Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Manastir Svetog Georgija Pobedonosca, smešten među planinama i s pogledom na mirno jezero, oko 130 kilometara zapadno od Skoplja, izrađuje jedinstvene mitre koje danas nose patrijarsi i episkopi širom pravoslavlja.
– Mi smo jedini na svetu koji radimo sa ovakvom vrstom mitre – kaže monahinja Jefimija, govoreći o radionici u kojoj radi deset sestara, prenosi AFP.
Tajne zanata koje se prenose šapatom
Sestrinstvo radi kao jedna duša, uz pomoć dve iskušenice, pri čemu svaka monahinja ima svoj deo posla.
– Svaka od nas ima svoje zaduženje u izradi – objašnjava Jefimija, dok pažljivo prati kako jedna od sestara dodaje poslednje ukrase na obnovljenu mitru.
Određeni postupci u ručnoj izradi toliko su tajni da ih zna samo nekolicina monahinja, dodaje četrdesetčetvorogodišnja sestra Jefimija.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinje manastira Svetog Georgija, sestra Jefimija i sestra Jelisaveta
Od štale do svetinje: Preporod manastira
Manastir je u početku bio muški, ali je posle Drugog svetskog rata komunistička vlast zatvorila obitelj i pretvorila je u štalu.
Ponovo je oživeo kao ženski manastir 2001. godine, a od tada su monahinje izradile oko 1.700 mitri, svedoči monahinja Jefimija.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinja Jelisaveta
Posebna mitra za papu Franju
Iako mitru nose i rimski papa, kao i episkopi i igumani u pojedinim drugim hrišćanskim tradicijama, one koje se izrađuju u manastiru Svetog Georgija namenjene su isključivo pravoslavnim arhijerejima.
Kao izuzetak, sestrinstvo je napravilo i jednu posebnu mitru za upokojenog papu Franju, na čijoj izradi se radilo pet meseci.
Taj dar papi je predala državna delegacija Severne Makedonije u Vatikanu 2016. godine.
– Bio je prijatno iznenađen – kaže sestra Jefimija s ponosom.
Mitre vredne zlata i molitve
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinje manastira Svetog Georgija, sestra Jefimija i sestra Jelisaveta
Ukrašene živopisnim bojama, zlatovezom i dragim kamenjem, svaka mitra teži između jednog i dva kilograma.
Za njenu izradu potrebno je najmanje četiri nedelje, a pojedine se rade i po pola godine.
Prema rečima sestre Jefimije, mitre iz manastira Svetog Georgija nose pečat raskošnog stila poznovizantijskog doba, ali radionica, svojim tajnim tehnikama, unosi osoben pečat i novu lepotu.
Simbol trnovog venca
Uprkos svojoj blistavosti, mitra je pre svega simbol trnovog venca koji je, po predanju, stavljen na Hristovu glavu na Golgoti. Sestra Jefimija kaže da se nada da će svaka mitra doneti smirenje onome ko je nosi.
– Ako episkop nosi na glavi tako neprocenjiv ukras, a ne oseća breme stradanja savremenog čoveka, onda mitru nosi uzalud – poručila je ona.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Akilu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Klimenta Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Na praznik Svetog arhangela Gavrila, episkop bački pozvao je vernike na očuvanje crkvenog jedinstva, poručivši da se Hristos i Crkva ne mogu prilagođavati ljudskim merilima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.