Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
U tišini bolničke sobe, gde se čuje samo ritmično disanje aparata i tihe molitve onih koji strepe, ležala je Jasna – gotovo beživotna, u dubokom snu kome iz kojeg se, prema rečima lekara, nikada neće probuditi. Ipak, njena majka Slavica Ivanović nije gubila nadu. U njenom srcu gorela je vatra vere, nesalomiva i jača od svih prognoza.
- Molitva može da pobedi svaku bolest i da nadmaši ljudsku mudrost - izgovorila je sa nepokolebljivim uverenjem, dok su joj oči bile uprte u nebeske visine, odakle je očekivala pomoć.
Jasna je bila zdrava, mlada, puna života – sve do trenutka kada je aneurizma na mozgu pukla, donoseći sa sobom tamu i tišinu. U bolničkim hodnicima, prepunim neizvesnosti, lekari su nemoćno klimali glavama. "Molite se, i mi ćemo se moliti“, rekli su Slavici, ne usuđujući se da daju nadu. Ali ona nije čekala čuda sa strane – ona je znala gde ih treba tražiti.
"Doktori, vi činite svoje, a ja ću svoje", odlučno im je rekla, a potom sa porodicom otpočela duhovnu borbu. Post, molitve, pričešće – svaki trenutak bio je ispunjen vapajem Bogu i svetiteljima, a koraci su je odveli do svetinje u Tumanu.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Slavica Ivanović sa ćerkom Jasnom
Sa sestrama je stigla do manastira Tumane i moštiju Svetog Zosima. Klečale su, preklinjale, suze su natapale kameni pod dok su tražile milost i isceljenje.
- Cilj mi je bio samo da uđemo u njenu sobu, da je pomazujem svetim uljem, da je umijem tumanskom vodom - priseća se Slavica molitve u kojoj nije bilo ni trunke sumnje.
I dok se svojim sestrama Slavica vraćala iz manastira, u trenutku kada su mislile da će borba biti duga i neizvesna, stiže vest – Jasna je premeštena na drugo odeljenje, krvarenje se zaustavilo, stanje joj se popravlja! Kao da je sam Bog položio svoju ruku na nju, podigao je iz tame i vratio joj život.
Na Vavedenje su svi stali pred Sveti Putir. Pričešće, kao pečat vere i zahvalnosti, osnažilo je Jasnino ozdravljenje. Dan za danom, njene oči su ponovo gledale svetlost, ruke su se pomerale, glas joj se vratio.
- Slava Bogu - kaže Slavica
Danas, Jasna, kojoj lekari nisu smeli da daju prognoze da će preživeti, stoji kao živi dokaz moći molitve. Sa majkom Slavicom, vratila se u Tumane sa zahvalnošću na usnama. „Lekari kažu da je premašila sve moguće granice medicine“, svedoči Slavica, dok drži ruku svoje ćerke, sada ispunjenu životom.
U najtežim trenucima, kada su lekari izgubili nadu, vera je bila jedini oslonac koji je održao ovu Podgoričanku u životu, a usrdne molitve Gospodu i tumanskim svetiteljima, Svetom Zosimu i Jakovu, dovele su je do čudesnog isceljenja.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.