Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na dan koji svaka hrišćanska duša dočekuje s dubokim drhtajem — na Veliki petak, dan Hristovog stradanja, ali i najave Vaskrsenja — u svetinji manastira Tumane dogodilo se čudo koje svedoči da Bog ne deluje samo u prošlosti, već i danas, u tišini vere i uzdignutih molitava.
Dok su se vernici molili pred plaštanicom, položenom u čast tela Gospoda Isusa Hrista, kroz suze i himne, desilo se nešto što će ostati urezano u pamćenje mnogih. Nebo se, kako svedoče prisutni, spustilo na zemlju — i dotaklo čoveka - Miću Grbića iz Smederevske Palanke.
Iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, obratio se vernicima sa rečima koje su izazvale suze i tišinu punu strahopoštovanja:
— Na ovaj blagosloveni dan, dan kada se prisećamo Hristovog stradanja, ali i u svetlosti Vaskrsenja koje dolazi, Gospod je pokazao svoje milosrđe. Jedan naš brat, koji je tri meseca hodao sa štapom, celivao je kapiju manastira i u tom trenutku — ostavio štaku i prohodao, rekao je iguman, ističući da se čudo dogodilo po zastupništvu Tumanskih svetitelja, Svetog Zosima i Svetog Jakova.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Mića Grbić sa sinovicom Sanjom
Sam Mića Grbić svedoči o ovom čudesnom trenutku:
- Išao sam uz pomoć štaka već tri meseca. Bolela me je noga, hodao sam kao da sam rođen kao bogalj. Međutim, moj sin Raša Grbić i moja sinovica Sanja, predložili su da idemo u Tumane. Rekao sam da idemo, uzeo sam štaku, seo sam u kola… Stigli smo u Tumane i čim sam poljubio kapiju ove svetinje, ostavio sam štaku i prohodao.
Tumane nisu samo mesto gde se čuda beleže — to je mesto gde se ona događaju. Mesto gde večnost dotiče svakodnevicu, gde se hod ne meri samo nogama, već verom.
Na dan kada se Crkva u suzama seća Hristove smrti, Tumane su postale svedok Vaskrsenja — ne samo Njegovog, već i svakog duhovnog i telesnog vaskrsenja koje se rađa iz istinske vere.
Mićin hod više nije običan korak. To je korak zahvalnosti, hod nade, put kroz koji govori sam Gospod: da je živ, da je sa nama i da čini čuda — i danas.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
Ruski državljanin, koji je živeo u „Ruskome manastiru“ na Svetoj Gori, pokušao je da napusti Grčku avionom — sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora i novčanu kaznu od 5.000 evra.