KAD UPADNETE U BRAČNU KRIZU I POMISLITE NA RAZVOD, OBAVEZNO OVO UČINITE: Otac Branislav otkriva koga pozvati kad zahladne odnosi i ko će sigurno rešiti problem
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
Poslednjih godina, pa i decenija, svedoci smo sve češćih razvoda brakova.
Nije retkost da se parovi već na prvim preprekama, bilo da su u pitanju nesporazumi, finansijske poteškoće ili problemi u komunikaciji, odlučuju za razvod, čak i bez pokušaja da svoje probleme reše ili da potraže pomoć.
Takav trend pokazuje da danas mnogi brak doživljavaju kao nešto što traje dok je lako i ugodno, a kada se pojave prepreke, spremni su da odustanu.
Za Crkvu, međutim, brak nije samo društvena ili zakonska institucija. Brak je sveta zajednica koju Bog ustanovljava između muškarca i žene, i koja ima za cilj ne samo međusobno življenje u ljubavi i poverenju, već i duhovno zajedništvo.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Otac Branislav Kedžić
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju, da se supružnici trude da očuvaju zajedništvo, a ne da ga prekidaju zbog prvih poteškoća.
Otac Branislav Kedžić ističe da je problem u tome kako supružnici reaguju kada dođe do hlađenja odnosa ili krize u braku.
Dok većina muškaraca i žena, već kod prvih problema traži izlaz u begu iz braka, otac Branislav predlaže da se uradi nešto sasvim drugo.
- Setimo se priče koja se čita prilikom sklapanja Svete tajne braka. Kaže se da je Gospod Isus Hristos stigao na svadbu i tamo nestade vina. I svi su se uskomešali, nastao je problem i, rešava Gospod situaciju tako što vodu pretvara u vino - počeo je otac Branislav pa dodao:
Shutterstock/Stepanych/Wirestock Creators
Kad ljubav počne da hladi, svi bi trebalo da se prisete kako je bilo na početku
- Često puta se može desiti da u našem braku vino naše ljubavi, zagrejanosti jedno za drugo, postane voda. Šta mi tada treba da učinimo? Treba da se pomolimo Gospodu da Gospod dođe, jer ako izbacimo i Gospoda u tom konfliktu odnosno u tom problemu, onda će apsolutno obljutaviti naše vino, postaće voda. A, neće biti više ni voda za piće. Nego, neka naša voda dolaskom Gospodnjim, ponovo u našem braku postane vino. I da to vino ponovo, kao i onog prvog dana, setimo se kad smo ispili tu čašu zajedničku, koliko je ona bila tada, slatka i koliko je zagrejala naša srca, da ih zagreje ponovo dolaskom Gospodnjim.
U doba kada se ljubav meri interesom, a žrtva smatra slabošću, život Svetog Serafima Viričkog i shimonahinje Hristine osvetljava tihi put dvoje supružnika koji su, nakon smrti deteta, izabrali najuzvišeniji čin predanja — monaštvo. Njihova priča nije bajka, već svedočanstvo o tome kako Hristova ljubav menja oblik, ali nikada ne prestaje.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".