KADA PRIČATE, A NEKO VAS PREKINE, NIKADA RAZGOVOR NE NASTAVLJAJTE: Mati Gavrlija o porukama anđela na koje i ne obraćamo pažnju
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Živeo je sto petnaest godina.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Epifanija kiparskog.
Bio je episkop Salamine i metropolit kiparski na kraju 4. veka. Smatra se crkvenim ocem. Stekao je reputaciju jednog od najvatrenijih branilaca hrišćanskog pravoverja, a najpoznatiji je po sastavljanju velikog pregleda svih jeresi koje su se razvile do njegovog doba; citati u tom tekstu u mnogim slučajevima predstavlja jedine informacije o od Crkve zabranjenih i uništenih knjiga.
Rođen je kao Jevrejin, no uvidevši silu vere Hristove, krstio se zajedno sa svojom sestrom Kalitropijom. U dvadeset šestoj godini se zamonašio u manastiru svetog Ilariona.
Docnije je osnovao zaseban manastir, koji se pročuo po celoj Palestini i po Misiru zbog svog podvižništva, duhovne mudrosti, i čudotvorstva. Bežeći od slave ljudske, udaljio se u Misir.
Na putu se sreo sa velikim Pafnutijem, koji mu je prorekao, da će biti arhijerej na ostrvu Kipru. I zaista, posle više godina, Epifanije je dođao na Kipar, gde je iznenada izabran za episkopa.
U šezdesetoj godini postao je episkop u gradu Salamini, i kao episkop upravljao je crkvom Božjom pedeset pet godina. Živeo je sto petnaest godina.
Pred smrt je bio pozvan u Carigrad, od cara Arkadija i žene mu Evdoksije, na sabor episkopa, koji je trebalo po želji carevoj i caričinoj da osudi Svetog Jovana Zlatousta.
Prispevši u Carigrad, on ode u dvor carev, gde ga car i carica duže zadrže nagovarajući ga da se izjasni protiv Zlatousta. Čuju građani, čuje i Zlatoust, kao da se Epifanije saglasio s carem protiv Zlatousta.
Zato mu Zlatoust napisa pismo: "Brate Epifanije, čuh da si savetovao cara, da se ja prognam; znaj da i ti više nećeš videti prestola tvoga“. Na to mu Epifanije otpisa: "Stradalniče Jovane, odolevaj uvredama; znaj da i ti nećeš stići do mesta, u koje te progone“.
I oba ova svetiteljska proročanstva zbiše se ubrzo: ne želeći da se saglasi nipošto s carem na progonstvo Zlatousta. Epifanije tajom sede u lađu i pođe za Kipar, no na lađi umre; a Zlatousta otera car u progonstvo u Jermeniju; no svetitelj ovaj usput umre.
Upokojio se sveti Epifanije 403. godine. Od mnogih dela svetog Epifanija najpoznatije je Kovčežić, po grčki Panarion, u kojem je izloženo i pobijeno osamdeset jeresi.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Potrebno je da sveštenik živi onako kako živi njegova pastva, istakao je otac Aleksandar.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Sveti mučenik Ipolit rođen je i vaspitan kao neznabožac i radio je kao nadzornik tamnica u Rimu. Njegov život se promenio kada je u tamnicu bio zatvoren arhiđakon Lavrentije.
Srpska pravoslavna crkva molitveno se seća njihove hrabrosti i nepokolebljivosti pred smrću, koja ostaje večni podsetnik na snagu vere u Hrista.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.