SRPSKI PODVIG U JUŽNOJ AMERICI: Buenos Ajres dobio svoju Studenicu
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
U manastiru Sukovo Sveti Hristofor je oslikan sa magarećom glavom, a Bogorodica ima krila. U Visokim Dečanima na fresci Hristovog raspeća nalaze se dva neidentifikovana leteća objekta. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav...
“Tajna večera” Leonarda da Vinčija smatra se jednim od najvećih svetskih umetničkih remek-dela, a svakako je jedna od najpoznatijih slika vezanih za Uskrs. Ipak, čak i ono koji su imali tu privilegiju da ovo delo vide uživo verovatno ne znaju njegovu celu istoriju.
Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Zahvaljujući podršci opštine Majdanpek, blagoslovu vladike Ilariona i pomoći vernog naroda, hram u Donjem Milanovcu dobio je novi živopis, ozvučenje, rasvetu i gorionik.
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
Istoričari umetnosti kažu da su to uobičajene predstave sunca i meseca, ali teorije to nije umanjilo.
Od više od 20 crkava koje su nekada stajale u selu, samo njih šest je preostalo, uključujući pet sa freskama.
Poludragi kamen od kog se pravi ova nijansa plave, bio je visoko vrednovan još od od drevnih civilizacija Mesopotamije i Egipta, a u vreme Nemanjića karavanima je dopreman u Srbiju i skupo plaćan.
U moru izvanrednog freskopisa ove svetinje, jedan pokazuje svu ljubav Majke Božje prema narodu, ali i volju Hristovu da posluša molbu majke. Prikaz Bogorodice sa svitkom u ruci je izvanredni primer njene beskrajne naklonosti ka ljudima.
Iako su mnoge freske uništene tokom istorijskih nedaća, uključujući osmansku dominaciju i novija stradanja u martovskom pogromu 2004. godine, crkva i dalje privlači posetioce svojim umetničkim i duhovnim značajem, ostajući simbol identiteta i vernosti srpskog naroda.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Savići ističu da su umor i nervoza nestali, iako su čekali više od 5 sati.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Savići ističu da su umor i nervoza nestali, iako su čekali više od 5 sati.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.