Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Goran Nikolov iz Inđije svojim životom svedoči o snazi molitve i veri u čudesnu blagodat Božiju. Nakon deset dana provedenih u komi, vratio se u život na način koji ni lekari nisu mogli da objasne. Njegova supruga, obasjana nadom i uverena da Gospod nikada ne ostavlja one koji Mu se s poverenjem obraćaju, otišla je u manastir Tumane i pred moštima Svetih Zosima i Jakova prolila suze molitve za njegov povratak.
- Bio sam u komi deset dana. Posle toga, po izlasku iz kome, završio sam na Institutu u Sremskoj Kamenici, gde mi je ugrađen pejsmejker - započinje svoju priču Goran. Njegova rečenica je jednostavna, ali u njoj odzvanja čitav jedan svet bola, neizvesnosti i iskušenja kroz koja je prošao. No, u njegovoj sudbini ispisano je nešto dublje – ispisana je priča o veri i nadi, priča o snazi molitve koja je pokrenula nebo.
- Supruga je dan pre nego što sam se probudio iz kome bila u manastiru Tumane, molila se za mene. Posle toga je dolazila još nekoliko puta u Tumane, jer ja zbog bolesti nisam mogao da hodam - seća se Goran. Njegove reči donose sliku žene koja, u bolu i ljubavi, sklopljenih ruku pred ikonom, traži milost za svog supruga, predajući njegov život u ruke Gospoda.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Goran Nikolov iz Inđije svedoči kako se zahvaljujući molitvama njegove supruge provudio iz kome
I dogodilo se čudo. Goran ne samo da se probudio iz kome, već je započeo neverovatan oporavak, bez težih posledica.
- I to mi je pomoglo. Prohodao sam, nema nekih većih posledica - kaže on, svedočanstvom osvetljavajući put svima koji se nalaze u životnim iskušenjima. Zahvalnost koja ispunjava njegovo srce odvela ga je nazad u svetinju gde su se čule molitve njegove supruge – da zajedno, u jednom glasu i srcu, zahvale Bogu i svetiteljima.
- Posle oporavka, supruga i ja smo došli u Tumane da blagodarimo Svetima Jakovu i Zosimu
Ove reči odzvanjaju kao pouka i podsećanje – molitva nije nemo uzdizanje reči ka nebu, već most između zemlje i Božije blagodati. Snaga ljubavi, vera i istrajnost učinile su da se Goran vrati u zagrljaj svojih najmilijih.
U vremenu kada su mnogi skloni da sumnjaju, kada se duh čoveka lomi pod teretom straha i bolesti, svedočanstvo Gorana Nikolova ostaje svetionik nade – znak da Bog ne zaboravlja one koji u Njega veruju i koji Mu se s ljubavlju obraćaju.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.