Iguman Manastira Podmaine ističe da svako od nas treba biti oprezan pri iznošenju tako odrične tvrdnje.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.