Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Pod svodovima Bogoslovije „Sveti Petar Dabrobosanski“ u Foči otvoren je naučni skup koji, po svojoj tematici i duhovnoj težini, nadilazi okvire akademske rasprave. Pod naslovom „Nikeja – susret Jerusalima i Atine“, ovaj simposion, u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ Univerziteta u Istočnom Sarajevu, postao je prostor sabornog dijaloga između tradicije i savremenog teološkog promišljanja, između duboke istočnjačke mistike i zapadnjačke racionalnosti.
Već u samom naslovu skupa nazire se metafizička osovina hrišćanskog postojanja: Jerusalim, kao mesto Božijeg otkrivenja i duhovnog srca Crkve, i Atina, kao simbol ljudske misli, filozofije i логоса. Na Nikejskom saboru 325. godine, te dve struje – biblijska objava i filozofska misao – nisu se sudarile, već su se, kroz blagoslov Duha Svetoga, prepoznale i saglasile u prvoj velikoj sintezi hrišćanske dogmatike. Danas, 1700 godina kasnije, ta sinteza biva predmet duhovne obnove i akademskog preispitivanja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Mitropolit Hrizostom sa igumanom manastira Hilandar
Učesnicima skupa obratili su se vodeći predstavnici Crkve, univerziteta i diplomatskog klira. Protoprezviter-stavrofor prof. dr Vladislav Topalović, dekan fakulteta, naglasio je značaj Nikejskog sabora za identitet Crkve kao Tela Hristovog kroz vekove. Rečima nadbiskupa Francisa Asisija Čulikata, papskog nuncija u BiH i Crnoj Gori, skup je dobio i ekumenski ton, podsećajući da su Nikeja i Simvol vere koji je tamo definisan — zajedničko blago celokupnog hrišćanstva.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom i episkop dioklijski gospodin Pajsije svojim prisustvom dali su liturgijski pečat ovom naučnom podvigu, pokazujući da Crkva ne živi samo od dogmi, već i od živog Predanja koje se tumači i prenosi kroz vekove.
Uvodni deo simposiona obeležila je i prezentacija zbornika sa prethodnog skupa – „Vizantijsko nasleđe danas – šta je nama Romejsko Carstvo?“, koji je po prvi put štampan na engleskom jeziku. Prezentaciju je održao protoprezviter-stavrofor prof. dr Darko Đogo, jedan od ključnih teologa i mislilaca mlađe generacije.
Republika
Protoprezviter-stavrofor prof. dr Darko Đogo
Naučni deo simposiona počeo je snažno – predavanjem prof. dr Predraga Dragutinovića o Apostolskom saboru u Jerusalimu kao prethodnici Nikeje. Time je stavljena jasna hronološko-teološka veza između sabornosti rane Crkve i kasnije dogmatske artikulacije. Sa druge strane, velečasni prof. dr Marijo Bernadić sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu govorio je o teološkom jeziku kao susretu istočne mistike i zapadne skolastike, naglašavajući da različitosti ne znače nužno razdvajanje – već mogućnost obogaćivanja.
U naredna dva dana, skup je ponudio niz tematskih sesija – svaka kao mozaik u freski nikejskog duha u savremenom kontekstu.
U prvoj sesiji, mladi teolozi i istraživači bavili su se temama koje otkrivaju dubinu trinitarne dogme – od Pavlovog razumevanja Hrista kao „Prvorođenog“ do egzegetske kritike arijanskih argumenata u savremenim anti-trinitarnim pokretima i islamskom tumačenju.
Druga sesija otvorila je pitanje kanonske istorije – od Euzebija Nikomedijskog i njegove uticajne, ali kontroverzne uloge, do geneze i teološke važnosti Nikejskog Simvola vere, koji i danas čitamo na svakoj liturgiji.
Treća sesija bacila je svetlo na zapadne izvore nikejske teologije – kroz radove o Ilariju Piktavijskom, memri Jakova Saruškog i recepciji nikejskih kanona u Persiji, pokazujući koliko je Nikeja imala univerzalni domet.
Četvrta sesija imala je i snažan srpski kontekst – sa predavanjima o Svetom Savi kao čuvaru nikejske ortodoksije, o prisustvu Svetog Nikole Mirlikijskog u srpskoj srednjovekovnoj pismenosti, te o ikonografskim predstavama Vaseljenskih sabora, poput one u manastiru Visoki Dečani.
Završna razmatranja ukazala su na neprolaznu vrednost Nikeje – ne kao istorijske činjenice, već kao živog temelja Crkve koji u svakom veku, pa i ovom našem, biva iznova ispovedan, tumačen i branjen. U susretu Jerusalima i Atine, u osluškivanju Duha Svetoga koji i danas govori Crkvi, skup u Foči je pokazao da teologija nije puki akademizam, već živa reč – nadahnuta, odgovorna i saborna.
U duhu Nikeje ostaje poruka: vera se ne izmišlja – ona se prenosi, tumači i svedoči. A upravo to su učinili svi oni koji su ovih dana govorili, slušali i – molili se zajedno.
BONUS VIDEO: Crkva ne sme da ćuti pred savremenim izazovima: Otac Darko Đogo, profesor Bogoslovskog fakulteta
Tokom Vaskršnjeg posta, vernici iz Koprivne odlučili su da veru pretoče u delo i mališanima s afričkog tla daruju najvredniji dar – vodu i osećaj da nisu zaboravljeni.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U trenutku kada se istine prepliću sa nagađanjima, Fakultet potvrđuje duh zajedništva i odgovornosti kroz dogovor koji donosi stabilnost ispitnih rokova i podseća na vrednosti koje nadilaze prolazne izazove društva
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.