KAKO DA VAS ŽENA SLUŠA: Arhimandrit Hrizostom Nešić dao mudar savet muškarcima
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Manastir Svetog Georgija Pobedonosca, smešten među planinama i s pogledom na mirno jezero, oko 130 kilometara zapadno od Skoplja, izrađuje jedinstvene mitre koje danas nose patrijarsi i episkopi širom pravoslavlja.
– Mi smo jedini na svetu koji radimo sa ovakvom vrstom mitre – kaže monahinja Jefimija, govoreći o radionici u kojoj radi deset sestara, prenosi AFP.
Sestrinstvo radi kao jedna duša, uz pomoć dve iskušenice, pri čemu svaka monahinja ima svoj deo posla.
– Svaka od nas ima svoje zaduženje u izradi – objašnjava Jefimija, dok pažljivo prati kako jedna od sestara dodaje poslednje ukrase na obnovljenu mitru.
Određeni postupci u ručnoj izradi toliko su tajni da ih zna samo nekolicina monahinja, dodaje četrdesetčetvorogodišnja sestra Jefimija.
Manastir je u početku bio muški, ali je posle Drugog svetskog rata komunistička vlast zatvorila obitelj i pretvorila je u štalu.
Ponovo je oživeo kao ženski manastir 2001. godine, a od tada su monahinje izradile oko 1.700 mitri, svedoči monahinja Jefimija.
Iako mitru nose i rimski papa, kao i episkopi i igumani u pojedinim drugim hrišćanskim tradicijama, one koje se izrađuju u manastiru Svetog Georgija namenjene su isključivo pravoslavnim arhijerejima.
Kao izuzetak, sestrinstvo je napravilo i jednu posebnu mitru za upokojenog papu Franju, na čijoj izradi se radilo pet meseci.
Taj dar papi je predala državna delegacija Severne Makedonije u Vatikanu 2016. godine.
– Bio je prijatno iznenađen – kaže sestra Jefimija s ponosom.
Ukrašene živopisnim bojama, zlatovezom i dragim kamenjem, svaka mitra teži između jednog i dva kilograma.
Za njenu izradu potrebno je najmanje četiri nedelje, a pojedine se rade i po pola godine.
Prema rečima sestre Jefimije, mitre iz manastira Svetog Georgija nose pečat raskošnog stila poznovizantijskog doba, ali radionica, svojim tajnim tehnikama, unosi osoben pečat i novu lepotu.
Uprkos svojoj blistavosti, mitra je pre svega simbol trnovog venca koji je, po predanju, stavljen na Hristovu glavu na Golgoti. Sestra Jefimija kaže da se nada da će svaka mitra doneti smirenje onome ko je nosi.
– Ako episkop nosi na glavi tako neprocenjiv ukras, a ne oseća breme stradanja savremenog čoveka, onda mitru nosi uzalud – poručila je ona.

Od štale do svetinje: Preporod manastira

Posebna mitra za papu Franju
Mitre vredne zlata i molitve

Simbol trnovog venca
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Džej Di Vens otvoreno o odgajanju dece u hrišćanskoj tradiciji i granicama duhovnog uticaja u međuverskim brakovima, što je izazvalo žestoke reakcije i debatu u javnosti.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.