ZAŠTO DOLAZI DO SVAĐA U PORODICI: Otac Arsenije o stravičnim posledicama šest grehova kojih nismo svesni
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
U pravoslavlju brak nije obična životna etapa ni puka formalnost pred zakonom, već sveta tajna - jedno od najdubljih i najsvetijih zajedništava koje čovek može da ostvari na zemlji.
On je blagosloveni put dvoje ljudi, muškarca i žene, koji se u ljubavi povezuju ne samo međusobno već i sa Bogom. Njihova zajednica postaje "mala crkva" - mesto gde se uči strpljenju, praštanju, uzajamnom poštovanju i žrtvi. Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
U tom svetlu, brak nije "samo“ ljubav niti samo dogovor već duhovni savez, posvećenost i svakodnevno uzdizanje jedno drugog. Supružnici su pozvani da budu jedno - ne samo telom već i dušom i srcem. Njihov dom je mesto gde se rađa život, vaspitava ljubavlju i molitvom, ali i gde se nosi krst svakodnevnih izazova.

Međutim, u savremenom svetu tajna braka sve se češće zaboravlja. U vremenu kada dominiraju individualizam, površne vrednosti i težnja ka brzom zadovoljstvu, brak postaje ranjiv. Ljudi ulaze u brak bez duboke pripreme, često vođeni prolaznim emocijama, pritiscima okoline ili pogrešnim motivima - materijalnim interesima, spoljašnjim izgledom, statusom. Nerazumevanje braka kao duhovnog podviga često vodi do razočaranja, udaljavanja i, na kraju, razvoda.
I roditelji, vođeni ambicijama ili strahovima, nekad više gledaju "šta dete dobija" nego "kome dete ide", pa usled pogrešnih saveta, mladi se nekad i zalete, pa je i to jedan od razloga raspada brakova.
Na ovu stvarnost mudro je ukazivao i otac Arsenije Boka, ističići koji je brak unapred osuđen na propast:
- Ako udaješ kćer zbog bogatstva, njen brak će se završiti svađom i rasturanjem tog doma. Iz tih razloga, taj dom ne opstaje i u tim slučajevima roditelji treba da priznaju da su loše savetovali svoju decu.
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
U svetu koji promoviše brzinu, individualizam i emotivnu samodovoljnost, brak sve češće gubi na značenju koje je vekovima imao.
Za pravoslavno hrišćanstvo, ljubav nije samo emocija ili moralna vrednost - ona je sama suština vere i duhovnog života.
Bes zamagljuje rasuđivanje, umanjuje sposobnost za ljubav i praštanje, i često dovodi do reči i dela zbog kojih čovek kasnije duboko žali.
Da li zajednički stavovi i religioznost garantuju trajnu ljubav? Sveštenik i psiholog Petar Kolomejcev, bez osude, odgovara na bolno pitanje vernika čiji se brak raspao uprkos veri, podsećajući da ni svetost ne isključuje trud, niti ljubav – žrtvu.
U doba kada se ljubav meri interesom, a žrtva smatra slabošću, život Svetog Serafima Viričkog i shimonahinje Hristine osvetljava tihi put dvoje supružnika koji su, nakon smrti deteta, izabrali najuzvišeniji čin predanja — monaštvo. Njihova priča nije bajka, već svedočanstvo o tome kako Hristova ljubav menja oblik, ali nikada ne prestaje.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Otkrijte tajne manastirske kuhinje - mirisi, začini i jednostavna priprema čine ovu posnu sarmu neodoljivom za svaku trpezu.