Otkrijte recept iz kuvara Katarine Popović Midžine štampanog 1877, koji vekovima krasi srpske trpeze - hrskave maviše čuvaju duh doma, praznika i zajedništva, prenoseći radost s generacije na generaciju.
Maviši nisu samo kolač - oni su mali znak blagoslova na stolu. Iz kuvara Katarine Popović Midžine iz 1877, ove hrskave poslastice nas podsećaju da svaki praznik i svaki obrok nosi svoj sakralni smisao. Dok se pripremaju i peku, kuća se ispunjava toplinom, a srca onih koji sede za stolom otvaraju se za mir, zahvalnost i zajedništvo koje traje kroz generacije.
Ovaj zaboravljeni kolač nosi različite nazive u zavisnosti od kraja Srbije u kojem se priprema. U Vojvodini se često naziva devermaviš ili maviš, dok se u središnjoj i istočnoj Srbiji zadržao naziv maviši ili mavije. Na jugu zemlje ponekad se može čuti i varijanta maviješ, dok u nekim mestima, naročito u Vojvodini, ljudi i danas koriste naziv mafiši. Iako se ime menja, suština kolača ostaje ista - hrskava i slatka starinska poslastica koja vekovima krasi porodične trpeze, praznične obroke i okupljanja, čuvajući duh tradicije i toplinu doma.
Recept - Maviše iz kuvara Katarine Popović Midžine (1877):
Sastojci:
500 g brašna
6 žumanaca
1 rakijska čaša ruma ili rakije
3 kašike milerama
na vrh noža soli
masti za pečenje
Dodaci:
šećer u prahu
pekmez po izboru
shutterstock.com/vivooo
Maviši
Priprema:
Na dasku skupite brašno u gomilu, a u sredini napravite udubljenje. U njega ulupati žumanca, dodati rakijsku čašicu ruma ili rakije, mileram i so. Sve dobro izmesiti rukama dok ne dobijete glatko i ujednačeno testo.
Od testa oblikovati dve jufke i svaku oklagijom razviti što tanje, gotovo kao sečenicu velikog noža.
Posebnim nožićem za maviše (devermaviš) iseći testo na četvorokute i u sredini svakog kvadrata napraviti dva-tri preseka ili iseći na pruge širine prsta i pažljivo ih ispreplesti.
Maviši se zatim peku u šerpenji napunjenoj dopola jako zagrejane masti dok ne postanu hrskave i zlatnosmeđe. Kada se ispeku, složiti ih na činiju, posuti šećerom u prahu i poslužiti uz pekmez po izboru.
Ovaj kolač nekada je krasio prazničnu trpezu i porodična okupljanja. Pripremajući maviše, nastavljamo tradiciju naših predaka, donoseći toplinu doma i radost zajedništva na sto.
Jednostavan i ukusan, ovaj jeftin dezert od nekoliko sastojaka donosi radost i miris detinjstva na svaki sto, savršen za svaku priliku i celu porodicu.
Napravljen od jednostavnih i pristupačnih sastojaka koje svi imamo u kući, ovaj mekani kolač pravi se brzo, miriše na bakinu kuhinju i donosi toplinu kojoj niko ne može da odoli.
Svaka domaćica ima svoj oprobani recept za neodoljiva peciva, a mi vam donosimo jedan zapisan rukom u požuteloj svesci jedne bake koja poručuje da ovakve kiflice nemaju konkurenciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.