KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Većina vernika bi možda pomislila da je nemoguće videti lava ili nosoroga na freskama jednog srpskog hrama. Međutim, upravo takav prizor dočekuje vernike i posetioce u Bocvani, u Hramu Svetog Save, završenom 2016. godine. Crkva koju je 2018. osveštao tadašnji patrijarh Irinej, izdvaja se ne samo svojom visinom u odnosu na tradicionalnu prizemnu arhitekturu ove afričke zemlje, već i nesvakidašnjim freskopisom.
Beogradski freskopisac Vladimir Skerlić uneo je u zidne slike i motive afričkog podneblja – ispred svetitelja naslikan je lav, u pozadini se uzdiže moćni baobab, a sa druge strane oltara stoji nosorog.
Takva kombinacija pravoslavne tradicije i lokalnog ambijenta privukla je veliku pažnju javnosti. Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari – od šala na račun lava, do oduševljenja što srpska crkva u Africi dobija jedinstveni umetnički pečat.
Naši ljudi koji su freskopis videli na društvenim mrežama uglavnom su bili oduševljeni i prepuni pitanja. Jedan od njih je napisao:
– Moćno, svestan sam da je bilo nekih veza zbog Pokreta nesvrstanih, ali nisam znao da smo ostavili trag, niti da imamo dijasporu tamo dole. A sama freska je prejaka.
Drugi su se pak raspitivali o tome koji su sveci izobraženi, posebno kada je reč o tamnoputom Prepodobnom Mojseju Murinu.
– Skerlić je svojom energijom i idejom uneo elemente sa afričkog područja, što će toj crkvi dati posebnu i jedinstvenu notu – istakla je Ana Pribil iz Srpskog društva u Bocvani, prenosi portal savezpn.rs.
Hram Svetog Save danas je duhovni i kulturni oslonac za Srbe u Bocvani, ali i simbol mostova koje svetosavlje gradi daleko od matice.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Verni narod i sveštenstvo započinju novo poglavlje duhovnog života u bratunačkom kraju.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.