Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na dan koji svaka hrišćanska duša dočekuje s dubokim drhtajem — na Veliki petak, dan Hristovog stradanja, ali i najave Vaskrsenja — u svetinji manastira Tumane dogodilo se čudo koje svedoči da Bog ne deluje samo u prošlosti, već i danas, u tišini vere i uzdignutih molitava.
Dok su se vernici molili pred plaštanicom, položenom u čast tela Gospoda Isusa Hrista, kroz suze i himne, desilo se nešto što će ostati urezano u pamćenje mnogih. Nebo se, kako svedoče prisutni, spustilo na zemlju — i dotaklo čoveka - Miću Grbića iz Smederevske Palanke.
Iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, obratio se vernicima sa rečima koje su izazvale suze i tišinu punu strahopoštovanja:
— Na ovaj blagosloveni dan, dan kada se prisećamo Hristovog stradanja, ali i u svetlosti Vaskrsenja koje dolazi, Gospod je pokazao svoje milosrđe. Jedan naš brat, koji je tri meseca hodao sa štapom, celivao je kapiju manastira i u tom trenutku — ostavio štaku i prohodao, rekao je iguman, ističući da se čudo dogodilo po zastupništvu Tumanskih svetitelja, Svetog Zosima i Svetog Jakova.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Mića Grbić sa sinovicom Sanjom
Sam Mića Grbić svedoči o ovom čudesnom trenutku:
- Išao sam uz pomoć štaka već tri meseca. Bolela me je noga, hodao sam kao da sam rođen kao bogalj. Međutim, moj sin Raša Grbić i moja sinovica Sanja, predložili su da idemo u Tumane. Rekao sam da idemo, uzeo sam štaku, seo sam u kola… Stigli smo u Tumane i čim sam poljubio kapiju ove svetinje, ostavio sam štaku i prohodao.
Tumane nisu samo mesto gde se čuda beleže — to je mesto gde se ona događaju. Mesto gde večnost dotiče svakodnevicu, gde se hod ne meri samo nogama, već verom.
Na dan kada se Crkva u suzama seća Hristove smrti, Tumane su postale svedok Vaskrsenja — ne samo Njegovog, već i svakog duhovnog i telesnog vaskrsenja koje se rađa iz istinske vere.
Mićin hod više nije običan korak. To je korak zahvalnosti, hod nade, put kroz koji govori sam Gospod: da je živ, da je sa nama i da čini čuda — i danas.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.