Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
U tišini bolničke sobe, gde se čuje samo ritmično disanje aparata i tihe molitve onih koji strepe, ležala je Jasna – gotovo beživotna, u dubokom snu kome iz kojeg se, prema rečima lekara, nikada neće probuditi. Ipak, njena majka Slavica Ivanović nije gubila nadu. U njenom srcu gorela je vatra vere, nesalomiva i jača od svih prognoza.
- Molitva može da pobedi svaku bolest i da nadmaši ljudsku mudrost - izgovorila je sa nepokolebljivim uverenjem, dok su joj oči bile uprte u nebeske visine, odakle je očekivala pomoć.
Jasna je bila zdrava, mlada, puna života – sve do trenutka kada je aneurizma na mozgu pukla, donoseći sa sobom tamu i tišinu. U bolničkim hodnicima, prepunim neizvesnosti, lekari su nemoćno klimali glavama. "Molite se, i mi ćemo se moliti“, rekli su Slavici, ne usuđujući se da daju nadu. Ali ona nije čekala čuda sa strane – ona je znala gde ih treba tražiti.
"Doktori, vi činite svoje, a ja ću svoje", odlučno im je rekla, a potom sa porodicom otpočela duhovnu borbu. Post, molitve, pričešće – svaki trenutak bio je ispunjen vapajem Bogu i svetiteljima, a koraci su je odveli do svetinje u Tumanu.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Slavica Ivanović sa ćerkom Jasnom
Sa sestrama je stigla do manastira Tumane i moštiju Svetog Zosima. Klečale su, preklinjale, suze su natapale kameni pod dok su tražile milost i isceljenje.
- Cilj mi je bio samo da uđemo u njenu sobu, da je pomazujem svetim uljem, da je umijem tumanskom vodom - priseća se Slavica molitve u kojoj nije bilo ni trunke sumnje.
I dok se svojim sestrama Slavica vraćala iz manastira, u trenutku kada su mislile da će borba biti duga i neizvesna, stiže vest – Jasna je premeštena na drugo odeljenje, krvarenje se zaustavilo, stanje joj se popravlja! Kao da je sam Bog položio svoju ruku na nju, podigao je iz tame i vratio joj život.
Na Vavedenje su svi stali pred Sveti Putir. Pričešće, kao pečat vere i zahvalnosti, osnažilo je Jasnino ozdravljenje. Dan za danom, njene oči su ponovo gledale svetlost, ruke su se pomerale, glas joj se vratio.
- Slava Bogu - kaže Slavica
Danas, Jasna, kojoj lekari nisu smeli da daju prognoze da će preživeti, stoji kao živi dokaz moći molitve. Sa majkom Slavicom, vratila se u Tumane sa zahvalnošću na usnama. „Lekari kažu da je premašila sve moguće granice medicine“, svedoči Slavica, dok drži ruku svoje ćerke, sada ispunjenu životom.
U najtežim trenucima, kada su lekari izgubili nadu, vera je bila jedini oslonac koji je održao ovu Podgoričanku u životu, a usrdne molitve Gospodu i tumanskim svetiteljima, Svetom Zosimu i Jakovu, dovele su je do čudesnog isceljenja.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.