Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Molitva, srž pravoslavnog duhovnog života, predstavlja najintimniji razgovor čoveka sa Bogom. Ona je put kojim vernici ulaze u zajedništvo sa Gospodom, nalazeći utehu, snagu i nadahnuće. U svim životnim okolnostima, od radosti do iskušenja, molitva je prisutna kao neizostavan čin vere. U određenim trenucima, kada se suočavamo sa nedaćama i bolestima, posežemo za posebnim molitvama za određene prilike iz crkvenih molitvenika, tražeći utehu i isceljenje kako za telo, tako i za dušu.
Jedna od najčešće izgovaranih molitvi među pravoslavnim vernicima jeste molitva za zdravlje. U teškim trenucima, kada se suočavamo sa patnjom, neizvesnošću i bolom, ova molitva postaje svetionik nade i vere u Božiju milost.
Foto: Religija
Porta Manastira Tumane
U Manastiru Tumane, među vernicima su posebno poštovane molitve Svetim Zosimu i Jakovu, svetiteljima za koje se veruje da imaju posebnu blagodat u isceljivanju. Monasi ovog manastira često čitaju ove molitve, a brojna svedočanstva onih koji su bili u bezizlaznim situacijama govore o čudesima koja su se dogodila upravo posredstvom ovih molitvi.
Otac Stefan, monah Manastira Tumane, vernicima objašnjava kako se ispravno moliti, kako bi se primila milost i pospešilo isceljenje. On ističe važnost sabornosti u molitvi i zajedničkog prisustva vernika:
- Dok čitamo molitvu za zdravlje, držite upaljene sveće i pominjite imena vas i vaših bližnjih - podseća otac Stefan, naglašavajući značaj molitve u zajednici, onako kako je Crkva saborna i jedinstvena. U Manastiru Tumane, blagoslov dolazi kroz zajedničku molitvu svih prisutnih, posebno na velike praznike ili crkvena sabranja.
ST/Nemanja Pančić
Otac Stefan, monah Manastira Tumane
- Imajte na umu da tada ne treba da pitate za zasebne molitve, niti "molitve samo za mene",' ili "posebne" - ističe otac Stefan, podsećajući na suštinu sabornosti, gde svaki vernik postaje deo jedne velike zajednice, ujedinjene duhom i molitvom.
U Manastiru Tumane, blagodat je data kroz saborne molitve, a vernici su pozvani da budu deo ove zajednice. Posebno mesto u molitvi zauzima korišćenje osvećenih svetih predmeta, a otac Stefan savetuje:
- Osvećenim uljem se pomazujte u znaku krsta po čelu ili po telu. Osvećenu vodu sa izvora svetitelja treba da pijete, da se njome umivate i kropite svoje domove na blagoslov.
Foto: Religija
Na desetogodišnjicu obretenja moštiju Svetog Jakova Tumanskog, vernici su imali priliku da dodirnu kivot i tako prime blagoslov
Ovi postupci, duboko ukorenjeni u tradiciji pravoslavne vere, prožimaju svaki aspekt života vernika i vode ih ka duhovnom isceljenju.
Za one koji žele da se dublje upoznaju sa molitvom za zdravlje Svetim Zosimu i Jakovu, ekipa „Religije“ je zabeležila ovaj trenutak prilikom posete manastiru, i video možete pronaći na kraju ovog teksta.
Molitva nije samo reč, već i snaga vere, vera u milost Božiju koja nas vodi kroz sve životne kušnje. Kroz sabornost i zajedničku molitvu, vernici pronalaze utehu, duhovnu snagu i blagoslov, verujući da je Božija milost uvek prisutna i dostupna onima koji je traže srcem punim vere i nade.
Dečaku je pretila transplantacija jetre, a lekari nisu davali nade. Međutim, posle molitve Svetima Zosimu i Jakovu u Manastiru Tumane, dogodilo se nešto što niko nije mogao da predvidi.
Manastir Tumane je već ispunjen brojnim vernicima koji su prisustvovali večernjem bogosluženju uz pomazivanje osvećenim uljem. Na dan proslave biće služena sveta liturgija, litija, čitan akatist i molitva za zdravlje.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.