FRESKA U VISOKIM DEČANIMA PODELILA NAUČNIKE: Šta prikazuju dve neobične figure u srpskoj svetinji iz 14. veka (FOTO)
Istoričari umetnosti kažu da su to uobičajene predstave sunca i meseca, ali teorije to nije umanjilo.
U vreme kada su Srbi bili izloženi brojnim napadima svojih komšija Albanaca, Mati Ilarija se hrabro suprotstavljala svim izazovima kako bi sačuvala duhovnu baštinu manastira.
Mati Ilarija (1918-2003) je ostavila neizbrisiv trag u istoriji manastira Svete Trojice u Mušutištu, čiji je bila igumanija u teškim vremenima za srpski narod na Kosovu i Metohiji.
U vreme kada su Srbi bili izloženi brojnim napadima svojih komšija Albanaca, Mati Ilarija se hrabro suprotstavljala svim izazovima kako bi sačuvala duhovnu baštinu manastira.
Provela je skoro tri decenije u manastiru Svete Trojice, čuvajući tradiciju i običaje srpskog naroda na ovim prostorima. Njen doprinos očuvanju duhovne i kulturne baštine ne može biti prenaglašen, jer je učinila sve da manastir bude sigurno utočište vernicima u vreme nemira.
- Imamo mnogo nevolja, ali najteže nam je što nas napadaju Albanci iz susednih sela. Naočigled nas seku šume, kradu letinu. Ubili su nam nekoliko svinja, biku su zaboli iglu u stomak… - pričala je tada mati.
Nakon perioda provedenog u manastiru Svete Trojice, Mati Ilarija je preuzela ulogu igumanije u manastiru Pokajnica, nastavljajući svoju misiju duhovnog vođstva i čuvanja tradicije.
Nakon niza verbalnih i fizičkih napada, kao i pretnji koje su upućivane monahinjama manastira, mati Ilarija i sestrinstvo su se našli u situaciji da se sami organizuju i brane od potencijalnih napada.
Ova neobična situacija za ženski manastir dovela je do toga da su monahinje morale da preduzmu nekonvencionalne mere kako bi se zaštitile od mogućih napadača.
U strahu od napada i krađa šume i stoke, mati Ilarija je bila primorana da uvek nosi pušku sa sobom, naročito kada bi sa ostalim sestrama odlazila u polje da obrađuje zemlju.
Jedan od ključnih faktora koji je uticao na odluku monahinja da se same organizuju i brane jeste tadašnji nedostatak pomoći države. Njihova borba za očuvanje imovine i lične bezbednosti ostala je neprimećena od strane nadležnih institucija, što ih je navelo da preuzmu stvar u svoje ruke i pronađu način da se efikasno zaštite.
Stalni strah od napada i silovanja bio je deo svakodnevnog života monahinja u manastiru. Ova teška situacija uticala je na njihovu svakodnevicu i rad u manastiru, ali ih nije sprečila da pruže otpor i preduzmu mere samoodbrane kako bi zaštitile sebe i svoju imovinu.
- Bila sam izložena životnoj opasnosti. Tuđi duh vremena izdajstva i mržnje dolazi... Manastir je uvek bio potcenjen. Uvek nas ismejavaju... Nikad nismo zaštićeni, pogotovo ovde na Kosovu. Ja ništa nisam ubila u životu. Znam da sve ima pravo na život i zato nemam pravo da ga uništim. U manastirima je monaštvo najsvetije, ali je i najprezrenije. Zamislite, uhvati nevernik da bije sveštenika, a tamo ima vernika koji neće da ga brane. Brani rod svoj - rekla je u filmu mati Ilarija tada.
Međutim, sudbina manastira se drastično promenila 1999. godine kada je miniran, a od njega je jedino ostao zvonik kao nemi svedok prošlih vremena. Ovo razaranje predstavlja jedan od najtužnijih događaja u istoriji manastira.
Film “Ilarija” o igumaniji manastira Svete Trojice na Kosovu, tačnije u Metohiji, snimljen avgusta 1980. godine u produkciji “Vardar filma” iz Skoplja, govori otvoreno o odbrani ovog manastira u Mušutištu, zbog čega je i bio zabranjen u Jugoslaviji onog vremena. Svakako predstavlja živo, neposredno i otvoreno svedočenje, zableženo filmskom kamerom i bez ikakvog upliva u veštačko “obogaćivanje” scenarija. Upravo to je predstavljalo razlog da film ne bude prikazan na tadašnjoj televiziji. Za prikazivanjem drugačijeg, lošijeg stanja, niti je postojala potreba, niti se moglo osmisliti stanje gore od onoga kakvo je zavladalo.
Prema pisanju Večernjih novosti od septembra 2016. godine, tamošnji Albanci tvrde da se “noću pred praznik crkve, čuje ženski plač”.
- Ne smem da govorim i ne smem da kažem (svoje) ime, ali vama da kažem: mi noću pred praznik crkve čujemo odozgo ženski plač” – kaže stari Albanac.
- Čitavu noć neko plače. Od toga se ne spava, a da kažem (javno), jutro ne bih dočekao.
Istoričari umetnosti kažu da su to uobičajene predstave sunca i meseca, ali teorije to nije umanjilo.
Istorija ove svetinje usko je povezana sa dolaskom Srba u Panonsku niziju i njihovim trudom da očuvaju pravoslavnu veru i tradiciju na tim prostorima.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Prema do sada dostupnim informacijama, Tužilaštvo nije preciziralo moguću krivično-pravnu kvalifikaciju.
Pomolimo se sa žarom, po zagovoru Svetog arhangela Mihaila, da nam Hristos pomogne u borbi protiv sila tame!
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.