NI NAJMOĆNIJI LJUDI NE MOGU SVE: Vladika Nikolaj objašnjava ko ima poslednju reč
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Sveštenik Bojan Krstanović navodi da se upravo kod onih, koji se deklarativno bave duhovnošću, često mogu videti ozbiljni moralni i duhovni padovi.
U savremenom društvu, koje je sve više u potrazi za duhovnim, čini se da je religioznost postala i neka vrsta trenda. Putovanja po svetim mestima, deljenje citata Svetih otaca na društvenim mrežama, prisustvo u raznim onlajn molitvenim grupama – sve to danas postaje uobičajena praksa među mnogima koji se izjašnjavaju kao vernici. Međutim, da li takav spoljašnji izraz vere znači i istinsko duhovno napredovanje?
Na ovo pitanje izuzetno oštro i iskreno odgovario je otac Bojan Krstanović na svom Fejsbuk nalogu, koji je upozorio da pobožnost u svojoj formi, ne mora nužno voditi ka Bogu.
- Mi živimo u nekom vremenu kada je određena vrsta pobožnosti u ekspanziji - počeo je otac Bojan i osvrnuo se na određenu grupaciju ljudi koji, iako aktivno učestvuju u duhovnim aktivnostima, često ne pokazuju prave plodove vere.
- Mnogi danas čitaju i dele po internetu razne citate Svetih otaca. Mnogi putuju po manastirima. Sveta zemlja, Grčka, Rusija, Rumunija... Mnogi su upoznali velike duhovnike. Imaju pune kuće ikona... Međutim, da li takvi ljudi zaista duhovno napreduju? – postavlja ključno pitanje.
Otac Bojan pravi snažno poređenje između ovakve spoljašnje pobožnosti i skromne, ali iskrene vere prosečnog srpskog seljaka. Navodi da se upravo kod onih koji se deklarativno bave duhovnošću često mogu videti ozbiljni moralni padovi – padovi koje "ne bi sebi dozvolio jedan prosečan srpski seljak koji tri puta godišnje dođe u hram“.
Dodaje i da takvi ljudi, uprkos svom znanju i aktivnosti, ne uspevaju da nose životne teškoće, dok taj isti seljak "nosi muku bez problema“.
Dešava se vrlo često da takvi ljudi ne mogu da podnesu ni najmanji problem iliti muku koju taj seljak nosi bez problema!
- Zašto je to tako? Videćete da su usta tih ljudi puna osude, ne samo prema sveštenicima i drugom narodu, nego čak i prema velikodostojnicima našim i prema svetinjama. Zašto? Videćete da u njihovim porodicama vlada haos za razliku od ovog mog seljaka u čijoj kući je mir i radost baš kao u nekom manastiru. Zašto? Videćete da ti ljudi u Jerusalimu ili na Egini nemaju onu radost u sebi koju ima taj seljak kada dođe (tri puta godišnje) u svoj seoski hram i kad vidi svog popa kojeg poštuje do neba! Zašto? E pa... ti ljudi imaju mnogo znanja o Bogu, ali nisu upoznali Boga. Poznaju mnogo o Bogu ali ne znaju Boga!
Kao ilustraciju, otac Bojan koristi jednostavnu, ali efektnu analogiju:
- Primera radi, ja mnogo znam o Đokoviću, ali njega stvarno nisam upoznao! Mislim da to nije isto.
U tom duhu nastavlja da objašnjava da ljudi koji Boga traže na pogrešnim mestima i na pogrešan način, ostaju prazni i zbunjeni. Upravo zato, kako kaže, "oni se zapetljaju u svemu tome i onda su lak plen za đavola koji im samo ubacuje nove lavirinte“.
- Pa, kad ih pokosi, ne znaju šta ih je snašlo jer nisu upoznali Boga, pa ne mogu ni da mu zatraže pomoć.
Dublji problem, ističe on, jeste nepoznavanje molitve srcem.
- Oni ustvari ne znaju ni kako se moli srcem. A... ovaj moj seljak zna. Uprkos svojoj jednostavnosti, ovaj seljak ima čistu veru, koju je samo potrebno usmeriti kroz redovno učešće u crkvenom životu. Njemu treba još samo da malo više ide u hram i da posti i da se ispoveda i pričešćuje i to je to. Uspeo je!
Za one koji su, kako kaže, krenuli pogrešnim putem, lek je u poniznosti i povratku osnovama.
- Za početak, da priznaju sebi da su izabrali pogrešan način. Da priznaju sebi da se nisu sreli sa Bogom. Da se smire. Da Boga potraže u svojim parohijskim hramovima kod svojih parohijskih sveštenika.“
Na kraju, otac Bojan jasno poručuje:
- Spusti um svoj u srce svoje i tu se susretni sa Gospodom, a onda mu se svim svojim bićem baci u zagrljaj i živi sa njim! To je jedini put Bogopoznanja!“


Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Savremeno društvo često nagrađuje vidljive uspehe i lako merljive rezultate, dok se tiho strpljenje i predanost malih heroja previđa.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.