Tamara Pavišić/Rina/WikipediaHodočasnici u hramu manastira Visoki Dečani
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Priča o srpskim vladarima i tome gde se nalaze njihove mošti je uvek zanimljiva, a mnoge činjenice su posebno fascinatne.
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Istražili smo gde se nalaze mošti nekih od najpoznatijih vladara i istorijskih ličnosti Srbije.
Prošlo je 636 godina od smrti cara Lazara Hrebeljanović, koji je sa dobrim delom srpske vojske stradao na Kosmetu 1389. godine.
Ravanica
Smrt srpskih mučenika otključala je tada vrata nebeska, a za carem Lazarem je pored Kosovskog zaveta ostalo još nešto - a to je njegovo netruležno telo, koje se čuva u manastiru Ravanica.
Ovu svetinju, sa crkvom posvećenom Svetom Vaznesenju Gospodnjem, sazidao je Sveti knez Lazar između sedamdesetih i osamdesetih godina 14. veka.
Jeromonah Jevtimije navodi da su se pored moštiju dešavala mnoga isceljenja, a tvrdi da je i sam prisustvivao brojnim.
- Njegovo sveto telo je potpuno celo, a glava je odvojena od tela i takođe je cela. Na kapcima još uvek ima trepavice, očuvani su i zubi i nalazi se u lanenoj vrećici. Jedni kažu da je telo u Carigradu, na nekom drugom mestu, ali istina je da je ovde - objašnjava jeromonah Jevtimije i dodaje da je očuvano u toj meri, pa izgleda kao da će oživeti:
- Pored kivota Svetog kneza Lara su se dešavala brojna isceljenja od raznih bolesti, a ja sam svedok.Ovo je velika svetinja, a malo našeg naroda, čak i oni koji žive desetak kilometara udaljeni odavde, znaju ko ovde počiva. Ja govorim i vojnicima, koji ovde dolaze, da su svi njihovi generali prolazni. Ovde počiva vrhovni vođa, koji je svojim primerom pokazao kako treba da se živi ili junački umre, ako treba. Knez Lazar je svojim delom i podvigom dostigao svetost. Gospdo ga je proslavio. Njegovo telo je ovde među nama, Srbima, i treba da nam služi za primer kako se voli svoja otadžbina, kakao se voli Gospod i kako se voli vera pravoslavna. Od sultatna je dobio ponudu da mu se samo pokloni, ali je to odbio i zadobio cartsvo nebesko, kada je stradao na Kosovu i Metohiji.
Sa vojskom otišao u smrt
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Na sajtu manastira Ravanica mogu se naći zanimljivi podaci iz žitija cara kog Crkva poštuje kao sveca, a mi vam prenosi deo:
"Lazar se rodio oko 1329. godine u spomenutom gradu Prilepcu kod Novog Brda. Još iz detinjstva on beše blage naravi, oštrouman i dobrodušan. Vaspitan bi on od roditelja u hrišćanskoj veri i pobožnosti. Čiste naravi, krotkoga uma, hrabrog i plemenitog srca i duše, on brzo napredovaše u svakom dobru i mudrosti.
Podarene mu od Boga darove on bogato umnožavaše i revnosnom pobožnošću svog podvižničkog života divno uveličavaše."
1389. godine uspeva da ujedini srpsku vlastelu i pruži otpor Turcima na Kosovu, u bitci u kojoj je stradao i sultan Murat I.
- Kaži mi Lazare ko je za bojište izabrao Kosovo? Ti ili Murat?
- Ni Murat ni ja. Kosovo se samo izabralo.
- Vidi li se Kosovo odavde ?
- Ne vidi se, ali se zna gde je.
- Gde?
- Vidiš li ono veliko sijanje na nebu?
- Vidim.
- Kosovo je tačno ispod tog sijanja.
- Onaj mrak!
Sveti kralj Stefan Prvovenčani - Studenica
ST/Tamara Pavišić
Studenicu je Stefan Nemanja gradio u periodu između 1186. do 1196. godine, kada se na državnom saboru najpre odrekao prestola u korist svog srednjeg sina Stefana, a zatim i zamonašio dobivši ime Simeon.
Odmah po monašenju dolazi u Manastir Studenicu čiji sabrat biva nepune dve godine. Potom napušta ovaj manastir i odlazi u Svetu Goru, gde se upokojio u Manastiru Hilandaru (1199).
Wikipedia
Sveti kralj Stefan Prvovenčani
U manastiru se čuvaju mošti Stefana Prvovenčanog. Bio je srpski srednjovekovni vladar (1196–1227) i prvi krunisani kralj među Nemanjićima, zbog čega je nazvan Prvovenčani.
Stefan Dečanski - Visoki Dečani
Foto: preuzeto sa spc.rs
Hodočasnici u hramu manastira Visoki Dečani
Crkva u manastiru Visoki Dečani na Kosmetu, jedna od retkih svetinja na ovim prostorima koja nikada nije bila oštećena od početka gradnje 1327. sa čudotvornim moštima svetog Stefana Dečanskog, takođe, nikad pomeranim iz crkve od tog vremena, kao svojevrstan duhovni svetionik i danas privlači veliki broj vernika uprkos tome što je jedina crkva na KiM pod vojnom zaštitom snaga KFOR-a.
Wikipedia
Stefan Uroš III Nemanjić
Stefan Uroš III Nemanjić je bio srpski kralj iz dinastije Nemanjić koji je vladao od 19. januara 1322. godine do 8. septembra 1331. godine. Pošto je njegova zadužbina manastir Visoki Dečani, nazvan je Dečanski. Pretpostavlja se da je rođen oko 1276. godine ili oko 1284. godine.
Preminuo je 11. novembra 1331. godine u tvrđavi koja se nalazila u gradu Zvečan.
Beogradska crkva krije tajnu
KNEGINJA MILICA HREBELJANOVIĆ (NEMANJIĆ) – Srenjevekovna vladarka Srbije, žena srpskog kneza Lazara, spisateljica i pravoslavna svetiteljka. Njen otac bio je knez Vratko, u narodnoj tradiciji poznatiji kao Jug Bogdan. Osnovala je manastir Ljubostinja u kojem se zamonašila i dobila ime Evgenija. U manastiru Ljubostinja je umrla 1405. godine gde je i sahranjena.
SVETI CAR UROŠ V – Nasledio oca Dušana na prestolu, i vladao do svoje smrti. Njegova vladavina je upamćena kao period pada i raspadanja carstva. Umro je 1371. godine, a njegove mošti počivaju u fruškogorskom manastiru Jazak.
ST/Dragan Kadić
Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu
CAR STEFAN UROŠ IV DUŠAN SILNI – Prvo je bio kralj do 1331- 1346. godine, kada se krunisao za cara i pod titulom vladao sve do svoje smrti 1355.godine. Nikad nije proglašen za svetitelja zbog sumnje da je ubio oca. Njegove mošti počivaju u crkvi Svetog Marka na Tašmajdanu. Za vreme njegove vladavine Srbija je bila jedna od najmoćnijih zemalja u Evropi.
Sveti Srbi van Srbije
Prvi srpski svetac - Jovan Vladimir počiva u Albaniji
printskrin SPC
Duklja - srednjovjekovna srpska oblast i država, koja je postojala od 7. veka do kraja 12. veka iznedrila je prvog srpskog sveca.
Jovan Vladimir bio je vladar Duklje, najistaknutije srpske kneževine tog doba, od oko 1000. do 1016. godine. Njegova vladavina odvijala se tokom dugotrajnog rata između Vizantije i Samuilovog carstva.
Vladimir je na prevaru ubijen 22. maja 1016. godine. Odrubljena mu je glava ispred jedne crkve u Prespi, gde je i sahranjen.
Nedugo potom priznat je za sveca i mučenika i tako je postao prvi srpski svetac.
Njegova ćerka Teodora Kosara je, prema predanju, prenela njegove mošti u manastir Bogorodice Krajinske, u crkvu blizu njegovog dvora na jugoistoku Duklje. Od 1381. godine mošti su čuvane u manastiru Svetog Jovana Vladimira kod Elbasana, a od oko 1995. godine u Sabornoj crkvi u Tirani, sedištu Albanske pravoslavne crkve
Relikvija vezana za Svetog Jovana Vladimira je krst za koji se veruje da ga je držao u rukama kada su ga pogubili.
Taj krst se tradicionalno čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića kod Bara. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije. Sveti Jovan Vladimir se smatra nebeskim zaštitnikom ovog grada.
Sveti kralj Milutin - Sofija
Wikipedia
Sveti kralj Milutin
U katedrali Sveta Nedelja, smeštenoj u centru bugarske prestonice Sofije, od 1460.godine do danas čuvaju se mošti Svetog Kralja Milutina Nemanjića, u srpskoj istoriji poznatog pod punim imenom kralj Stefan Uroš II Milutin Nemanjić.
Brojni vernici iz Bugarske i dalje se klanjaju nad ovom relikvijom, a pored molitvi za mir i bratstvo bugarskog i srpskog naroda, u crkvi Svete Nedelje svakog 29. oktobra, sprovodi se obred sa svetim moštima
Mošti Svetog Kralja Milutina, koji je živeo od 1282. do 1321. godine, tu su dospele u 15.veku.
Prvobitno, Mulutin je sahranjen je u manastiru Sveti Stefan u Zvečanima, na Kosovu i Metohiji. Nakon Kosovske bitke i nadolazeće turske opasnosti, mošti su prebačene u rudarsko selo Trepča, odakle će u narednim decenijama biti prebačene iz Srbije.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
Dok savremeno društvo često posmatra razvod kao nešto uobičajeno, Crkva ga vidi kao bolan i krajnji izlaz, moguć samo u retkim, izuzetno teškim situacijama.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ovaj ženski pravoslavni manastir se nalazi u podnožju Kučajskih planina, pored sela Senja kod Ćuprije. Manastir pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC).
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.