VERSKI KALENDAR ZA SUBOTU 14. FEBRUAR
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Jesenji Krstovdan donosi niz narodnih tradicija, ali samo iskrena molitva vodi ka Božjoj blagodati. Vernici često upadaju u zamku sujeverja, zaboravljajući da je snaga krsta daleko iznad svakog običaja ili predanja.
Praznik posvećen pronalasku Časnog krsta, u narodu poznatiji kao jesenji Krstovdan, duboko je ukorenjen u srpskoj pravoslavnoj tradiciji i obeležava se širom srpskih zemalja s posebnim običajima. Ovaj praznik podseća vernike na veliku silu Krsta Gospodnjeg, pod čijim se znamenjem vernici okupljaju u molitvi i skrušenosti. Međutim, kroz vekove su se razvili različiti običaji i verovanja koja, iako često prelepo ukorenjena u narodni duh, mogu zavesti neupućene i otvoriti vrata sujeverju.
Običaji koji prate ovaj praznik neretko se fokusiraju na prognoziranje vremena, plodnosti zemlje i zdravlja ljudi, ali u svemu tome ne sme se izgubiti iz vida prava suština – a to je molitva, poniznost pred Bogom i priznavanje sile Časnog krsta. Vernici treba da budu oprezni, da se ne prepuste iskušenju verovanja u neosnovane tradicije koje odvlače pažnju od suštinskog, jer samo molitva Krstu Gospodnjem i Hristu Spasitelju može doneti istinsku blagodat i zaštitu.
U molitvi Časnom krstu, koja se izgovara na ovaj dan, krije se prava snaga i smisao praznika:
“Slava Gospode, Krstu Tvome Časnome! Neka vaskrsne Bog, i neka se razveju Njegovi neprijatelji, i neka beže od Lica Njegova oni koji ga mrze.
Neka iščeznu kao što iščezava dim, kao što se topi vosak na domaku ognja; tako neka izginu đavoli pred licem onih koji ljube Boga i osenjuju se krsnim znakom, i koji radosno govore: Raduj se, prečasni i životvorni Krste Gospodnji, koji progoniš đavole silom raspetog na tebi Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je sišao u pakao i satro silu đavolsku, i koji nam je darovao tebe,
Krst Svoj Časni, za proganjanje svakog protivnika. Prečasni i životvorni Krste Gospodnji, pomaži mi uvek sa Svetom Vladarkom, Djevom Bogorodicom, i sa svima Svetima zanavek. Amin.”
Zato, na jesenji Krstovdan, pre nego što posegnemo za narodnim verovanjima, setimo se da je vera iznad svega molitva. U svetlosti Hristove žrtve, krst nije samo simbol, već živi svedok spasenja i snaga koja razvejava sile tame. Sujeverje nas odvaja od ove svetlosti, a molitva nas približava onom što je večno i božansko. Na krstu je raspet Hristos, koji nas je svojom smrću oslobodio od svakog straha i predrasude. Neka nam Časni krst uvek bude štit, a neka molitva bude naše najjače oružje.

Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.