Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
U srcu Šumadije, okružen gustom šumom i zlatnim poljima, smestio se Manastir Sarinac, posvećen Svetoj Sari, jednoj od tri sestre čije su priče vekovima urezane u kolektivnu svest ovog kraja. Ovaj manastir, sagrađen na crkvištu koje potiče s kraja 14. veka, neposredno nakon Kosovske bitke, ne predstavlja samo duhovno utočište, već i svedočanstvo o hrabrosti i otporu porodice koja je izgubila svog oca, plemića, na bojnom polju.
RINA
Manastir Sarinac
Narodno predanje govori o tri sestre – Raletini, Deni i Sari – koje su se sklonile u ove krajeve posle tragične smrti svog oca. Svaka od njih je, po sopstvenoj volji, osnovala manastir: Sarinac, Raletinac i Denkovac. U manastiru Sarinac, u kome se mošti Svete Sare i danas nalaze, stvorila se snažna povezanost između vernika i svetosti koja ovde obitava.
RINA
Celivajuća ikona u manastirskom hramu
Nova crkva, posvećena Vaznesenju Gospodnjem, podignuta je 1996. godine, a manastirski konak je dodatno obogatio duhovni život ovog svetog mesta. Hram je skromnih dimenzija, ali je izrađen u duhu srednjovekovne raške arhitekture. Njegova belina, naglašena crvenim okvirima prozora i krovnim vencima, donosi osećaj pročišćenja i duhovnog uzdizanja. Iznad središnjeg prostora uzdiže se masivna osmostrana kupola, koja simbolizuje povezanost između neba i zemlje.
RINA
Manastirska crkva posvećena je Vaznesenju Gospodnjem
Priče o ovom manastiru su često prožete čudima. Posle Drugog svetskog rata, u ovom kraju kružile su priče o velikom blagu sakrivenom na mestu gde se nalazi manastir. Poneseni tim pričama, grupa mladića je krenula da kopa u manastirskoj porti, kada su na dubini naišli na tup udarac. Ispostavilo se da su otkrili mošti Svete Sare, iz kojih je izbijala svetlost.
RINA
Mošti Svete Sare nalaze se u njenoj zadužbini - Sarincu
Nakon toga, mošti su prebačene u manastir Raletinac, ali se Sveta Sara nekoliko noći zaredom javljala u snu igumanu, moleći ga da je vrati u njen manastir. Tako su mošti, preuzete iz Raletinca, ponovo smeštene u svoj matični manastir, čime je potvrđena veza između Svete Sare i njenog doma.
Danas, mošti Svete Sare leže u kivotu koji krasi duborez, sačuvane i obasjane posebnom svetlošću. Njihova boja podseća na vosak, a miomiris koji se širi iz njih očarava verni narod koji dođe da im se pokloni. Manastir Sarinac postao je mesto okupljanja vernika iz svih krajeva, koji dolaze u potrazi za isceljenjem i blagoslovom. O čudima koja se ovde dešavaju govore i zavetne pločice koje su vernici ostavili kao znak zahvalnosti za uslišane molitve.
RINA
Ikonostas manastirskog hrama u Sarincu
Meštani ponosno ističu:
- Mi smo blagosloveni što su u našem kraju tri tako velike svetinje.
Ova sveta mesta nisu samo objekti vere; ona su simboli otpora, ljubavi i nade. Manastir Sarinac, iako skromnih dimenzija, predstavlja duhovni biser Šumadije, mesto gde se prepliću prošlost i sadašnjost, vera i čuda, stvarajući jedinstveno iskustvo za sve koji kroče preko njegovog svetog praga.
Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Prema predanju, ovu ikonu je lično ikonopisao Apostol Luka. Ikonopisana je na osnovu istine Jevanđelja: da je Presveta Bogomajka dojila ovaploćenog Gospoda Hrista kao Sina Svoga, što je ona žena u Jevanđelju ispovedila rečima upućenim Hristu: "Blažena utroba koja Te je nosila, i dojke koje si sisao" (Lk 11,27).
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Od rođenja obasjan božanskom svetlošću, Sveti Alimpije je svojom pobožnošću, podvižništvom i nepokolebljivom verom postao stub pravoslavlja. Njegov put od podvižnika do čudotvorca vekovima inspiriše, a njegov sveti spomen 9. decembra obeležava se s ljubavlju i poštovanjem u srpskim domovima kao krsna slava.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.