Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Goran Nikolov iz Inđije svojim životom svedoči o snazi molitve i veri u čudesnu blagodat Božiju. Nakon deset dana provedenih u komi, vratio se u život na način koji ni lekari nisu mogli da objasne. Njegova supruga, obasjana nadom i uverena da Gospod nikada ne ostavlja one koji Mu se s poverenjem obraćaju, otišla je u manastir Tumane i pred moštima Svetih Zosima i Jakova prolila suze molitve za njegov povratak.
- Bio sam u komi deset dana. Posle toga, po izlasku iz kome, završio sam na Institutu u Sremskoj Kamenici, gde mi je ugrađen pejsmejker - započinje svoju priču Goran. Njegova rečenica je jednostavna, ali u njoj odzvanja čitav jedan svet bola, neizvesnosti i iskušenja kroz koja je prošao. No, u njegovoj sudbini ispisano je nešto dublje – ispisana je priča o veri i nadi, priča o snazi molitve koja je pokrenula nebo.
- Supruga je dan pre nego što sam se probudio iz kome bila u manastiru Tumane, molila se za mene. Posle toga je dolazila još nekoliko puta u Tumane, jer ja zbog bolesti nisam mogao da hodam - seća se Goran. Njegove reči donose sliku žene koja, u bolu i ljubavi, sklopljenih ruku pred ikonom, traži milost za svog supruga, predajući njegov život u ruke Gospoda.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Goran Nikolov iz Inđije svedoči kako se zahvaljujući molitvama njegove supruge provudio iz kome
I dogodilo se čudo. Goran ne samo da se probudio iz kome, već je započeo neverovatan oporavak, bez težih posledica.
- I to mi je pomoglo. Prohodao sam, nema nekih većih posledica - kaže on, svedočanstvom osvetljavajući put svima koji se nalaze u životnim iskušenjima. Zahvalnost koja ispunjava njegovo srce odvela ga je nazad u svetinju gde su se čule molitve njegove supruge – da zajedno, u jednom glasu i srcu, zahvale Bogu i svetiteljima.
- Posle oporavka, supruga i ja smo došli u Tumane da blagodarimo Svetima Jakovu i Zosimu
Ove reči odzvanjaju kao pouka i podsećanje – molitva nije nemo uzdizanje reči ka nebu, već most između zemlje i Božije blagodati. Snaga ljubavi, vera i istrajnost učinile su da se Goran vrati u zagrljaj svojih najmilijih.
U vremenu kada su mnogi skloni da sumnjaju, kada se duh čoveka lomi pod teretom straha i bolesti, svedočanstvo Gorana Nikolova ostaje svetionik nade – znak da Bog ne zaboravlja one koji u Njega veruju i koji Mu se s ljubavlju obraćaju.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.