Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Goran Nikolov iz Inđije svojim životom svedoči o snazi molitve i veri u čudesnu blagodat Božiju. Nakon deset dana provedenih u komi, vratio se u život na način koji ni lekari nisu mogli da objasne. Njegova supruga, obasjana nadom i uverena da Gospod nikada ne ostavlja one koji Mu se s poverenjem obraćaju, otišla je u manastir Tumane i pred moštima Svetih Zosima i Jakova prolila suze molitve za njegov povratak.
- Bio sam u komi deset dana. Posle toga, po izlasku iz kome, završio sam na Institutu u Sremskoj Kamenici, gde mi je ugrađen pejsmejker - započinje svoju priču Goran. Njegova rečenica je jednostavna, ali u njoj odzvanja čitav jedan svet bola, neizvesnosti i iskušenja kroz koja je prošao. No, u njegovoj sudbini ispisano je nešto dublje – ispisana je priča o veri i nadi, priča o snazi molitve koja je pokrenula nebo.
- Supruga je dan pre nego što sam se probudio iz kome bila u manastiru Tumane, molila se za mene. Posle toga je dolazila još nekoliko puta u Tumane, jer ja zbog bolesti nisam mogao da hodam - seća se Goran. Njegove reči donose sliku žene koja, u bolu i ljubavi, sklopljenih ruku pred ikonom, traži milost za svog supruga, predajući njegov život u ruke Gospoda.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Goran Nikolov iz Inđije svedoči kako se zahvaljujući molitvama njegove supruge provudio iz kome
I dogodilo se čudo. Goran ne samo da se probudio iz kome, već je započeo neverovatan oporavak, bez težih posledica.
- I to mi je pomoglo. Prohodao sam, nema nekih većih posledica - kaže on, svedočanstvom osvetljavajući put svima koji se nalaze u životnim iskušenjima. Zahvalnost koja ispunjava njegovo srce odvela ga je nazad u svetinju gde su se čule molitve njegove supruge – da zajedno, u jednom glasu i srcu, zahvale Bogu i svetiteljima.
- Posle oporavka, supruga i ja smo došli u Tumane da blagodarimo Svetima Jakovu i Zosimu
Ove reči odzvanjaju kao pouka i podsećanje – molitva nije nemo uzdizanje reči ka nebu, već most između zemlje i Božije blagodati. Snaga ljubavi, vera i istrajnost učinile su da se Goran vrati u zagrljaj svojih najmilijih.
U vremenu kada su mnogi skloni da sumnjaju, kada se duh čoveka lomi pod teretom straha i bolesti, svedočanstvo Gorana Nikolova ostaje svetionik nade – znak da Bog ne zaboravlja one koji u Njega veruju i koji Mu se s ljubavlju obraćaju.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
U manastirskom kompleksu, simbolu duhovnosti i vere koji privlači vernike iz svih krajeva, nalaze se dve crkve, stara brvnara i novija iz 19. veka, ali i čudotvorni izvor poznat po isceljenjima, za koji se veruje da pomaže u pronalaženju bračnog druga.
Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Jevanđelje, koje se čita u četvrtak siropusne sedmice, podseća nas na najveću žrtvu i ljubav koja pobeđuje mržnju. Isus pred Pilatom, osuda bez krivice i put ka krstu – dan kada je tama prekrila zemlju, a svetlost večnosti zasijala iz najdublje boli.
Veliki duhovnik Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, u četvrtak siropusne sedmice, piše o ljudima koji se gordo izdvajaju iz zajednice, govore nadmeno i slede svoje strasti – i kakva ih sudbina čeka.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.