Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Goran Nikolov iz Inđije svojim životom svedoči o snazi molitve i veri u čudesnu blagodat Božiju. Nakon deset dana provedenih u komi, vratio se u život na način koji ni lekari nisu mogli da objasne. Njegova supruga, obasjana nadom i uverena da Gospod nikada ne ostavlja one koji Mu se s poverenjem obraćaju, otišla je u manastir Tumane i pred moštima Svetih Zosima i Jakova prolila suze molitve za njegov povratak.
- Bio sam u komi deset dana. Posle toga, po izlasku iz kome, završio sam na Institutu u Sremskoj Kamenici, gde mi je ugrađen pejsmejker - započinje svoju priču Goran. Njegova rečenica je jednostavna, ali u njoj odzvanja čitav jedan svet bola, neizvesnosti i iskušenja kroz koja je prošao. No, u njegovoj sudbini ispisano je nešto dublje – ispisana je priča o veri i nadi, priča o snazi molitve koja je pokrenula nebo.
- Supruga je dan pre nego što sam se probudio iz kome bila u manastiru Tumane, molila se za mene. Posle toga je dolazila još nekoliko puta u Tumane, jer ja zbog bolesti nisam mogao da hodam - seća se Goran. Njegove reči donose sliku žene koja, u bolu i ljubavi, sklopljenih ruku pred ikonom, traži milost za svog supruga, predajući njegov život u ruke Gospoda.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Goran Nikolov iz Inđije svedoči kako se zahvaljujući molitvama njegove supruge provudio iz kome
I dogodilo se čudo. Goran ne samo da se probudio iz kome, već je započeo neverovatan oporavak, bez težih posledica.
- I to mi je pomoglo. Prohodao sam, nema nekih većih posledica - kaže on, svedočanstvom osvetljavajući put svima koji se nalaze u životnim iskušenjima. Zahvalnost koja ispunjava njegovo srce odvela ga je nazad u svetinju gde su se čule molitve njegove supruge – da zajedno, u jednom glasu i srcu, zahvale Bogu i svetiteljima.
- Posle oporavka, supruga i ja smo došli u Tumane da blagodarimo Svetima Jakovu i Zosimu
Ove reči odzvanjaju kao pouka i podsećanje – molitva nije nemo uzdizanje reči ka nebu, već most između zemlje i Božije blagodati. Snaga ljubavi, vera i istrajnost učinile su da se Goran vrati u zagrljaj svojih najmilijih.
U vremenu kada su mnogi skloni da sumnjaju, kada se duh čoveka lomi pod teretom straha i bolesti, svedočanstvo Gorana Nikolova ostaje svetionik nade – znak da Bog ne zaboravlja one koji u Njega veruju i koji Mu se s ljubavlju obraćaju.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Porfirija Gaskog po starom i Svetog Sofronija Jerusalimskog po novom kalendaru. Muslimani su u mesecu ramazana, dok katolici i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Protojerej Jovan Marjanac razrešen je svih dužnosti i stavljen pod zabranu sveštenodejstva dok ne izmiri dug prema Eparhiji kanadskoj, dok administrativne poslove preuzima mladi đakon Petar Marjanović.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.