printskrin društvene mreže/Shutterstock/fortton/AleksandarPhotograpy
Sveštenik Bojan Krstanović navodi da se upravo kod onih, koji se deklarativno bave duhovnošću, često mogu videti ozbiljni moralni i duhovni padovi.
U savremenom društvu, koje je sve više u potrazi za duhovnim, čini se da je religioznost postala i neka vrsta trenda. Putovanja po svetim mestima, deljenje citata Svetih otaca na društvenim mrežama, prisustvo u raznim onlajn molitvenim grupama – sve to danas postaje uobičajena praksa među mnogima koji se izjašnjavaju kao vernici. Međutim, da li takav spoljašnji izraz vere znači i istinsko duhovno napredovanje?
Na ovo pitanje izuzetno oštro i iskreno odgovario je otac Bojan Krstanović na svom Fejsbuk nalogu, koji je upozorio da pobožnost u svojoj formi, ne mora nužno voditi ka Bogu.
- Mi živimo u nekom vremenu kada je određena vrsta pobožnosti u ekspanziji - počeo je otac Bojan i osvrnuo se na određenu grupaciju ljudi koji, iako aktivno učestvuju u duhovnim aktivnostima, često ne pokazuju prave plodove vere.
- Mnogi danas čitaju i dele po internetu razne citate Svetih otaca. Mnogi putuju po manastirima. Sveta zemlja, Grčka, Rusija, Rumunija... Mnogi su upoznali velike duhovnike. Imaju pune kuće ikona... Međutim, da li takvi ljudi zaista duhovno napreduju? – postavlja ključno pitanje.
printscreen/društvene mreže
Otac Bojan
Otac Bojan pravi snažno poređenje između ovakve spoljašnje pobožnosti i skromne, ali iskrene vere prosečnog srpskog seljaka. Navodi da se upravo kod onih koji se deklarativno bave duhovnošću često mogu videti ozbiljni moralni padovi – padovi koje "ne bi sebi dozvolio jedan prosečan srpski seljak koji tri puta godišnje dođe u hram“.
Dodaje i da takvi ljudi, uprkos svom znanju i aktivnosti, ne uspevaju da nose životne teškoće, dok taj isti seljak "nosi muku bez problema“.
Dešava se vrlo često da takvi ljudi ne mogu da podnesu ni najmanji problem iliti muku koju taj seljak nosi bez problema!
- Zašto je to tako? Videćete da su usta tih ljudi puna osude, ne samo prema sveštenicima i drugom narodu, nego čak i prema velikodostojnicima našim i prema svetinjama. Zašto? Videćete da u njihovim porodicama vlada haos za razliku od ovog mog seljaka u čijoj kući je mir i radost baš kao u nekom manastiru. Zašto? Videćete da ti ljudi u Jerusalimu ili na Egini nemaju onu radost u sebi koju ima taj seljak kada dođe (tri puta godišnje) u svoj seoski hram i kad vidi svog popa kojeg poštuje do neba! Zašto? E pa... ti ljudi imaju mnogo znanja o Bogu, ali nisu upoznali Boga. Poznaju mnogo o Bogu ali ne znaju Boga!
Kao ilustraciju, otac Bojan koristi jednostavnu, ali efektnu analogiju:
- Primera radi, ja mnogo znam o Đokoviću, ali njega stvarno nisam upoznao! Mislim da to nije isto.
Schutterstock/Love You Stock/Tanjug Anelko Utjeanovic
Otac Bojan kaže da mnogi danas ne znaju šta je molitva srca
U tom duhu nastavlja da objašnjava da ljudi koji Boga traže na pogrešnim mestima i na pogrešan način, ostaju prazni i zbunjeni. Upravo zato, kako kaže, "oni se zapetljaju u svemu tome i onda su lak plen za đavola koji im samo ubacuje nove lavirinte“.
- Pa, kad ih pokosi, ne znaju šta ih je snašlo jer nisu upoznali Boga, pa ne mogu ni da mu zatraže pomoć.
Dublji problem, ističe on, jeste nepoznavanje molitve srcem.
- Oni ustvari ne znaju ni kako se moli srcem. A... ovaj moj seljak zna. Uprkos svojoj jednostavnosti, ovaj seljak ima čistu veru, koju je samo potrebno usmeriti kroz redovno učešće u crkvenom životu. Njemu treba još samo da malo više ide u hram i da posti i da se ispoveda i pričešćuje i to je to. Uspeo je!
Za one koji su, kako kaže, krenuli pogrešnim putem, lek je u poniznosti i povratku osnovama.
- Za početak, da priznaju sebi da su izabrali pogrešan način. Da priznaju sebi da se nisu sreli sa Bogom. Da se smire. Da Boga potraže u svojim parohijskim hramovima kod svojih parohijskih sveštenika.“
Na kraju, otac Bojan jasno poručuje:
- Spusti um svoj u srce svoje i tu se susretni sa Gospodom, a onda mu se svim svojim bićem baci u zagrljaj i živi sa njim! To je jedini put Bogopoznanja!“
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.