Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
U tišini bolničke sobe, gde se čuje samo ritmično disanje aparata i tihe molitve onih koji strepe, ležala je Jasna – gotovo beživotna, u dubokom snu kome iz kojeg se, prema rečima lekara, nikada neće probuditi. Ipak, njena majka Slavica Ivanović nije gubila nadu. U njenom srcu gorela je vatra vere, nesalomiva i jača od svih prognoza.
- Molitva može da pobedi svaku bolest i da nadmaši ljudsku mudrost - izgovorila je sa nepokolebljivim uverenjem, dok su joj oči bile uprte u nebeske visine, odakle je očekivala pomoć.
Jasna je bila zdrava, mlada, puna života – sve do trenutka kada je aneurizma na mozgu pukla, donoseći sa sobom tamu i tišinu. U bolničkim hodnicima, prepunim neizvesnosti, lekari su nemoćno klimali glavama. "Molite se, i mi ćemo se moliti“, rekli su Slavici, ne usuđujući se da daju nadu. Ali ona nije čekala čuda sa strane – ona je znala gde ih treba tražiti.
"Doktori, vi činite svoje, a ja ću svoje", odlučno im je rekla, a potom sa porodicom otpočela duhovnu borbu. Post, molitve, pričešće – svaki trenutak bio je ispunjen vapajem Bogu i svetiteljima, a koraci su je odveli do svetinje u Tumanu.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Slavica Ivanović sa ćerkom Jasnom
Sa sestrama je stigla do manastira Tumane i moštiju Svetog Zosima. Klečale su, preklinjale, suze su natapale kameni pod dok su tražile milost i isceljenje.
- Cilj mi je bio samo da uđemo u njenu sobu, da je pomazujem svetim uljem, da je umijem tumanskom vodom - priseća se Slavica molitve u kojoj nije bilo ni trunke sumnje.
I dok se svojim sestrama Slavica vraćala iz manastira, u trenutku kada su mislile da će borba biti duga i neizvesna, stiže vest – Jasna je premeštena na drugo odeljenje, krvarenje se zaustavilo, stanje joj se popravlja! Kao da je sam Bog položio svoju ruku na nju, podigao je iz tame i vratio joj život.
Na Vavedenje su svi stali pred Sveti Putir. Pričešće, kao pečat vere i zahvalnosti, osnažilo je Jasnino ozdravljenje. Dan za danom, njene oči su ponovo gledale svetlost, ruke su se pomerale, glas joj se vratio.
- Slava Bogu - kaže Slavica
Danas, Jasna, kojoj lekari nisu smeli da daju prognoze da će preživeti, stoji kao živi dokaz moći molitve. Sa majkom Slavicom, vratila se u Tumane sa zahvalnošću na usnama. „Lekari kažu da je premašila sve moguće granice medicine“, svedoči Slavica, dok drži ruku svoje ćerke, sada ispunjenu životom.
U najtežim trenucima, kada su lekari izgubili nadu, vera je bila jedini oslonac koji je održao ovu Podgoričanku u životu, a usrdne molitve Gospodu i tumanskim svetiteljima, Svetom Zosimu i Jakovu, dovele su je do čudesnog isceljenja.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.