PREVEO U HRIŠĆANSTVO NAROD OD KOJEG JE PRE TOGA PRETRPEO NEOPISIVE MUKE: Danas je Sveti apostol Aristovul Britanski
Kada je veliki apostol Pavle postavljao mnoge episkope za razne krajeve sveta, tada je postavio i Aristovula za britanskog episkopa.
Ovaj izvor duhovne snage i sigurnosti osvetljava put vernom narodu ka božanskoj milosti, donoseći zaštitu i utehu.
U svetu prepunom brzine i materijalizma, krst, kao simbol vere, predstavlja tihi poziv na duhovnost i uzdizanje iznad svakodnevnih iskušenja. Vernici ga nose oko vrata, postavljaju u domovima, koriste u molitvi, ali i prilikom pravljenja znaka krsta — svaki od ovih trenutaka nosi duboko ukorenjeno značenje, daleko više od samog čina.
Nošenje krsta na grudima nije samo običaj, već živi izraz predanosti Hristu i Njegovoj žrtvi na Golgoti. Ovaj mali simbol, koji često prolazi neopaženo u očima drugih, za vernika postaje štit protiv nevidljivih neprijatelja — simbol borbe protiv zla i podsećanje na milost koju Bog svakodnevno izliva na čoveka. „Krstom zaštićeni protivimo se vražjim zamkama,“ govore stare crkvene pesme, podsećajući da u ovom simbolu leži snaga koja nadilazi vidljive svetove.
Pravljenje znaka krsta, često smatrano tek formalnošću ili starinskim običajem, zapravo predstavlja molitvu u pokretu. Svaki dodir prstima čela, srca i ramena ima svoje značenje. To je akt predanja sebe Gospodu, osvećivanja svog uma, duše i tela, kao i priznanje Svetog Trojstva — Oca, Sina i Svetog Duha. „Ruka koja pravi znak krsta postaje oružje koje vodi dušu u božansku svetlost,“ piše Sveti Jovan Damaskin. U toj jednostavnoj radnji vernik nalazi utehu i snagu, a sile tame drhte i udaljuju se, nesposobne da se suprotstave svetosti tog čina.
U domu, krst zauzima centralno mesto kao simbol zaštite. Mnogi vernici ga postavljaju iznad ulaznih vrata ili na istaknuto mesto u prostoriji gde se okupljaju članovi porodice. Krst u domu nije samo dekoracija, već podsećanje na Božije prisustvo u svakom trenutku života. Vernici veruju da krst osvećuje prostor, donosi mir i udaljava sve što je nečisto. „Gde je krst, tu su i anđeli,“ često govore duhovnici, ističući njegovu ulogu u duhovnoj borbi svakodnevnog života.
Sveti Ignjatije Bogonosac, koji je spremno prihvatio mučeničku smrt u ime Hrista, pruža duboko inspirativan pogled na krst kao sredstvo spasenja. On kaže: „Neka me ništa ne privlači ni na zemlji, ni na nebesima, samo da zadobijem Hrista Isusa, Koji je razapet za mene. Krst Njegov je moje vaskrsenje.“ Ovim rečima Sveti Ignjatije jasno povezuje veru u krst sa nadom u večni život, podsećajući nas da je krst ne samo simbol stradanja, već i trijumfa nad smrću.
U svetu punom buke i zbunjenosti, krst ostaje tiha, ali moćna poruka ljubavi i vere. Kroz jednostavan čin pravljenja znaka krsta, nošenja svetog simbola ili postavljanja krsta u dom, pravoslavni vernici grade nevidljivi, ali čvrst most ka Bogu, štiteći se i pronalazeći snagu u svetlosti Hristove žrtve.
Neka krst, simbol spasenja, uvek bude izvor snage i svetlosti za svakog vernika, podsećajući nas da, bez obzira na sve što nas okružuje, Božija milost vodi naše korake i čuva našu dušu.
U Krstopoklonoj nedelji setimo se Svete carice Jelene, žene koja je od skromnih početaka postala simbol hrišćanskog spasenja, čineći Krst hrišćanskim znamenjem koje prevazilazi granice vremena.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Jesenji Krstovdan donosi niz narodnih tradicija, ali samo iskrena molitva vodi ka Božjoj blagodati. Vernici često upadaju u zamku sujeverja, zaboravljajući da je snaga krsta daleko iznad svakog običaja ili predanja.
Kroz sećanje na svoje hodočašće na Golgotu, jedan od najvećih duhovnika 20. veka govorio je o tri ključna krsta koja svako od nas nosi: onaj na kom je razapet Isus, kao i one na kojima su raspeti pokajani i nepokajani razbojnik.
Monaški starešina Kiparske pravoslavne crkve izazvao je incident na trgu grada Lamije i zbog takvog ponašanja odveden na prisilno lečenje.
Zauzimanje svetinja u naselju Bela Crkvi u Ukrajini, izaziva osude širom sveta, dok Ruska Federacija traži hitnu zaštitu kanonskih pravoslavnih objekata i pravdu za sveštenstvo.
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, kaže teolog Aleksandar Đurđević.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Monaški starešina Kiparske pravoslavne crkve izazvao je incident na trgu grada Lamije i zbog takvog ponašanja odveden na prisilno lečenje.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Savremen tempo života može otežati post, a i pored želje da ispoštujemo crkvena pravila to nije lako izvesti niti naći pravu meru.
Eparhija Budimljansko-nikšićka uputila je javni apel Jakovu Milatoviću, pozivajući ga da proširi inicijativu za rehabilitaciju golootočkih zatvorenika i na nevino postradale žrtve komunističkog terora, čiji posmrtni ostaci i dalje počivaju u masovnim grobnicama, bez imena i obeležja.
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.