Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U istoriji Pravoslavlja postoje mesta koja prevazilaze prostor i vreme, gde zemaljsko dodiruje nebesko, a ljudska nemoć postaje polje Božijeg čuda. Hilandar, srpska svetinja na Svetoj gori, vekovima je utočište vernih i izvor isceljenja onima koji dolaze sa bolom i verom u srcu. Tu, pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice, mnogi su pronašli snagu da nastave život. Jedno od tih svedočanstava, koje dira do srži, donosi Goran – čovek kome su lekari govorili da je kraj, a koji danas svedoči da vera isceljuje.
– Želim da s vama podelim ovo svedočanstvo, ne kao životnu priču, već kao živu istinu o Božijoj milosti, o veri koja leči, i o putu koji me je od bolničkog kreveta doveo do svetog Hilandara – započinje Goran svoju ispovest.
Njegova borba počela je na bolničkom krevetu. Posle meseci lečenja, lekari su mu rekli da je jedino rešenje transplantacija srca.
– Srce mi je palo, ali vera mi je šapnula da nije kraj. U njihovim očima bio sam „otpisan“, ali u sebi sam znao postoji drugi put, put koji vode molitva, priroda i čudo Božije.
Godinu dana nakon izlaska iz bolnice, gde je proveo 72 dana, od čega 46 potpuno nepokretan, čuo je rečenicu koja ga je preokrenula:
– Mi smo učinili sve. Vi ste sada u Božijim rukama.
Upravo te reči su mu bile podsticaj.
– Ja sam im samo odgovorio: "Lek je u prirodi. Lek je u veri."
Tanjug/PREDRAG MITIC
Manastir Hilandar
Put koji vodi ka Hilandaru
Nije krenuo kao turista, već kao hodočasnik.
– Krenuo sam na put. Ne turistički, ne iz znatiželje – nego kao hodočasnik koji je tražio spas, mir, isceljenje duše i tela. Taj put me je doveo na Hilandar – srce srpskog pravoslavlja, mesto gde se molitva ne gasi, gde tišina leči, a reči monaha imaju dubinu večnosti – kaže Goran, prenosi portal kompas.rs.
Prvi susret sa manastirom bio je trenutak spoznaje.
– Kada sam stigao, osetio sam: ovde vreme teče drugačije. Ovde nema žurbe, ali ima smisla. Nema haosa, ali ima reda. Ovde duša može da diše.
Dobio je poslušanje.
– Nije bilo teško fizički, ali je bilo isceljujuće duhovno. Svaka metla, svaki korak, svaki pokret ruku, bilo je u slavu Božiju. Kroz rad sam ćutao, ali unutra sam vikao: „Gospode, hvala Ti što sam ovde!“
Tišina koja govori
Poseban trenutak doživeo je u susretu sa psom čuvarom manastira.
– Jedne noći, dok sam sam sedeo na zidinama, u hladu manastirskih maslina, prišao mi je Medo, pas koji čuva Hilandar. Seo je pored mene, kao da je znao da mi treba tišina sa razumevanjem. On te noći nije čuvao samo zidine – čuvao je i mene. Njegovo prisustvo mi je dalo snagu. Njegov lavež noću rasteruje šakale, ali i moje strahove. Tada sam shvatio, čak i tišina na Hilandaru ima glas.
Reči monaha bile su malobrojne, ali teške od smisla.
– Jedne večeri, otac Arsenije, tih i bistar, prišao mi je i rekao: „Brate Gorane, tvoja slava je Sveti Nikola – on te je spasao.“ Suze su mi išle same. Bez velike propovedi, samo ta rečenica mi je otkrila sve – da nisam sam, da se neko molio za mene, da je moje stradanje imalo smisla.
Hilandar – lek za dušu i telo
Goran se seća i trenutka kada je hodao sa iskušenikom uz stare stepenice koje je, po predanju, napravio Sveti Sava.
– Koraci su odzvanjali kao molitve. Ćutali smo, ali smo obojica osećali isto: da taj put nije težak kad znaš Kome ideš. U sebi sam se tada zavetovao: da ću hiljadama koraka koračati na putu budućih iskušenja, ali da ću uvek koračati s verom.
SPC
Ikona Presvete Bogorodice Trojeručice
Manastir mu je postao lek.
– Hilandar mi nije samo bio utočište, bio mi je lek. Svaki zalogaj hleba koji sam dobio na trpezi, svaka molitva na jutrenju, svaka ikona koju sam celivao, bila je korak bliže zdravlju, ali ne samo telesnom, nego onom važnijem: duhovnom.
Na Hilandaru se oslobodio i straha.
– U njegovom tišinom natopljenom miru, oslobodio sam se čak i straha koji me je pratio mesecima – straha da moram uvek pored sebe imati flašu vode. Tamo sam osetio da mi ništa ne nedostaje, jer sam u ruci imao veru.
– Moja zahvalnost nosi najdublji pečat pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice. Njena svetlost je zagrljaj Majke koja leči sve rane – i telesne i duhovne. U tišini njenog prisustva, sve moje brige su se stišale, strahovi nestajali. Njene molitve su mi bile kao zaklon od svih oluja života. Uče me da istinski lek nije u ljudskim rukama – već u Božijoj ljubavi i ljubavi Presvete Majke.
Poruka koju nosi je jasna i snažna:
– Braćo i sestre, ako ste ikada bili na ivici, kao ja – znajte da ivica nije kraj. Ja sam bio „otpisan“. Ja sam bio „nepokretan“. Ali vera me je podigla. Ako su vam zatvorena vrata na klinikama – otvorite vrata manastira. Ako vam kažu da nema više leka – setite se: Lek je u prirodi. Lek je u veri. Lek je u molitvi. Moja molitva sada je zahvalnost – zaključuje Goran.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Povodom prve godišnjice portala “Kinonija” biće održana rasprava u parohijskom domu Hrama Svetog Save o misiji pravoslavlja u elektronskoj javnoj sferi, uz specijalni video prilog i uručenje zahvalnica saradnicima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Dok se u hramovima služe molebani za početak školske godine, deo javnosti negoduje zbog prizora dece na kolenima, a sveštenik Gojko Perović podseća da je reč o hiljadugodišnjoj tradiciji prosvete i duhovnosti, koja ima i duboko isceljujući smisao.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
U svojoj besedi za 14. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz misteriju Hristovog roda, od Vitlejema do večnosti, otkrivajući svetlost skrivena očima sveta i srcima vernih.