Svedočanstvo o Hristu nije zapisano samo u knjigama i rečima, nego i u samom susretu Oca i Sina. U današnjoj besedi vladike Nikolaja Velimirovića otkriva se tajna dvostrukog posvedočenja – Onoga koji govori o sebi i Onoga koji ga potvrđuje – Oca Nebeskog. U tom susretu nestaje svaka ljudska sumnja, jer istina ne traži spoljne dokaze: ona je u samom biću Božjem i u nerazdeljivom jedinstvu Trojice.
Beseda o dvojnom posvedočenju Sina Božjeg
„Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i svjedoči za mene Otac koji me posla.“ (Jov. 8, 18)
U zakonu je pisano da su potrebna dva svedoka da bi se nešto dokazalo. Nevernim Jevrejima Gospod je najpre ukazao na tri velika svedočanstva o Sebi: na Oca, na Svoja dela i na Sveto pismo (Jov. 5, 36–39). Posle umnoženih čudesa i opširno iznesene nauke, On im reče da je samo i jedino Njegovo svedočanstvo o Njemu istinito i dovoljno (Jov. 8, 14).
Najzad, ponovo im ističe dva svedočanstva – Svoje i Očevo – u skladu sa zakonskim propisom o potrebi dva svedoka. Tako Gospod zatvara usta nevernima svim načinima i ne ostavlja im oduška, osim zločina ubistva, čemu pribegavaju oni koji se ne daju nikakvim razlozima ni dokazima ubediti u istinu.
U poslednjem slučaju, gde Gospod ističe Svoje svedočanstvo o Sebi i svedočanstvo Oca Svoga, On pokazuje i svoju ipostasnu samostalnost, i ravnost sa Ocem po bitnosti. On stavlja, naime, Svoje sopstveno svedočanstvo i zasebno, zajedno sa svedočanstvom Boga Oca.
Da je ovakvo tumačenje tačno potvrđuju i sledeće reči: „Kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.“ Ovde je izraženo potpuno suštastveno jedinstvo Oca i Sina, i ne preostaje ni najmanje sumnje da Gospod misli na bitnu jednakost Svoju sa Ocem Svojim.
O božanskoj prirodi je reč, a ne o telesnoj. Ko bi zamišljao Svetu Trojicu kao tri telesna bića, duboko bi se prevario. Telesno se svetu javio samo Sin Božji, radi spasenja ljudi, a ne Otac ni Duh Sveti. Po božanskoj prirodi Sin je u telu ostao ravan Ocu i Duhu Svetom.
Čovečju prirodu On je obukao na se i dodao je svojoj božanskoj prirodi iz ljubavi prema ljudima, da bi se mogao javiti ljudima i da bi ih spasao.
O Trojice Sveta, jednobitna i nerazdelna, koja si nas kroz vaploćenog Boga Slova prosvetila i osvetila, podrži nas do kraja svojom svetošću, svojom krepošću i svojom besmrtnošću, i spasi nas. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 16. ponedeljak po Duhovima pokazuje kako dela, Otac i Sveto pismo svedoče o Hristu i zašto je važno verovati Njegovim rečima da bismo pronašli spasenje.
U svojoj besedi za 16. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu večnog hleba – Hrista, koji jedini može da utoli glad ljudskog srca.
Sveti Nikolaj Ohridski I Žički u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovoma upozorava da duša koja ostaje gladna Isusove hrane nikada ne poznaje istinsku snagu, radost i večni život, dok primeri iz prirode i života otkrivaju granice prolaznog i veličinu Božanskog.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U svojoj besedi za 16. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svetlost Gospodnja osvetljava srca hrabrih i razotkriva iluzije grešničkog uma.