Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na dan koji svaka hrišćanska duša dočekuje s dubokim drhtajem — na Veliki petak, dan Hristovog stradanja, ali i najave Vaskrsenja — u svetinji manastira Tumane dogodilo se čudo koje svedoči da Bog ne deluje samo u prošlosti, već i danas, u tišini vere i uzdignutih molitava.
Dok su se vernici molili pred plaštanicom, položenom u čast tela Gospoda Isusa Hrista, kroz suze i himne, desilo se nešto što će ostati urezano u pamćenje mnogih. Nebo se, kako svedoče prisutni, spustilo na zemlju — i dotaklo čoveka - Miću Grbića iz Smederevske Palanke.
Iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, obratio se vernicima sa rečima koje su izazvale suze i tišinu punu strahopoštovanja:
— Na ovaj blagosloveni dan, dan kada se prisećamo Hristovog stradanja, ali i u svetlosti Vaskrsenja koje dolazi, Gospod je pokazao svoje milosrđe. Jedan naš brat, koji je tri meseca hodao sa štapom, celivao je kapiju manastira i u tom trenutku — ostavio štaku i prohodao, rekao je iguman, ističući da se čudo dogodilo po zastupništvu Tumanskih svetitelja, Svetog Zosima i Svetog Jakova.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Mića Grbić sa sinovicom Sanjom
Sam Mića Grbić svedoči o ovom čudesnom trenutku:
- Išao sam uz pomoć štaka već tri meseca. Bolela me je noga, hodao sam kao da sam rođen kao bogalj. Međutim, moj sin Raša Grbić i moja sinovica Sanja, predložili su da idemo u Tumane. Rekao sam da idemo, uzeo sam štaku, seo sam u kola… Stigli smo u Tumane i čim sam poljubio kapiju ove svetinje, ostavio sam štaku i prohodao.
Tumane nisu samo mesto gde se čuda beleže — to je mesto gde se ona događaju. Mesto gde večnost dotiče svakodnevicu, gde se hod ne meri samo nogama, već verom.
Na dan kada se Crkva u suzama seća Hristove smrti, Tumane su postale svedok Vaskrsenja — ne samo Njegovog, već i svakog duhovnog i telesnog vaskrsenja koje se rađa iz istinske vere.
Mićin hod više nije običan korak. To je korak zahvalnosti, hod nade, put kroz koji govori sam Gospod: da je živ, da je sa nama i da čini čuda — i danas.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.