Ovaj izvor duhovne snage i sigurnosti osvetljava put vernom narodu ka božanskoj milosti, donoseći zaštitu i utehu.
U svetu prepunom brzine i materijalizma, krst, kao simbol vere, predstavlja tihi poziv na duhovnost i uzdizanje iznad svakodnevnih iskušenja. Vernici ga nose oko vrata, postavljaju u domovima, koriste u molitvi, ali i prilikom pravljenja znaka krsta — svaki od ovih trenutaka nosi duboko ukorenjeno značenje, daleko više od samog čina.
Shutterstock
U momovim krst očično zauzima mesto kod ulaznih vrata ili u kutku gde su ikone
Nošenje krsta na grudima nije samo običaj, već živi izraz predanosti Hristu i Njegovoj žrtvi na Golgoti. Ovaj mali simbol, koji često prolazi neopaženo u očima drugih, za vernika postaje štit protiv nevidljivih neprijatelja — simbol borbe protiv zla i podsećanje na milost koju Bog svakodnevno izliva na čoveka. „Krstom zaštićeni protivimo se vražjim zamkama,“ govore stare crkvene pesme, podsećajući da u ovom simbolu leži snaga koja nadilazi vidljive svetove.
Pravljenje znaka krsta, često smatrano tek formalnošću ili starinskim običajem, zapravo predstavlja molitvu u pokretu. Svaki dodir prstima čela, srca i ramena ima svoje značenje. To je akt predanja sebe Gospodu, osvećivanja svog uma, duše i tela, kao i priznanje Svetog Trojstva — Oca, Sina i Svetog Duha. „Ruka koja pravi znak krsta postaje oružje koje vodi dušu u božansku svetlost,“ piše Sveti Jovan Damaskin. U toj jednostavnoj radnji vernik nalazi utehu i snagu, a sile tame drhte i udaljuju se, nesposobne da se suprotstave svetosti tog čina.
Shutterstock
Duhovnici često ističu - gde je krst, tu su i anđeli
U domu, krst zauzima centralno mesto kao simbol zaštite. Mnogi vernici ga postavljaju iznad ulaznih vrata ili na istaknuto mesto u prostoriji gde se okupljaju članovi porodice. Krst u domu nije samo dekoracija, već podsećanje na Božije prisustvo u svakom trenutku života. Vernici veruju da krst osvećuje prostor, donosi mir i udaljava sve što je nečisto. „Gde je krst, tu su i anđeli,“ često govore duhovnici, ističući njegovu ulogu u duhovnoj borbi svakodnevnog života.
Sveti Ignjatije Bogonosac, koji je spremno prihvatio mučeničku smrt u ime Hrista, pruža duboko inspirativan pogled na krst kao sredstvo spasenja. On kaže: „Neka me ništa ne privlači ni na zemlji, ni na nebesima, samo da zadobijem Hrista Isusa, Koji je razapet za mene. Krst Njegov je moje vaskrsenje.“ Ovim rečima Sveti Ignjatije jasno povezuje veru u krst sa nadom u večni život, podsećajući nas da je krst ne samo simbol stradanja, već i trijumfa nad smrću.
Schutterstock
Krst na brojanici
U svetu punom buke i zbunjenosti, krst ostaje tiha, ali moćna poruka ljubavi i vere. Kroz jednostavan čin pravljenja znaka krsta, nošenja svetog simbola ili postavljanja krsta u dom, pravoslavni vernici grade nevidljivi, ali čvrst most ka Bogu, štiteći se i pronalazeći snagu u svetlosti Hristove žrtve.
Neka krst, simbol spasenja, uvek bude izvor snage i svetlosti za svakog vernika, podsećajući nas da, bez obzira na sve što nas okružuje, Božija milost vodi naše korake i čuva našu dušu.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, akademik Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U Krstopoklonoj nedelji setimo se Svete carice Jelene, žene koja je od skromnih početaka postala simbol hrišćanskog spasenja, čineći Krst hrišćanskim znamenjem koje prevazilazi granice vremena.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Jesenji Krstovdan donosi niz narodnih tradicija, ali samo iskrena molitva vodi ka Božjoj blagodati. Vernici često upadaju u zamku sujeverja, zaboravljajući da je snaga krsta daleko iznad svakog običaja ili predanja.
Kroz sećanje na svoje hodočašće na Golgotu, jedan od najvećih duhovnika 20. veka govorio je o tri ključna krsta koja svako od nas nosi: onaj na kom je razapet Isus, kao i one na kojima su raspeti pokajani i nepokajani razbojnik.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.