Mlađan i Jelena više od decenije su čekali da dobiju dete, a onda su se pomolili Svetim Zosimu i Jakovu – i rodio se Bogdan.
Godine su prolazile, nade su se gasile i ponovo rađale, ali odgovor nije dolazio. Svaki novi dan bio je ispunjen tihom molitvom, svakim novim odlaskom kod lekara tinjala je nada, ali i razočaranje kada bi rezultati bili uredni, a trudnoće i dalje nije bilo. Trinaest godina Mlađan i Jelena Trifunović iz Borova kod Vukovara nosili su u srcu gorku čežnju za detetom.
- Mi nismo imali decu 13 godina. Odlazili smo kod lekara, svi nalazi su uvek bili uredni, ali do začeća nije dolazilo - svedoči Jelena, u čijim očima sada sija svetlost ispunjenog obećanja.
U trenucima kada ljudska nada počinje da bledi, ostaje ona poslednja, neugasiva, božanska. Čuvši za manastir Tumane, svetinju u kojoj su se dešavala čuda, odlučili su da se pomole Svetim Zosimu i Jakovu. Klečali su pred ikonama, usrdno se molili, dok su i njihovi prijatelji i porodica uznosili molitve za dar roditeljstva. I tada, posle dugih 13 godina, dogodilo se ono što medicina nije mogla da objasni – Bog je uslišio njihove molitve.
Screenshot/Instagram/manastir.tumane
Jelena i Mlađan Trifunović sa svojim sinom Bogdanom
- Čuli smo za Manastir Tumane i rešili da dođemo. Molili smo se Svetim Zosimu i Jakovu. Ljudi koji su posećivali manastir, naši prijatelji i porodica, dolazili su i čitali molitve za porod... I, nakon 13 godina, došlo je do začeća i trudnoće, i rodio se naš sin Bogdan. Želimo to da podelimo, da ljudi znaju - poručuje srećna majka, držeći dugo željenog sina u krilu.
Bogdan – ime koje nosi u sebi blagoslov i znak Božje milosti. Svaki njegov osmeh, svaki njegov uzdah podsećaju Jelenu i Mlađana na to da je Bog veći od svakog iskušenja i da nijedna suza prolivena u molitvi nije uzaludna.
Manastir Tumane još jednom je postao svedok čuda, potvrda da je vera moćnija od svega, a molitva jača od svake prepreke. Priča porodice Trifunović postala je zrno nade za sve one koji čekaju, mole se i veruju – jer čuda se i danas događaju, tamo gde ih srce iskreno traži.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Mitropolit Siluan predvodio svečano sabranje, osvećen je impozantni mozaik prvog srpskog arhiepiskopa, a 45. omladinski festival spojio je duhovnost, tradiciju i srpsku zajednicu u Australiji.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.