KADA PRIČATE, A NEKO VAS PREKINE, NIKADA RAZGOVOR NE NASTAVLJAJTE: Mati Gavrlija o porukama anđela na koje i ne obraćamo pažnju
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Živeo je sto petnaest godina.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Epifanija kiparskog.
Bio je episkop Salamine i metropolit kiparski na kraju 4. veka. Smatra se crkvenim ocem. Stekao je reputaciju jednog od najvatrenijih branilaca hrišćanskog pravoverja, a najpoznatiji je po sastavljanju velikog pregleda svih jeresi koje su se razvile do njegovog doba; citati u tom tekstu u mnogim slučajevima predstavlja jedine informacije o od Crkve zabranjenih i uništenih knjiga.
Rođen je kao Jevrejin, no uvidevši silu vere Hristove, krstio se zajedno sa svojom sestrom Kalitropijom. U dvadeset šestoj godini se zamonašio u manastiru svetog Ilariona.
Docnije je osnovao zaseban manastir, koji se pročuo po celoj Palestini i po Misiru zbog svog podvižništva, duhovne mudrosti, i čudotvorstva. Bežeći od slave ljudske, udaljio se u Misir.
Na putu se sreo sa velikim Pafnutijem, koji mu je prorekao, da će biti arhijerej na ostrvu Kipru. I zaista, posle više godina, Epifanije je dođao na Kipar, gde je iznenada izabran za episkopa.
U šezdesetoj godini postao je episkop u gradu Salamini, i kao episkop upravljao je crkvom Božjom pedeset pet godina. Živeo je sto petnaest godina.
Pred smrt je bio pozvan u Carigrad, od cara Arkadija i žene mu Evdoksije, na sabor episkopa, koji je trebalo po želji carevoj i caričinoj da osudi Svetog Jovana Zlatousta.
Prispevši u Carigrad, on ode u dvor carev, gde ga car i carica duže zadrže nagovarajući ga da se izjasni protiv Zlatousta. Čuju građani, čuje i Zlatoust, kao da se Epifanije saglasio s carem protiv Zlatousta.
Zato mu Zlatoust napisa pismo: "Brate Epifanije, čuh da si savetovao cara, da se ja prognam; znaj da i ti više nećeš videti prestola tvoga“. Na to mu Epifanije otpisa: "Stradalniče Jovane, odolevaj uvredama; znaj da i ti nećeš stići do mesta, u koje te progone“.
I oba ova svetiteljska proročanstva zbiše se ubrzo: ne želeći da se saglasi nipošto s carem na progonstvo Zlatousta. Epifanije tajom sede u lađu i pođe za Kipar, no na lađi umre; a Zlatousta otera car u progonstvo u Jermeniju; no svetitelj ovaj usput umre.
Upokojio se sveti Epifanije 403. godine. Od mnogih dela svetog Epifanija najpoznatije je Kovčežić, po grčki Panarion, u kojem je izloženo i pobijeno osamdeset jeresi.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Sva trojica su bila ugledni građani Edeski koji su postradali zbog vere u Hrista.
U momentu kada je on razapet, otvorila se zemlja i progatula sudiju i mnoge druge neznabošce.
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovekoljublja.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Od drevnog Talmuda do modernih ceremonija: lomljenje stakla krije simbole radosti, opasnosti i neuništive veze.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Potresno svedočanstvo o duhovnom susretu s Bogorodicom koje otkriva kako se rađaju istinska vera, molitva i poverenje.