Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika i vernog naroda, svetinja u Tumanu postala je centar duhovne radosti, molitve i zajedništva.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova Tumanske, Manastir Tumane postao je svetionik duhovne radosti i molitve, okupljajući hiljade vernika iz svih krajeva Srbije, regiona, ali i iz rasejanja. U srcu ovog svetog sabranja, Njegovo Visokopreosveštenstvo mitropolit braničevski Ignatije služio je liturgiju, zajedno sa visokom i časnom pastvom, dok su blagosloveni zvuci liturgijskih himni odjekivali svetinjom, prožimajući srca i duše prisutnih.
ST/Vladimir Lukić
Vernici ispred manastirske crkve čekaju da celivaju relikvije ove svetinje
Vladiki braničevskom Ignjatiju, u čijoj se eparhiji nalazi ova svetinja, sasluživali su mitropoliti šumadijski Jovan, timočki Ilarion, niški Arsenije i vikarni episkopi jegarski i izabrani britansko-irski Nektarije, hvostanski Aleksej, toplički Petar, kao i mnogobrojno sveštenstvo i đakonstvo. Prisutno je bilo i monaštvo, predvođeno arhimandritom Dimitrijem, igumanom manastira Tumane, čiji je spokojni duh nadahnjivao sve okupljene.
ST/Vladimir Lukić
Vladika Ignjatije i iguman Dimitrije lome slavski kolač
Beseda mitropolita Ignjatija, posle čitanja Jevanđelja, istakla je značaj liturgije molitve u sabranju, koja je snažnija od molitvi koje svako od nas pojedinačno uzdiže ka Gospodu i svetiteljima. Izrečena sa dubokim nadahnućem, beseda vladike braničevskog Ignjatija bila je srž duhovne poruke ovoga dana.
ST/Vladimir Lukić
Pričešće
„Danas liturgijski slavimo Svete prepodobne Zosima i Jakova, tumanske svetitelje. A kada ih liturgijski proslavljamo, to ne znači samo puko sećanje na njih i ono što se desilo u prošlosti. To je živi susret sa njima, jer upravo sveta liturgija jeste ikona budućeg Carstva Božjeg. Ona je projava Carstva Božjeg,“ podsetio je vladika Ignjatije, osvetljujući srca prisutnih svetlom vere.
ST/Vladimir Lukić
Iguman Dimitrije
Verujući narod, osvetljen blagoslovom i toplinom molitve, imao je priliku da se pokloni netruležnim moštima svetitelja Zosima i Jakova, kao i delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog. Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“ blistala je svojom prisutnošću, donoseći utehu onima koji su joj se s verom obraćali.
Posle osveštavanja slavskih darova, vladika Ignjatije i iguman Dimitrije prelomili su slavski kolač i pozvali sabrane na trpezu ljubavi, koju je pripremilo sestrinstvo manastira uz pomoć darodavaca. Tako Manastir Tumane, sa svojim svetiteljima, svetim relikvijama i vernicima, nastavlja da sija kao neugasivi plamen duhovne svetlosti, vodeći duše ka večnom Carstvu Božjem.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.