Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Manastir Svetog Georgija Pobedonosca, smešten među planinama i s pogledom na mirno jezero, oko 130 kilometara zapadno od Skoplja, izrađuje jedinstvene mitre koje danas nose patrijarsi i episkopi širom pravoslavlja.
– Mi smo jedini na svetu koji radimo sa ovakvom vrstom mitre – kaže monahinja Jefimija, govoreći o radionici u kojoj radi deset sestara, prenosi AFP.
Tajne zanata koje se prenose šapatom
Sestrinstvo radi kao jedna duša, uz pomoć dve iskušenice, pri čemu svaka monahinja ima svoj deo posla.
– Svaka od nas ima svoje zaduženje u izradi – objašnjava Jefimija, dok pažljivo prati kako jedna od sestara dodaje poslednje ukrase na obnovljenu mitru.
Određeni postupci u ručnoj izradi toliko su tajni da ih zna samo nekolicina monahinja, dodaje četrdesetčetvorogodišnja sestra Jefimija.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinje manastira Svetog Georgija, sestra Jefimija i sestra Jelisaveta
Od štale do svetinje: Preporod manastira
Manastir je u početku bio muški, ali je posle Drugog svetskog rata komunistička vlast zatvorila obitelj i pretvorila je u štalu.
Ponovo je oživeo kao ženski manastir 2001. godine, a od tada su monahinje izradile oko 1.700 mitri, svedoči monahinja Jefimija.
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinja Jelisaveta
Posebna mitra za papu Franju
Iako mitru nose i rimski papa, kao i episkopi i igumani u pojedinim drugim hrišćanskim tradicijama, one koje se izrađuju u manastiru Svetog Georgija namenjene su isključivo pravoslavnim arhijerejima.
Kao izuzetak, sestrinstvo je napravilo i jednu posebnu mitru za upokojenog papu Franju, na čijoj izradi se radilo pet meseci.
Taj dar papi je predala državna delegacija Severne Makedonije u Vatikanu 2016. godine.
– Bio je prijatno iznenađen – kaže sestra Jefimija s ponosom.
Mitre vredne zlata i molitve
Robert ATANASOVSKI / AFP / Profimedia
Monahinje manastira Svetog Georgija, sestra Jefimija i sestra Jelisaveta
Ukrašene živopisnim bojama, zlatovezom i dragim kamenjem, svaka mitra teži između jednog i dva kilograma.
Za njenu izradu potrebno je najmanje četiri nedelje, a pojedine se rade i po pola godine.
Prema rečima sestre Jefimije, mitre iz manastira Svetog Georgija nose pečat raskošnog stila poznovizantijskog doba, ali radionica, svojim tajnim tehnikama, unosi osoben pečat i novu lepotu.
Simbol trnovog venca
Uprkos svojoj blistavosti, mitra je pre svega simbol trnovog venca koji je, po predanju, stavljen na Hristovu glavu na Golgoti. Sestra Jefimija kaže da se nada da će svaka mitra doneti smirenje onome ko je nosi.
– Ako episkop nosi na glavi tako neprocenjiv ukras, a ne oseća breme stradanja savremenog čoveka, onda mitru nosi uzalud – poručila je ona.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.