Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
U tišini bolničke sobe, gde se čuje samo ritmično disanje aparata i tihe molitve onih koji strepe, ležala je Jasna – gotovo beživotna, u dubokom snu kome iz kojeg se, prema rečima lekara, nikada neće probuditi. Ipak, njena majka Slavica Ivanović nije gubila nadu. U njenom srcu gorela je vatra vere, nesalomiva i jača od svih prognoza.
- Molitva može da pobedi svaku bolest i da nadmaši ljudsku mudrost - izgovorila je sa nepokolebljivim uverenjem, dok su joj oči bile uprte u nebeske visine, odakle je očekivala pomoć.
Jasna je bila zdrava, mlada, puna života – sve do trenutka kada je aneurizma na mozgu pukla, donoseći sa sobom tamu i tišinu. U bolničkim hodnicima, prepunim neizvesnosti, lekari su nemoćno klimali glavama. "Molite se, i mi ćemo se moliti“, rekli su Slavici, ne usuđujući se da daju nadu. Ali ona nije čekala čuda sa strane – ona je znala gde ih treba tražiti.
"Doktori, vi činite svoje, a ja ću svoje", odlučno im je rekla, a potom sa porodicom otpočela duhovnu borbu. Post, molitve, pričešće – svaki trenutak bio je ispunjen vapajem Bogu i svetiteljima, a koraci su je odveli do svetinje u Tumanu.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Slavica Ivanović sa ćerkom Jasnom
Sa sestrama je stigla do manastira Tumane i moštiju Svetog Zosima. Klečale su, preklinjale, suze su natapale kameni pod dok su tražile milost i isceljenje.
- Cilj mi je bio samo da uđemo u njenu sobu, da je pomazujem svetim uljem, da je umijem tumanskom vodom - priseća se Slavica molitve u kojoj nije bilo ni trunke sumnje.
I dok se svojim sestrama Slavica vraćala iz manastira, u trenutku kada su mislile da će borba biti duga i neizvesna, stiže vest – Jasna je premeštena na drugo odeljenje, krvarenje se zaustavilo, stanje joj se popravlja! Kao da je sam Bog položio svoju ruku na nju, podigao je iz tame i vratio joj život.
Na Vavedenje su svi stali pred Sveti Putir. Pričešće, kao pečat vere i zahvalnosti, osnažilo je Jasnino ozdravljenje. Dan za danom, njene oči su ponovo gledale svetlost, ruke su se pomerale, glas joj se vratio.
- Slava Bogu - kaže Slavica
Danas, Jasna, kojoj lekari nisu smeli da daju prognoze da će preživeti, stoji kao živi dokaz moći molitve. Sa majkom Slavicom, vratila se u Tumane sa zahvalnošću na usnama. „Lekari kažu da je premašila sve moguće granice medicine“, svedoči Slavica, dok drži ruku svoje ćerke, sada ispunjenu životom.
U najtežim trenucima, kada su lekari izgubili nadu, vera je bila jedini oslonac koji je održao ovu Podgoričanku u životu, a usrdne molitve Gospodu i tumanskim svetiteljima, Svetom Zosimu i Jakovu, dovele su je do čudesnog isceljenja.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Poglavar Rimokatoličke crkve sa govornice pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti nevine od brutalne ratne strategije koja pogađa milione ljudi i poručio da je obezbeđivanje hrane moralna obaveza čitavog čovečanstva.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.