Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
U pitomom krilu Kučajskih planina, u selu Senje kraj Ćuprije, nalazi se veličanstvena Ravanica, najveća zadužbina srpskog kneza Lazara Hrebljanovića. Po savetu mudre kneginje Milice, knez Lazar je odlučio podići ovu svetinju za spas svoje duše. Ravanica je nastala sredinom 14. veka, neposredno pre Boja na Kosovu, i do danas stoji kao nepokolebljivi svedok vremena i verovanja.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Jetimije pored kivota sa moštima Svetok mučenika kneza Lazara
U vremenu kada su turske sile preplavile Balkan, knez Lazar je prvo podigao utvrđenje sa sedam visokih kula, od kojih je danas sačuvan samo temelj. Jedna od tih kula nosi ime Miloša Obilića, hrabrog viteza. Unutar tih bedema, knez Lazar je sagradio manastir, ne štedeći na materijalu i ukrasima. Majstor Rade Neimar iz Bara, vođen inspiracijom i veštinom, stvorio je Ravanicu kao rodonačelnika moravske škole, u kojoj svaki detalj nosi duboku simboliku.
RINA
Manastir Ravanica
Ravanica čuva svetu relikviju – mošti Svetog kneza Lazara, koji je mučenički stradao na Kosovu. Dve godine nakon njegove smrti, njegove mošti su prenete u ovaj manastir. Tokom vekova, zbog turskih napada, mošti su premeštane iz Ravanice u Srem, zatim u Sabornu crkvu u Beogradu, da bi se na kraju vratile u Ravanicu kod Ćuprije.
Ovaj manastir postao je svetilište gde se dešavaju mnogobrojna čuda i isceljenja. Veruje se da iskrena molitva nad moštima svetog kneza Lazara ima posebnu moć, te da svetac uslišava molitve onih koji se obraćaju s verom i nadom. Kivot sa moštima otvoren je tokom praznika i nedeljom za vreme liturgije, kao i za vreme čitanja akatista posle večernjeg bogosluženja.
RINA
Manastir Ravanica
- Za molitvu nije bitno da li je kivot otvoren ili zatvoren; ono što je važno jeste iskrenost i dubina vere u srcu. Pored moštiju kneza Lazara, ovde se nalaze i mošti svetog Pantelejmona, svetog Georgija, svetog Jeftimija, svete Pelagije, svetog Kozma i Danijela, kao i svete mučenice Jefimije, kažu monasi manastira Ravanica, kažu meštani, a prenosi Rina.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Jetimije pored kivota sa moštima Svetok mučenika kneza Lazara
I danas, meštani Senja prepričavaju čudotvorne događaje koji su se desili u Ravanici.
- Mnogi su dolazili ovde tražeći isceljenje i ono se zaista dešavalo. Sećamo se majke koja je dovela kćerku koja je ispuštala strašne krike; čim su je približili moštima, odmah se umirila. Ljudi su dolazili bolesni i nemoćni, jedva pokretni, ali nakon molitve ovde, postajali su bolje - pričaju meštani.
RINA
Manastir Ravanica
Ova jedinstvena svetinja je do kraja Drugog svetskog rata bila muški, a od oktobra 1946. godine postao je ženski manastir. Danas, vredne monahinje koje su svoj život posvetile Bogu i ovoj svetinji, čuvaju mošti svetog kneza Lazara. Žive skromno i povučeno, obavljajući svakodnevne poslove na imanju, praveći meleme i stvarajući prekrasne rukotvorine vezom i heklanjem, sa dušom posvećenoj molitvi i rukotvorinama.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Ovaj svetitelj iz 10. veka ostavio je za sobom svetovni život i posvetio se Bogu, čineći brojna čudesa. Njegova svetost i posvećenost Hristu zadivili su njegove savremenike, pa zbog toga i dalje inspirišu brojne vernike.
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.