KADA PRIČATE, A NEKO VAS PREKINE, NIKADA RAZGOVOR NE NASTAVLJAJTE: Mati Gavrlija o porukama anđela na koje i ne obraćamo pažnju
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Živeo je sto petnaest godina.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Epifanija kiparskog.
Bio je episkop Salamine i metropolit kiparski na kraju 4. veka. Smatra se crkvenim ocem. Stekao je reputaciju jednog od najvatrenijih branilaca hrišćanskog pravoverja, a najpoznatiji je po sastavljanju velikog pregleda svih jeresi koje su se razvile do njegovog doba; citati u tom tekstu u mnogim slučajevima predstavlja jedine informacije o od Crkve zabranjenih i uništenih knjiga.
Rođen je kao Jevrejin, no uvidevši silu vere Hristove, krstio se zajedno sa svojom sestrom Kalitropijom. U dvadeset šestoj godini se zamonašio u manastiru svetog Ilariona.
Docnije je osnovao zaseban manastir, koji se pročuo po celoj Palestini i po Misiru zbog svog podvižništva, duhovne mudrosti, i čudotvorstva. Bežeći od slave ljudske, udaljio se u Misir.
Na putu se sreo sa velikim Pafnutijem, koji mu je prorekao, da će biti arhijerej na ostrvu Kipru. I zaista, posle više godina, Epifanije je dođao na Kipar, gde je iznenada izabran za episkopa.
U šezdesetoj godini postao je episkop u gradu Salamini, i kao episkop upravljao je crkvom Božjom pedeset pet godina. Živeo je sto petnaest godina.
Pred smrt je bio pozvan u Carigrad, od cara Arkadija i žene mu Evdoksije, na sabor episkopa, koji je trebalo po želji carevoj i caričinoj da osudi Svetog Jovana Zlatousta.
Prispevši u Carigrad, on ode u dvor carev, gde ga car i carica duže zadrže nagovarajući ga da se izjasni protiv Zlatousta. Čuju građani, čuje i Zlatoust, kao da se Epifanije saglasio s carem protiv Zlatousta.
Zato mu Zlatoust napisa pismo: "Brate Epifanije, čuh da si savetovao cara, da se ja prognam; znaj da i ti više nećeš videti prestola tvoga“. Na to mu Epifanije otpisa: "Stradalniče Jovane, odolevaj uvredama; znaj da i ti nećeš stići do mesta, u koje te progone“.
I oba ova svetiteljska proročanstva zbiše se ubrzo: ne želeći da se saglasi nipošto s carem na progonstvo Zlatousta. Epifanije tajom sede u lađu i pođe za Kipar, no na lađi umre; a Zlatousta otera car u progonstvo u Jermeniju; no svetitelj ovaj usput umre.
Upokojio se sveti Epifanije 403. godine. Od mnogih dela svetog Epifanija najpoznatije je Kovčežić, po grčki Panarion, u kojem je izloženo i pobijeno osamdeset jeresi.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Carevoj sestri javilo se u snu da njen poludeli brat neće ozdraviti dok se Grigorije ne izvadi iz jame.
S osamnaest godina, napustio je svoj rodni grad i uputio se u Jerusalim, gde je stupio u manastir.
Od Subota duša u Grčkoj, Roditeljskih subota u Rusiji, do Zadušnica u Srbiji – običaji pokazuju kako molitva i dobročinstvo povezuju žive i one koji su prešli u večnost.
Zadojen duhom svoje zemljakinje Svete Tekle, Hariton je javno ispovedao hrišćanstvo.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.