ZAŠTO DOLAZI DO SVAĐA U PORODICI: Otac Arsenije o stravičnim posledicama šest grehova kojih nismo svesni
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
U pravoslavlju brak nije obična životna etapa ni puka formalnost pred zakonom, već sveta tajna - jedno od najdubljih i najsvetijih zajedništava koje čovek može da ostvari na zemlji.
On je blagosloveni put dvoje ljudi, muškarca i žene, koji se u ljubavi povezuju ne samo međusobno već i sa Bogom. Njihova zajednica postaje "mala crkva" - mesto gde se uči strpljenju, praštanju, uzajamnom poštovanju i žrtvi. Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
U tom svetlu, brak nije "samo“ ljubav niti samo dogovor već duhovni savez, posvećenost i svakodnevno uzdizanje jedno drugog. Supružnici su pozvani da budu jedno - ne samo telom već i dušom i srcem. Njihov dom je mesto gde se rađa život, vaspitava ljubavlju i molitvom, ali i gde se nosi krst svakodnevnih izazova.

Međutim, u savremenom svetu tajna braka sve se češće zaboravlja. U vremenu kada dominiraju individualizam, površne vrednosti i težnja ka brzom zadovoljstvu, brak postaje ranjiv. Ljudi ulaze u brak bez duboke pripreme, često vođeni prolaznim emocijama, pritiscima okoline ili pogrešnim motivima - materijalnim interesima, spoljašnjim izgledom, statusom. Nerazumevanje braka kao duhovnog podviga često vodi do razočaranja, udaljavanja i, na kraju, razvoda.
I roditelji, vođeni ambicijama ili strahovima, nekad više gledaju "šta dete dobija" nego "kome dete ide", pa usled pogrešnih saveta, mladi se nekad i zalete, pa je i to jedan od razloga raspada brakova.
Na ovu stvarnost mudro je ukazivao i otac Arsenije Boka, ističići koji je brak unapred osuđen na propast:
- Ako udaješ kćer zbog bogatstva, njen brak će se završiti svađom i rasturanjem tog doma. Iz tih razloga, taj dom ne opstaje i u tim slučajevima roditelji treba da priznaju da su loše savetovali svoju decu.
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
U svetu koji promoviše brzinu, individualizam i emotivnu samodovoljnost, brak sve češće gubi na značenju koje je vekovima imao.
Za pravoslavno hrišćanstvo, ljubav nije samo emocija ili moralna vrednost - ona je sama suština vere i duhovnog života.
Bes zamagljuje rasuđivanje, umanjuje sposobnost za ljubav i praštanje, i često dovodi do reči i dela zbog kojih čovek kasnije duboko žali.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.