Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika i vernog naroda, svetinja u Tumanu postala je centar duhovne radosti, molitve i zajedništva.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova Tumanske, Manastir Tumane postao je svetionik duhovne radosti i molitve, okupljajući hiljade vernika iz svih krajeva Srbije, regiona, ali i iz rasejanja. U srcu ovog svetog sabranja, Njegovo Visokopreosveštenstvo mitropolit braničevski Ignatije služio je liturgiju, zajedno sa visokom i časnom pastvom, dok su blagosloveni zvuci liturgijskih himni odjekivali svetinjom, prožimajući srca i duše prisutnih.
ST/Vladimir Lukić
Vernici ispred manastirske crkve čekaju da celivaju relikvije ove svetinje
Vladiki braničevskom Ignjatiju, u čijoj se eparhiji nalazi ova svetinja, sasluživali su mitropoliti šumadijski Jovan, timočki Ilarion, niški Arsenije i vikarni episkopi jegarski i izabrani britansko-irski Nektarije, hvostanski Aleksej, toplički Petar, kao i mnogobrojno sveštenstvo i đakonstvo. Prisutno je bilo i monaštvo, predvođeno arhimandritom Dimitrijem, igumanom manastira Tumane, čiji je spokojni duh nadahnjivao sve okupljene.
ST/Vladimir Lukić
Vladika Ignjatije i iguman Dimitrije lome slavski kolač
Beseda mitropolita Ignjatija, posle čitanja Jevanđelja, istakla je značaj liturgije molitve u sabranju, koja je snažnija od molitvi koje svako od nas pojedinačno uzdiže ka Gospodu i svetiteljima. Izrečena sa dubokim nadahnućem, beseda vladike braničevskog Ignjatija bila je srž duhovne poruke ovoga dana.
ST/Vladimir Lukić
Pričešće
„Danas liturgijski slavimo Svete prepodobne Zosima i Jakova, tumanske svetitelje. A kada ih liturgijski proslavljamo, to ne znači samo puko sećanje na njih i ono što se desilo u prošlosti. To je živi susret sa njima, jer upravo sveta liturgija jeste ikona budućeg Carstva Božjeg. Ona je projava Carstva Božjeg,“ podsetio je vladika Ignjatije, osvetljujući srca prisutnih svetlom vere.
ST/Vladimir Lukić
Iguman Dimitrije
Verujući narod, osvetljen blagoslovom i toplinom molitve, imao je priliku da se pokloni netruležnim moštima svetitelja Zosima i Jakova, kao i delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog. Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“ blistala je svojom prisutnošću, donoseći utehu onima koji su joj se s verom obraćali.
Posle osveštavanja slavskih darova, vladika Ignjatije i iguman Dimitrije prelomili su slavski kolač i pozvali sabrane na trpezu ljubavi, koju je pripremilo sestrinstvo manastira uz pomoć darodavaca. Tako Manastir Tumane, sa svojim svetiteljima, svetim relikvijama i vernicima, nastavlja da sija kao neugasivi plamen duhovne svetlosti, vodeći duše ka večnom Carstvu Božjem.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.