Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika i vernog naroda, svetinja u Tumanu postala je centar duhovne radosti, molitve i zajedništva.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova Tumanske, Manastir Tumane postao je svetionik duhovne radosti i molitve, okupljajući hiljade vernika iz svih krajeva Srbije, regiona, ali i iz rasejanja. U srcu ovog svetog sabranja, Njegovo Visokopreosveštenstvo mitropolit braničevski Ignatije služio je liturgiju, zajedno sa visokom i časnom pastvom, dok su blagosloveni zvuci liturgijskih himni odjekivali svetinjom, prožimajući srca i duše prisutnih.
ST/Vladimir Lukić
Vernici ispred manastirske crkve čekaju da celivaju relikvije ove svetinje
Vladiki braničevskom Ignjatiju, u čijoj se eparhiji nalazi ova svetinja, sasluživali su mitropoliti šumadijski Jovan, timočki Ilarion, niški Arsenije i vikarni episkopi jegarski i izabrani britansko-irski Nektarije, hvostanski Aleksej, toplički Petar, kao i mnogobrojno sveštenstvo i đakonstvo. Prisutno je bilo i monaštvo, predvođeno arhimandritom Dimitrijem, igumanom manastira Tumane, čiji je spokojni duh nadahnjivao sve okupljene.
ST/Vladimir Lukić
Vladika Ignjatije i iguman Dimitrije lome slavski kolač
Beseda mitropolita Ignjatija, posle čitanja Jevanđelja, istakla je značaj liturgije molitve u sabranju, koja je snažnija od molitvi koje svako od nas pojedinačno uzdiže ka Gospodu i svetiteljima. Izrečena sa dubokim nadahnućem, beseda vladike braničevskog Ignjatija bila je srž duhovne poruke ovoga dana.
ST/Vladimir Lukić
Pričešće
„Danas liturgijski slavimo Svete prepodobne Zosima i Jakova, tumanske svetitelje. A kada ih liturgijski proslavljamo, to ne znači samo puko sećanje na njih i ono što se desilo u prošlosti. To je živi susret sa njima, jer upravo sveta liturgija jeste ikona budućeg Carstva Božjeg. Ona je projava Carstva Božjeg,“ podsetio je vladika Ignjatije, osvetljujući srca prisutnih svetlom vere.
ST/Vladimir Lukić
Iguman Dimitrije
Verujući narod, osvetljen blagoslovom i toplinom molitve, imao je priliku da se pokloni netruležnim moštima svetitelja Zosima i Jakova, kao i delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog. Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“ blistala je svojom prisutnošću, donoseći utehu onima koji su joj se s verom obraćali.
Posle osveštavanja slavskih darova, vladika Ignjatije i iguman Dimitrije prelomili su slavski kolač i pozvali sabrane na trpezu ljubavi, koju je pripremilo sestrinstvo manastira uz pomoć darodavaca. Tako Manastir Tumane, sa svojim svetiteljima, svetim relikvijama i vernicima, nastavlja da sija kao neugasivi plamen duhovne svetlosti, vodeći duše ka večnom Carstvu Božjem.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Monah manastira Tumane deli ključne pouke o pravilnoj molitvi, darovanju i korišćenju svetih predmeta, kako biste svoja hodočašća učinili blagoslovenim.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.