Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Manastir Mileševa se nalazi u dolini istoimene reke, nedaleko od Prijepolja. Građen je 1218. i 1219. a živopisan 1222. do 1228. godine. Osnovao ga je kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Wikipedia
Kralj Vladislav
Vladislav je Mileševu podigao kao svoju grobnu crkvu. Onako kao što je njegov otac podigao Žiču, a deda Studenicu.
Da li ste bili u manastiru Mileševa?
Anketa
Pošto je, 1234. godine, pomoću plemstva, zbacio sa prestola svog starijeg brata Radoslava, dočekao je da se 1243. godine i sam odrekne vladavine u korist mlađeg brata Uroša.
Umro je, živeći najviše u Zeti, sedamdesetih godina XIII veka, a sahranjen je u svojoj zadužbini. U hijerarhiji srpskih manastira, Mileševa je zauzimala drugo mesto, odmah posle Studenice.
Međutim ovo sveto mesto je čuveno i po fresci koja je u narodu poznata pod nazivom Beli Anđeo. Otac Željko Marković je o čudesnoj lepoti Belog Anđela rekao sledeće:
- Jedna od najlepših ikona fresaka vaskrsenja Hristovog je u stvari freska Belog Anđela. Mi vrlo često tu fresku nazivamo samo freskom Belog Anđela, a to je u stvari Anđeo Vaskrsenja - navodi sveštenik.
Printscreen/Youtube/СВЕТОСАВСКА БАШТА
Otac Željko Marković
Otac Željko je prepričao scenu, koju freska prikazuje, navodeći da je to najlepša freska vaskrsenja.
- Kad se malo bolje pogleda i kad se analizira ta freska u manastiru Mileševa, koja je jedna od najlepših - u pitanju je 13. vek - u grobnom mestu Svetog Save, koju je podigao kralj Vladislav, njegov sinovac, Anđeo Beli sedi na kamenu, pokazuje prstom i rukom na grob koji je razvaljen, pokazuje uvijeno platno u koje je bilo telo Hristovo, pokazuje prazan grob. I to je najlepša ikona vaskrsenja.
Sveštenik se osvrnuo na priču iz Novog zaveta, koja je inspirisala nepoznatog freskopisca da stvori ovo vanvremensko umetničko delo.
- Ne može se uhvatiti taj trenutak vaskrsenja - kada je Gospod vaskrsao, kako je vaskrsao, ali ono što su apostoli posvedočili jeste da su došli i našli prazan grob.
BONUS VIDEO: Da li znate po čemu je poseban freskopis mirijevske crkve Svetog proroka Ilije
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Nakon značajnog boravka u Beogradu, sveta relikvija vraćena je u manastir gde vekovima osnažuje dušu srpskog naroda, uz dirljivo slovo mitropolita Atanasija o obnovi Crkve i životu u skladu sa Božanskim promisom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.