U svakodnevnom životu, suočeni sa stresom, nepravdom ili povredom, lako je posegnuti za ljutnjom kao prirodnim odgovorom. Ipak, važno je razumeti da gnev, koliko god se činio opravdanim u trenutku, nanosi štetu kako duši, tako i telu.
Ljutnja nije bezazlena emocija; ona se širi kroz biće, remeti unutrašnji mir, izaziva telesne smetnje i dugoročno podriva zdravlje.
Pravoslavna duhovnost već vekovima upozorava na razornu snagu gneva. Gnev se smatra jednom od najopasnijih strasti, koje odvode čoveka od Boga i bližnjih.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja. Onaj ko se prepušta gnevu, sve više postaje rob sopstvenih impulsa, dok se unutrašnja sloboda i duševni mir polako gube.
Pored duhovne štete, gnev ima i fizičke posledice. Savremena medicina potvrđuje da bes može izazvati povišen krvni pritisak, srčane probleme, pa čak i skratiti životni vek. Time se potvrđuje mudrost davno izrečenih pouka da ljutnja nagriza i telo, a ne samo dušu.
Starac Sava pskovo-pečeski je isticao da je gnev glavni uzrok glavobolje, ali da skraćuje život.
"Svim snagama treba izbegavati gnev, naročito veliki, jer gnev razliva žuč po telu i, izazivajući bol u glavi, škodi zdravlju i neprimetno skraćuje život čoveka. Žustrina i jarost, po svedočanstvu reči Božije, skraćuju dane. Stoga ko se uzdržava od gneva, taj ne narušava svoje zdravlje i ne oduzima dane svome životu".
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.