Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na dan koji svaka hrišćanska duša dočekuje s dubokim drhtajem — na Veliki petak, dan Hristovog stradanja, ali i najave Vaskrsenja — u svetinji manastira Tumane dogodilo se čudo koje svedoči da Bog ne deluje samo u prošlosti, već i danas, u tišini vere i uzdignutih molitava.
Dok su se vernici molili pred plaštanicom, položenom u čast tela Gospoda Isusa Hrista, kroz suze i himne, desilo se nešto što će ostati urezano u pamćenje mnogih. Nebo se, kako svedoče prisutni, spustilo na zemlju — i dotaklo čoveka - Miću Grbića iz Smederevske Palanke.
Iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, obratio se vernicima sa rečima koje su izazvale suze i tišinu punu strahopoštovanja:
— Na ovaj blagosloveni dan, dan kada se prisećamo Hristovog stradanja, ali i u svetlosti Vaskrsenja koje dolazi, Gospod je pokazao svoje milosrđe. Jedan naš brat, koji je tri meseca hodao sa štapom, celivao je kapiju manastira i u tom trenutku — ostavio štaku i prohodao, rekao je iguman, ističući da se čudo dogodilo po zastupništvu Tumanskih svetitelja, Svetog Zosima i Svetog Jakova.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Mića Grbić sa sinovicom Sanjom
Sam Mića Grbić svedoči o ovom čudesnom trenutku:
- Išao sam uz pomoć štaka već tri meseca. Bolela me je noga, hodao sam kao da sam rođen kao bogalj. Međutim, moj sin Raša Grbić i moja sinovica Sanja, predložili su da idemo u Tumane. Rekao sam da idemo, uzeo sam štaku, seo sam u kola… Stigli smo u Tumane i čim sam poljubio kapiju ove svetinje, ostavio sam štaku i prohodao.
Tumane nisu samo mesto gde se čuda beleže — to je mesto gde se ona događaju. Mesto gde večnost dotiče svakodnevicu, gde se hod ne meri samo nogama, već verom.
Na dan kada se Crkva u suzama seća Hristove smrti, Tumane su postale svedok Vaskrsenja — ne samo Njegovog, već i svakog duhovnog i telesnog vaskrsenja koje se rađa iz istinske vere.
Mićin hod više nije običan korak. To je korak zahvalnosti, hod nade, put kroz koji govori sam Gospod: da je živ, da je sa nama i da čini čuda — i danas.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.