Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
U svetinji manastira Tumane, 16. februara, na dan upokojenja Svetog Jakova, održano je svečano bogosluženje i molitvena litija. Ni hladno i snežno vreme nije predstavljalo prepreku kolonama vernog naroda, koji su, vođeni verom i ljubavlju, došli da se poklone čudotvorcu i iscelitelju, Prepodobnom Jakovu Tumanskom. Ovaj svetitelj, koji se upokojio 1946. godine, od 2017. godine proslavlja se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao Prepodobni Jakov Novi Tumanski.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Mošti Svetog Jakova su litisjki su pronete manastirskom portom
Uz miris tamjana i svetlost sveća, okupljeni narod sabrao se oko svetih moštiju Svetog Jakova, u molitvenom vapaju za blagoslov i utehu u ovim izazovnim vremenima. Iguman manastira Tumane, arhimandrit Dimitrije, u svojoj nadahnutoj besedi uputio je snažne reči vere i nade:
- Sveti Jakove, čudotvorče Tumanski, evo sabrali smo se ovde oko tvojih svetih moštiju da te molimo – da čuješ glas naših molitava, da nas ne odbaciš, da nas sve blagosloviš, da nas ukrepiš u veri, da nas isceliš od bolesti i stradanja - rekao je iguman na početku emotivne besede i dodao:
- Budi nam prijatelj u ime Hristovo, nama – narodu Tvome i narodu Svetoga Save, koji se samo na vas, ugodnike Božije, oslanja. Da nas štitite i vodite putem pravoživlja, kako u vreme zemaljskog života, tako i sve do večnosti...
Njegove reči, pune molitvene snage i ljubavi prema svetitelju, odjeknule su u srcima sabranih, dok su molitve uzdizane nebu u nadi za duhovnu utehu i isceljenje. Govorio je o snazi vere, o moći svetitelja koji ne ostavlja svoj narod i o svetinji Tumana, koja kroz vekove ostaje svetionik pravoslavlja i duhovne obnove.
Poseban akcenat stavljen je na one koji osporavaju čudotvornu moć svetitelja i snagu molitve:
- Zatvorite usta bogohulnicima, koji skaču na vas i na ovu svetinju, govoreći da u Tumanu nema ničega osim reklame i marketinga. U Tumanu imate vi – divni čudotvorci – i narod to vidi, narod to poznaje. Ako im smeta, neka idu što dalje od ove Božije kuće. Ma bili i u kom činu, ma bili i u kom zvanju. Neprijatelji su i spoljašnji i unutrašnji – i Crkve, i društva, i svakog od nas. Borimo se da se mi ne pokažemo neprijateljima drugima, da mi ne budemo sudije drugima.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Litija u manastiru Tumane
Ove reči osnažile su okupljene vernike, podsećajući ih da je vera temelj njihovog postojanja i da svetitelji neprestano bdiju nad narodom. Litija, koja je nakon bogosluženja prošla manastirskim imanjem, bila je znak neprekinute duhovne veze sa Svetim Jakovom i Svetim Zosimom Tumanskim.
U vremenu punom izazova, kada mnogi traže put istine i utehe, Tumane ostaje mesto sabranja, duhovnog preobražaja i molitvenog isceljenja. Sveti Jakov, čudotvorac Tumanski, nastavlja da svojim molitvama i čudesima svedoči prisustvo Božje ljubavi, okupljajući narod pod okriljem vere i blagoslova.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.