Otkrijte recept iz kuvara Katarine Popović Midžine štampanog 1877, koji vekovima krasi srpske trpeze - hrskave maviše čuvaju duh doma, praznika i zajedništva, prenoseći radost s generacije na generaciju.
Maviši nisu samo kolač - oni su mali znak blagoslova na stolu. Iz kuvara Katarine Popović Midžine iz 1877, ove hrskave poslastice nas podsećaju da svaki praznik i svaki obrok nosi svoj sakralni smisao. Dok se pripremaju i peku, kuća se ispunjava toplinom, a srca onih koji sede za stolom otvaraju se za mir, zahvalnost i zajedništvo koje traje kroz generacije.
Ovaj zaboravljeni kolač nosi različite nazive u zavisnosti od kraja Srbije u kojem se priprema. U Vojvodini se često naziva devermaviš ili maviš, dok se u središnjoj i istočnoj Srbiji zadržao naziv maviši ili mavije. Na jugu zemlje ponekad se može čuti i varijanta maviješ, dok u nekim mestima, naročito u Vojvodini, ljudi i danas koriste naziv mafiši. Iako se ime menja, suština kolača ostaje ista - hrskava i slatka starinska poslastica koja vekovima krasi porodične trpeze, praznične obroke i okupljanja, čuvajući duh tradicije i toplinu doma.
Recept - Maviše iz kuvara Katarine Popović Midžine (1877):
Sastojci:
500 g brašna
6 žumanaca
1 rakijska čaša ruma ili rakije
3 kašike milerama
na vrh noža soli
masti za pečenje
Dodaci:
šećer u prahu
pekmez po izboru
shutterstock.com/vivooo
Maviši
Priprema:
Na dasku skupite brašno u gomilu, a u sredini napravite udubljenje. U njega ulupati žumanca, dodati rakijsku čašicu ruma ili rakije, mileram i so. Sve dobro izmesiti rukama dok ne dobijete glatko i ujednačeno testo.
Od testa oblikovati dve jufke i svaku oklagijom razviti što tanje, gotovo kao sečenicu velikog noža.
Posebnim nožićem za maviše (devermaviš) iseći testo na četvorokute i u sredini svakog kvadrata napraviti dva-tri preseka ili iseći na pruge širine prsta i pažljivo ih ispreplesti.
Maviši se zatim peku u šerpenji napunjenoj dopola jako zagrejane masti dok ne postanu hrskave i zlatnosmeđe. Kada se ispeku, složiti ih na činiju, posuti šećerom u prahu i poslužiti uz pekmez po izboru.
Ovaj kolač nekada je krasio prazničnu trpezu i porodična okupljanja. Pripremajući maviše, nastavljamo tradiciju naših predaka, donoseći toplinu doma i radost zajedništva na sto.
Jednostavan i ukusan, ovaj jeftin dezert od nekoliko sastojaka donosi radost i miris detinjstva na svaki sto, savršen za svaku priliku i celu porodicu.
Napravljen od jednostavnih i pristupačnih sastojaka koje svi imamo u kući, ovaj mekani kolač pravi se brzo, miriše na bakinu kuhinju i donosi toplinu kojoj niko ne može da odoli.
Svaka domaćica ima svoj oprobani recept za neodoljiva peciva, a mi vam donosimo jedan zapisan rukom u požuteloj svesci jedne bake koja poručuje da ovakve kiflice nemaju konkurenciju.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.