KADA SE NAĐATE U SITUACIJI DA NE ZNATE ŠTA DA URADITE, SAMO SLEDITE OVAJ PUT! Sveti Gavrilo Gruzijski kaže da je jedno on siguran i da vodi baš tamo gde i treba!
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Manastir Svetog Georgija Pobedonosca, smešten među planinama i s pogledom na mirno jezero, oko 130 kilometara zapadno od Skoplja, izrađuje jedinstvene mitre koje danas nose patrijarsi i episkopi širom pravoslavlja.
– Mi smo jedini na svetu koji radimo sa ovakvom vrstom mitre – kaže monahinja Jefimija, govoreći o radionici u kojoj radi deset sestara, prenosi AFP.
Sestrinstvo radi kao jedna duša, uz pomoć dve iskušenice, pri čemu svaka monahinja ima svoj deo posla.
– Svaka od nas ima svoje zaduženje u izradi – objašnjava Jefimija, dok pažljivo prati kako jedna od sestara dodaje poslednje ukrase na obnovljenu mitru.
Određeni postupci u ručnoj izradi toliko su tajni da ih zna samo nekolicina monahinja, dodaje četrdesetčetvorogodišnja sestra Jefimija.
Manastir je u početku bio muški, ali je posle Drugog svetskog rata komunistička vlast zatvorila obitelj i pretvorila je u štalu.
Ponovo je oživeo kao ženski manastir 2001. godine, a od tada su monahinje izradile oko 1.700 mitri, svedoči monahinja Jefimija.
Iako mitru nose i rimski papa, kao i episkopi i igumani u pojedinim drugim hrišćanskim tradicijama, one koje se izrađuju u manastiru Svetog Georgija namenjene su isključivo pravoslavnim arhijerejima.
Kao izuzetak, sestrinstvo je napravilo i jednu posebnu mitru za upokojenog papu Franju, na čijoj izradi se radilo pet meseci.
Taj dar papi je predala državna delegacija Severne Makedonije u Vatikanu 2016. godine.
– Bio je prijatno iznenađen – kaže sestra Jefimija s ponosom.
Ukrašene živopisnim bojama, zlatovezom i dragim kamenjem, svaka mitra teži između jednog i dva kilograma.
Za njenu izradu potrebno je najmanje četiri nedelje, a pojedine se rade i po pola godine.
Prema rečima sestre Jefimije, mitre iz manastira Svetog Georgija nose pečat raskošnog stila poznovizantijskog doba, ali radionica, svojim tajnim tehnikama, unosi osoben pečat i novu lepotu.
Uprkos svojoj blistavosti, mitra je pre svega simbol trnovog venca koji je, po predanju, stavljen na Hristovu glavu na Golgoti. Sestra Jefimija kaže da se nada da će svaka mitra doneti smirenje onome ko je nosi.
– Ako episkop nosi na glavi tako neprocenjiv ukras, a ne oseća breme stradanja savremenog čoveka, onda mitru nosi uzalud – poručila je ona.

Od štale do svetinje: Preporod manastira

Posebna mitra za papu Franju
Mitre vredne zlata i molitve

Simbol trnovog venca
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Hram Svetog Vasilija (Vasilija Blaženog) nalazi se na Crvenom trgu i simbol je Moskve.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje