Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića.
U svakodnevnom životu često smo svedoci unutrašnjih borbi koje vodimo sa sobom – sa svojim mislima, željama, impulsima. U hrišćanskom učenju, ove unutrašnje porive nazivamo strastima.
U hrišćanskom učenju, strasti se ne posmatraju kao obične ljudske emocije, već kao duboko ukorenjene demonske sile koje čoveka odvlače od Boga. Strasti su, naime, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića.
One izopačuju prirodne težnje duše, zamagljuju razum, slabe volju i zarobljavaju srce. Zbog toga se duhovni život u velikoj meri sastoji upravo u borbi sa strastima – ne samo njihovom potiskivanju, već njihovom preobražavanju i isceljenju.
Svaki čovek nosi u sebi različite sklonosti koje, ako se ne obuzdaju, prerastaju u duhovne bolesti: gnev, blud, zavist, tuga, gordost, lenjost, pohlepa, sujeta... Nisu svi pogođeni jednako, ali niko nije pošteđen.
Zato se u duhovnom životu neprestano naglašava potreba za borbom protiv strasti – ne zato što je čovek pozvan da sam sebe muči, već zato što samo kroz očišćenje duše može istinski zavoleti Boga i bližnje.
Shutetrstock/Ezume Images/Vlue/LoveHex/Mongkolchon Akesin
Borba protiv strasti se nameće kao zapovest u hriščanstvu
Mnogi vernici se, međutim, suočavaju sa dilemom: odakle početi? Kada se u nama pojavi iznenadni gnev, nagon bluda, talas zavisti ili teskobe – kako pravilno reagovati? Koji je prvi korak u toj nevidljivoj, ali stvarnoj borbi?
Na ta pitanja daje odgovor jedan od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja prepodobni Nikodim Svetogorac. On naglašava da borba sa strastima ne može biti haotična ni proizvoljna. Mora postojati red.
- Korisno je da znaš kojim se redom moraš boriti protiv strasti, da bi se borio uspešno, a ne kako bilo. Jer mnogi nisu na to pazili, pa ne samo da nisu uspevali, nego su još i naškodili sebi - govorio je starac Nikodim.
On je objasnio i kojim se redom "treba boriti protiv neprijatelja" i savladavati svoje zle želje i strasti:
Schutterstock/ViDI Studio
Strasti su demonske sile koje odvlače čoveka od Boga
- Najpre uđi pažljivo u svoje srce i dobro ispitaj kojim je mislima, raspoloženjima i naklonostima ono osobito zauzeto i koja strast najvećma gospodari i vrši tiraniju nad njim. Digni onda najpre oružje protiv te strasti i staraj se da je savladaš. Usredsredi na to svu svoju pažnju i svu svoju brigu.
Objasnio je šta uraditi, ako se slučajno pojavi koja druga strast.
- Odmah se zainteresuj njom i uguši je, pa se opet vrati borbi protiv svoje glavne strasti, koja neprekidno pokazuje svoje prisustvo i vlast. Jer se i u duhovnoj borbi kao i u svakoj drugoj moramo boriti protiv onoga što ustaje na nas u danom trenutku.
Posle tvrdnji da se u vrhu Crkve govori o mogućem preuređenju crkvene nadležnosti na Primorju, Mitropolija crnogorsko-primorska objavila opširno objašnjenje i poručila da takva ideja nema nikakvo uporište.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Mirotočivog po starom i Svetog Porfirija Gaskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Aleksandra Aleksandrijskog, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ako ti se koji put dogodi da ne možeš vladati svojim srcem, odagnati iz njega tugu i žalost i uspostaviti mir, pribegni molitvi, govorio je Sveti Nikodim Svetogorac.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.