Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
U pitomom krilu Kučajskih planina, u selu Senje kraj Ćuprije, nalazi se veličanstvena Ravanica, najveća zadužbina srpskog kneza Lazara Hrebljanovića. Po savetu mudre kneginje Milice, knez Lazar je odlučio podići ovu svetinju za spas svoje duše. Ravanica je nastala sredinom 14. veka, neposredno pre Boja na Kosovu, i do danas stoji kao nepokolebljivi svedok vremena i verovanja.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Jetimije pored kivota sa moštima Svetok mučenika kneza Lazara
U vremenu kada su turske sile preplavile Balkan, knez Lazar je prvo podigao utvrđenje sa sedam visokih kula, od kojih je danas sačuvan samo temelj. Jedna od tih kula nosi ime Miloša Obilića, hrabrog viteza. Unutar tih bedema, knez Lazar je sagradio manastir, ne štedeći na materijalu i ukrasima. Majstor Rade Neimar iz Bara, vođen inspiracijom i veštinom, stvorio je Ravanicu kao rodonačelnika moravske škole, u kojoj svaki detalj nosi duboku simboliku.
RINA
Manastir Ravanica
Ravanica čuva svetu relikviju – mošti Svetog kneza Lazara, koji je mučenički stradao na Kosovu. Dve godine nakon njegove smrti, njegove mošti su prenete u ovaj manastir. Tokom vekova, zbog turskih napada, mošti su premeštane iz Ravanice u Srem, zatim u Sabornu crkvu u Beogradu, da bi se na kraju vratile u Ravanicu kod Ćuprije.
Ovaj manastir postao je svetilište gde se dešavaju mnogobrojna čuda i isceljenja. Veruje se da iskrena molitva nad moštima svetog kneza Lazara ima posebnu moć, te da svetac uslišava molitve onih koji se obraćaju s verom i nadom. Kivot sa moštima otvoren je tokom praznika i nedeljom za vreme liturgije, kao i za vreme čitanja akatista posle večernjeg bogosluženja.
RINA
Manastir Ravanica
- Za molitvu nije bitno da li je kivot otvoren ili zatvoren; ono što je važno jeste iskrenost i dubina vere u srcu. Pored moštiju kneza Lazara, ovde se nalaze i mošti svetog Pantelejmona, svetog Georgija, svetog Jeftimija, svete Pelagije, svetog Kozma i Danijela, kao i svete mučenice Jefimije, kažu monasi manastira Ravanica, kažu meštani, a prenosi Rina.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Jetimije pored kivota sa moštima Svetok mučenika kneza Lazara
I danas, meštani Senja prepričavaju čudotvorne događaje koji su se desili u Ravanici.
- Mnogi su dolazili ovde tražeći isceljenje i ono se zaista dešavalo. Sećamo se majke koja je dovela kćerku koja je ispuštala strašne krike; čim su je približili moštima, odmah se umirila. Ljudi su dolazili bolesni i nemoćni, jedva pokretni, ali nakon molitve ovde, postajali su bolje - pričaju meštani.
RINA
Manastir Ravanica
Ova jedinstvena svetinja je do kraja Drugog svetskog rata bila muški, a od oktobra 1946. godine postao je ženski manastir. Danas, vredne monahinje koje su svoj život posvetile Bogu i ovoj svetinji, čuvaju mošti svetog kneza Lazara. Žive skromno i povučeno, obavljajući svakodnevne poslove na imanju, praveći meleme i stvarajući prekrasne rukotvorine vezom i heklanjem, sa dušom posvećenoj molitvi i rukotvorinama.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Ovaj svetitelj iz 10. veka ostavio je za sobom svetovni život i posvetio se Bogu, čineći brojna čudesa. Njegova svetost i posvećenost Hristu zadivili su njegove savremenike, pa zbog toga i dalje inspirišu brojne vernike.
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.