Manastir Tumane je već ispunjen brojnim vernicima koji su prisustvovali večernjem bogosluženju uz pomazivanje osvećenim uljem. Na dan proslave biće služena sveta liturgija, litija, čitan akatist i molitva za zdravlje.
Uoči proslave deset godina od obretenja moštiju Svetog Jakova, u hramu Manastira Tumane služeno je večernje bogosluženje uz tradicionalno mirosanje. Već tada, brojni vernici iz svih krajeva Srbije, regiona, pa čak i iz dijaspore, pohrlili su ka svetinji, želeći da uzmu učešća u ovom značajnom duhovnom događaju. Manastirska porta bila je ispunjena molitvom, dok su sveće tiho gorele u rukama okupljenih, donoseći mir i blagodat svima prisutnima.
Mirosanje u pravoslavlju zauzima posebno mesto u bogoslužbenom životu vernika. Iako mnogi ovaj čin povezuju isključivo sa krštenjem i svetim miropomazanjem, mirosanje ima širu primenu u pravoslavnoj tradiciji.
Foto: Religija
Mirosanje je pomazivanje vernika osvećenim uljem
Miropomazanje se vrši jednom, prilikom krštenja, dok je mirosanje čin pomazivanja osvećenim uljem koji se redovno obavlja tokom večernjih službi ili velikih postova. Ulje korišćeno za mirosanje simbolizuje Božje milosrđe i blagoslov, a veruje se da donosi isceljenje duše i tela. Za razliku od svetog miropomazanja, mirosanje se može ponavljati, omogućujući vernicima da redovno obnavljaju svoju duhovnu snagu kroz ovaj sveti čin.
Foto: Religija
Kivot sa moštima Svetog Jakova
Deset godina od otkrivanja moštiju Svetog Jakova biće obeleženo 20. oktobra, kada će Manastir Tumane biti domaćin velikog broja vernika. Iguman manastira, arhimandrit Dimitrije Plećević, istakao je da očekuje desetine hiljada ljudi iz svih delova sveta.
- Zaista je dirljivo videti ovakvo duhovno sabranje, gde je prisutna gužva, ali ne i nervoza. Svi su usaglašeni u jednom: da smo tu zbog Boga, zajednice sa njim i poštovanja svetitelja - rekao je iguman Dimitrije.
Foto: Religija
Hram Manastira Tumane uoči jubileja ispunjen je vernicima iz svih krajeva
Na dan proslave, arhijerejska liturgija počeće u 8.30 časova, nakon čega će mošti Svetog Jakova biti pronete kroz manastirsku portu u litiji. Vernici će imati priliku da se poklone moštima, dotaknu Svetitelja i prime njegov blagoslov. Nakon liturgije, u 11 časova biće čitan akatist Svetom Jakovu, a potom će se služiti molitva za zdravlje svih prisutnih, pružajući vernicima priliku da sa verom i nadom traže isceljenje i duhovno okrepljenje od svetitelja.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Monah manastira Tumane deli ključne pouke o pravilnoj molitvi, darovanju i korišćenju svetih predmeta, kako biste svoja hodočašća učinili blagoslovenim.
Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.