ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Strasti izobličavaju čovekovu volju, menjaju način na koji posmatra svet, a neretko i način na koji vidi sebe i druge.
U pravoslavlju, strasti predstavljaju pomračenje čovekovih unutrašnjih sila, njihovo skretanje sa prirodnog puta ka Bogu i okretanje prema sebičnosti i prolaznim zadovoljstvima.
One nisu samo pojedinačni grehovi, nego duboke sklonosti koje postepeno zarobljavaju dušu, udaljavaju je od njenog izvornog mira i pretvaraju čoveka u biće koje više ne upravlja sobom.
Strasti izobličavaju čovekovu volju, menjaju način na koji posmatra svet, a neretko i način na koji vidi sebe i druge. One remete duhovnu ravnotežu, čineći da um postane zamagljen, srce stvrdnuto, a život lišen istinske radosti.
U pravoslavnoj duhovnosti posebno se naglašava da su strasti opasne upravo zato što se često čine bezazlenim ili čak prirodnim. One ulaze u čoveka tiho, u početku kao sitne slabosti ili prolazne želje, a zatim sve više preuzimaju vlast nad njim.
Tako čovek, misleći da je slobodan, zapravo živi pod teretom nevidljivog ropstva. Strasti čine da osoba reaguje impulsivno, da gubi sposobnost razboritog rasuđivanja i da se postepeno povlači u zatvor sopstvenih navika i unutrašnjih nemira.
Umesto da voli, čovek počinje da poseduje; umesto da traži smisao, traži zadovoljstvo; umesto da se daruje, on se brani od drugih.
Pravoslavni oci uče da se čovek ne oslobađa strasti spoljašnjim metodama nego unutrašnjim preobražajem. Put očišćenja ne sastoji se samo u borbi protiv greha, već u vraćanju čoveka njegovoj iskonskoj prirodi, onoj koja je stvorena da bude slobodna, smirena i sposobna za ljubav. Oslobađanje od strasti donosi i preobražaj celokupne ličnosti: vraća se jasnost uma, toplina srca i mir u duši.
Na taj se način govori i mitropolit Venijamin, naglašavajući da istinska sloboda ne dolazi spolja, već iz unutrašnjeg oslobođenja čoveka od njegovih vezanosti i pomračenja:
"Mi, grešni, ne možemo biti slobodni, jer nama vladaju naše strasti. I samo onoliko koliko ih se oslobađamo raste i naša sloboda. Smirenje daje slobodu. Gord čovek je rob samog sebe, iako umišlja da je slobodan... Neverje je ropstvo. A ljudi misle da je suprotno. Gospod oslobađa od porobljenosti strastima ljudske volje".
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića.
Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Zdrava hrskava grickalica od kukuruznog griza i kikirikija, jednostavna za pripremu i idealna za dane posta na ulju.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.