Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Pismo, datirano u Solunu 11. decembra 2025. i potpisano imenom Mihaila Cakiridisa, oca desetoro dece, danas se munjevito proširilo crkvenim krugovima širom pravoslavnog sveta, a u jednom delu javnosti izazvalo je duboku zabrinutost.
Autor ovog otvorenog pisma obraća se direktno patrijarhu carigradskom Vartolomeju, povodom njegovog prisustva u drevnoj Nikeji i uključivanja predstavnika Rimokatoličke crkve i protestantskih zajednica u događaj održan pod okriljem Carigradske patrijaršije. Kako naglašava, taj skup otvorio je ozbiljna pitanja vere i crkvenog poretka.
Otvoreno pismo s teškim pitanjima
U svom pismu on doslovno navodi:
- Kao pravoslavni hrišćanin, otac desetoro dece blagodaću Božijom, noseći u sebi onu dobru brigu o kojoj je govorio Sveti Pajsije Svetogorac, i videvši ovu manifestaciju u Nikeji s vašim prisustvom, prisustvom jeresi-arha Rima, pape Lava, i raznih protestantskih zajednica, izneću vam nekoliko misli i pitanja koja su mi se javila.
ABACAPRESS, Abaca Press / Alamy / Profimedia
Papa Lav XIV i patrijarh carigradski Vartolomej
Mihail Cakiridis iznosi konkretne dogmatske argumente, pozivajući se na odluke Prvog, Drugog i Trećeg vaseljenskog sabora i na sastavljanje Simvola vere. Posebno ističe:
- Prvi vaseljenski sabor odredio je zajednički pashalni obračun za pravoslavne hrišćane, a ne za jeretike koji su tada postojali. Na prva dva sabora sastavljen je Simvol vere, a na trećem je osuđen svaki pokušaj da se u njega bilo šta doda ili oduzme.
Zatim se osvrće na problem Filioque i na stav Rimokatoličke crkve, pozivajući se na Treći vaseljenski sabor i Deveto apostolsko pravilo, podsećajući da zajednička molitva s jereticima, prema crkvenoj predaji, povlači najteže posledice.
Direktna pitanja i kritike
U središtu pisma, glava višečlane porodice upućuje patrijarhu pet otvorenih pitanja, među kojima:
- Zar se, zarad jedinstva, želi da se čista vera pravoslavna sjedini s nečistotama jeretika? Može li se svetlost sjediniti sa tamom? Da li je grešio Sveti Grigorije Palama kada je govorio da nećemo primiti papiste u opštenje sve dok se drže dodatka "Filioque"?
Tanjug/AP Photo/Domenico Stinellis
Papa Lav XIV i patrijarh carigradski Vartolomej
U najdramatičnijem delu pisma, Mihail Cakiridis upućuje patrijarhu dramatičan vapaj.
- Sada, kada se zavesa spustila i kada ste jedan korak do svog groba, preklinjem vas da date javnu izjavu pokajanja: da osudite sve jeresi, da osudite lažni sabor u Kolimvariju, da opozovete tomos autokefalije ukrajinskim raskolnicima, da osudite raskolničku crkvu u Skoplju i da ispovedite jedinu istinu pravoslavlja - piše Mihail Cakiridis, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Reakcije i značaj pisma
Pismo se završava snažnom eshatološkom porukom i molitvenim prizivom, a već je podstaklo brojne rasprave među teolozima, vernicima i crkvenim medijima, kako navode izvori iz Grčke pravoslavne crkve i hroničari crkvenih zbivanja.
Sadržaj ovog otvorenog pisma otkriva duboke podele koje i dalje postoje unutar pravoslavlja oko međuhristijanskog dijaloga, dok samo pismo predstavlja snažan zapis odlučne i prisutne reakcije jednog dela pravoslavnog vernog naroda.
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.
Dok hrišćanski svet prati obeležavanje 1.700 godina Prvog vaseljenskog sabora, odsustvo dva patrijarhata tumači se kao snažna poruka Carigradskoj patrijaršiji i nagoveštaj tenzija unutar pravoslavlja.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.