Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Molitva, srž pravoslavnog duhovnog života, predstavlja najintimniji razgovor čoveka sa Bogom. Ona je put kojim vernici ulaze u zajedništvo sa Gospodom, nalazeći utehu, snagu i nadahnuće. U svim životnim okolnostima, od radosti do iskušenja, molitva je prisutna kao neizostavan čin vere. U određenim trenucima, kada se suočavamo sa nedaćama i bolestima, posežemo za posebnim molitvama za određene prilike iz crkvenih molitvenika, tražeći utehu i isceljenje kako za telo, tako i za dušu.
Jedna od najčešće izgovaranih molitvi među pravoslavnim vernicima jeste molitva za zdravlje. U teškim trenucima, kada se suočavamo sa patnjom, neizvesnošću i bolom, ova molitva postaje svetionik nade i vere u Božiju milost.
Foto: Religija
Porta Manastira Tumane
U Manastiru Tumane, među vernicima su posebno poštovane molitve Svetim Zosimu i Jakovu, svetiteljima za koje se veruje da imaju posebnu blagodat u isceljivanju. Monasi ovog manastira često čitaju ove molitve, a brojna svedočanstva onih koji su bili u bezizlaznim situacijama govore o čudesima koja su se dogodila upravo posredstvom ovih molitvi.
Otac Stefan, monah Manastira Tumane, vernicima objašnjava kako se ispravno moliti, kako bi se primila milost i pospešilo isceljenje. On ističe važnost sabornosti u molitvi i zajedničkog prisustva vernika:
- Dok čitamo molitvu za zdravlje, držite upaljene sveće i pominjite imena vas i vaših bližnjih - podseća otac Stefan, naglašavajući značaj molitve u zajednici, onako kako je Crkva saborna i jedinstvena. U Manastiru Tumane, blagoslov dolazi kroz zajedničku molitvu svih prisutnih, posebno na velike praznike ili crkvena sabranja.
ST/Nemanja Pančić
Otac Stefan, monah Manastira Tumane
- Imajte na umu da tada ne treba da pitate za zasebne molitve, niti "molitve samo za mene",' ili "posebne" - ističe otac Stefan, podsećajući na suštinu sabornosti, gde svaki vernik postaje deo jedne velike zajednice, ujedinjene duhom i molitvom.
U Manastiru Tumane, blagodat je data kroz saborne molitve, a vernici su pozvani da budu deo ove zajednice. Posebno mesto u molitvi zauzima korišćenje osvećenih svetih predmeta, a otac Stefan savetuje:
- Osvećenim uljem se pomazujte u znaku krsta po čelu ili po telu. Osvećenu vodu sa izvora svetitelja treba da pijete, da se njome umivate i kropite svoje domove na blagoslov.
Foto: Religija
Na desetogodišnjicu obretenja moštiju Svetog Jakova Tumanskog, vernici su imali priliku da dodirnu kivot i tako prime blagoslov
Ovi postupci, duboko ukorenjeni u tradiciji pravoslavne vere, prožimaju svaki aspekt života vernika i vode ih ka duhovnom isceljenju.
Za one koji žele da se dublje upoznaju sa molitvom za zdravlje Svetim Zosimu i Jakovu, ekipa „Religije“ je zabeležila ovaj trenutak prilikom posete manastiru, i video možete pronaći na kraju ovog teksta.
Molitva nije samo reč, već i snaga vere, vera u milost Božiju koja nas vodi kroz sve životne kušnje. Kroz sabornost i zajedničku molitvu, vernici pronalaze utehu, duhovnu snagu i blagoslov, verujući da je Božija milost uvek prisutna i dostupna onima koji je traže srcem punim vere i nade.
Dečaku je pretila transplantacija jetre, a lekari nisu davali nade. Međutim, posle molitve Svetima Zosimu i Jakovu u Manastiru Tumane, dogodilo se nešto što niko nije mogao da predvidi.
Manastir Tumane je već ispunjen brojnim vernicima koji su prisustvovali večernjem bogosluženju uz pomazivanje osvećenim uljem. Na dan proslave biće služena sveta liturgija, litija, čitan akatist i molitva za zdravlje.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
U manastiru Dohijar, ova čudesna ikona vekovima pruža utehu i isceljenje vernicima širom sveta. Njena moć potvrđena je kroz nebrojene priče o spasenju, a jedan od novijih primera je nemi mladić iz Strumice koji je izgovorio prve reči pred ovom svetinjom.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
Vernici i meštani svedoče o brojnim čudesima u maloj crkvi na obali reke Rasine, a otac Aleksandar i njegova supruga upravo u njoj su pronašli nadu i blagoslov nakon godina čekanja.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.